Pripremio: Nicolae Golea
Čast da brane boje BiH na prvenstvu Balkana za seniore u krosu imali su: Osman Junuzović, Srđan Samardžić i Slaviša Bunić. Osman je na kraju osvojio peto mjesto i zabilježio najbolji nastup.
Prvenstvu Balkana prethodilo je prvenstvo BiH u krosu koje se održalo 29. oktobra u Prnjavoru gdje su po troje prvoplasiranih u kategorijama stekli pravo nastupa na prvenstvu Balkana. Ponajveća zanimljivost je bila nastup članova tzv. ekipe „Otpisani“ o kojima smo nedavno pisali na našoj stranici. Trener navedene ekipe, Slaviša Bunić, je sa dvojicom trkača iz svog kluba pobijedio na utrci 8000m u konkurenciji seniora.
– Pobjedom na tom krosu u konkurenciji seniora na 8000m izborio sam se za dres reprezentacije, kao i moj pulen Saša Dobrijević koji je zauzeo treće mjesto na istoj utrci iako je još junior. Najavio sam već u razgovoru za trcanje.net da imamo šanse osvojiti prvo mjesto na ekipnom prvenstvu BiH za seniore. Ispunio sam obećanje jer ekipa Otpisanih je pobijedila na 8000m u oslabljenom sastavu i to: Nemanja Sender, Saša Dobrijević i moja malenkost kao trener. Mislim da je ovo jedinstven primjer da trener sa dva juniora osvoji državno prvenstvo u krosu za seniore, ponosno ističe Bunić.
Šanse su bile veoma male za medalju jer je njihov najbolji takmičar Božidar Vujić morao odustati od nastupa kao i Branimir Satara te Saša Kragulj, kako navodi osnivač „Otpisanih“:
– Zbog toga nismo imali neka očekivanja i bili smo pomalo razočarani. Strašno nam je žao što nismo mogli nastupiti kompletni i osvojiti državno prvenstvo prvi put u istoriji grada Prijedora. Ipak, sreća nam se osmjehnula, na kraju smo pobijedili kao ekipa i izborili učešće na Kupu Evropskih šampiona koje se održava početkom februara sljedeće godine u Albufeiri u Portugalu.
Veliki uspjeh kluba koji je osnovan i djeluje od čistog entuzijazma i ličnih prihoda pojedinaca. Plasman na bilo koje takmičenje je uvijek značajno ostvarenje, ali tu dolazimo do problema sa kojima se naši atletičari svakodnevno suočavaju.
– Nadamo se da ćemo uspjeti naći sponzore da odemo na to takmičenje. Dasad sve sām finansiram od samog početka i uložio sam prilično velika sredstva da ova ekipa opstane, a dokazali smo se rezultatima. I ovaj put ću dati sve od sebe da odemo na to takmičenje bez obzira našli sponzora ili ne, odlučan je Bunić.
No, da se vratimo na prvenstvo Balkana. Po imenima zbilja jaka ekipa, ali rezultat je izostao. Osman Junuzović se do kraja hrvao sa najboljima i istrčao solidno kao peti. Njegovo najbolje vrijeme tek dolazi iako već sad bilježi odlične rezultate. Preostala dvojica predstavnika na krosu istrčanom u Ćupriji su podbacili ali s razlogom. Srđan Samardžić je nastupio na izmaku snaga, jako iscrpljen od teške sezone u kojoj se okušao i u maratonu po prvi put, zatim na prvenstvu Balkana u polumaratonu i to sve u jesenjoj sezoni u kratkom vremenskom razmaku. Slaviša Bunić je pak imao peh da ga svlada prehlada tik pred odlazak u Ćupriju, a kulminiralo je na sam dan utrke.
– Što se tiče nastupa na Balkanskom prvenstvu u Ćupriji, nikad teža utrka u životu. Prije polaska na takmičenje me je počela gripa hvatati. Mislio sam da nije toliko strašno, pa sam ipak otišao za Ćupriju. Međutim, dobio sam temperaturu veliku, tako da nisam bio u stanju da odradim ni jedan trening. Na kraju sam se odlučio da trčim bez obzira na moje stanje, samo da završim zbog ekipe jer bez mene se ne bi bodovali u ukupnom plasmanu reprezentacija. Na kraju smo bili peti, što je opet veliki uspjeh kad uzmemo u obzir okolnosti u kojima smo se našli. Bilo mi je žao što mi se to baš desilo na mom povratku u seniorsku reprezentaciju, ali nije moglo drugačije. Isto tako Srđan Samardžić je istrčao ispod svojih mogućnosti, jer je bio preumoran. Inače, da smo bili u normalnom stanju, ekipa bi uzela medalju, kaže Bunić te nastavlja oduševljeno za Osmana Junuzovića, ujedno i žaleći zbog nedostatka dovoljnih uvjeta za rad:
– Osman je bio junak krosa i on je izvukao ekipu, zauzevši odlično peto mjesto u veoma jakoj konkurenciji, rekao bih paklenoj. Da mu je država obezbijedila trećinu uslova kao što su imale konkurentske reprezentacije poput Turske, Rumunije, Bugarske, Grčke, on bi pobijedio jer i ovako je izdržao skoro do kraja sa takvim trkačima. Ima još dosta dobrih trkača u BiH, za koje bi država mogla da povede više računa, ali izgleda da ćemo morati da čekamo bolja vremena, ili bolje ljude, zadužene za tako talentovane sportiste, jer niko me ne može ubijediti da jedna zemlja poput BiH ne može da pruži podršku veoma maloj grupi atletičara koji donose i više nego dobre rezultate, a s obzirom u kojim uslovima rade. Stoga se ne trebamo čuditi zašto nam atletičari odlaze u druge zemlje i većina razmišlja isto.
Svaki trkač je dobrodošao
Istaknuo bih mladog Nemanju Sendera – junaka prvenstva BiH. Ima svega sedamnaest godina, disciplina mu je 400m. Pošto nije bio talentovan previše, povrijeđen, bivši trener ga je zapostavljao jer nije imao neka očekivanja od njega, pa mu nije posvećivao ni najmanje pažnje. Kad sam počeo da formiram grupu, pitao me je bojažljivo, može li doći kod mene u grupu bojeći se da ga neću prihvatiti. Istog trenutka je postao dio ekipe. Prihvatio sam ga bez nekih očekivanja jer prije svega trebalo mu je pomoći ispraviti tehniku trčanja jer je izgledalo kao da šepa kad trči pošto je imao povredu noge i to je tako ostalo i kad se oporavio. Uz pomoć moje prijateljice Tanje, ostalih atletičara, uspio sam za par mjeseci da mu popravim tehniku trčanja. Počeo je polako napredovati, da bi na kraju uz njegovu pomoć uspjeli pobijediti na krosu i to mi je draže u ovoj priči nego što sam pobijedio pojedinačno na ekipnom krosu. Poenta je da treba svakog prihvatiti ko voli trčanje. Ne mora biti talentovan, ne mogu svi biti prvaci, ali ovo je primjer uz dobru volju, upornost, kakvu ima Nemanja, da se može dogurati daleko i već sad znam da će on da izraste u dobrog atletičara zahvaljujući svojoj upornosti. Isto tako, cijenim ga jer nije posustao i kad nam je bilo najteže, isto kao i mlada juniorka Saška Jeličić, te ostali dio ekipe.
Vaši komentari
