14. OSJEČKI POLUMARATON: Mađari najbrži na novoj stazi

U subotu je održan 14. Osječki Ferivi maraton i trka građana na 5 km. Polumaraton je završilo 590 trkača.

0
702

Piše: Ljilja Lukić

Ovo je tradicionalno zanimljiva trka trkačima iz BiH, ove godine ih je na polumaratonu bilo 44, najviše iz Tuzle i Bijeljine.

Najbrži je bio Mađar Tamas Nagy sa vremenom 1:13:30, drugoplasirani Dražen Dinjar iz Hrvatske 1:14:51, i trećeplasirani Bruno Škrinjatić, takođe iz Hrvatske – 1:20:58.

I u ženskoj konkurenciji mađarska dominacija – prvoplasirana Tunde Szabo polumaratonsku distancu je istrčala za 1:21:42, drugoplasirana je bila Jasmina Ilijaš – 1:25:44, a  trećeplasirana Marija Vrajić -1:27:32, obje iz Hrvatske.

Trku građana „Jel trčiš lega“ završilo je 311 takmičarki i takmičara, najbrži su bili Ana Matej sa 17:45 i Nikola Biter 18:20.

Od BH polumaratonaca najbolje plasirani su bili Đorđe Ćerić (Maraton tim Brod), šesti u ukupnom poretku sa 1:21:57 i Tuzlanka Melisa Delalić sa vremenom 1:41:51.

Od ove godine Osječki Ferivi polumaraton ima novu stazu, koja je, baš kao što su i najavili organizatori, prava razglednica grada na Dravi.

Ono što je ostalo nepromijenjeno je da su start i cilj trke na Trgu Ante Starčevića.

Jedna od ovogodišnjih novina bilo je trčanje kroz Vodena vrata i Tvrđu, na 12. kilometru utrčavate u mali barokni grad. Trči se i ispod svodova muzeja (koji se sa startnim brojem kasnije mogao i posjetiti) ali i pored tržnice, koja je bila prepuna, pa je pravila i malo problema trkačima za probijanje po neravnoj kamenoj stazi kroz gužvu i posjetioce koji nisu baš bili raspoloženi za ustupanje prostora trkačima.

Ono što je ostalo isto kao i ranijih godina je i Viseći most – simbol grada. Dva prelaska preko ovog mosta pred sam kraj – na 15. i 20. km začinili su trku sa 35 m uspona, a da bi vam najekstremniji uspon ove trke lakše pao, pobrinula se bučna grupa navijača.

Između dva prelaska mosta trči se po nešto malo više od kilometar uređene staze za nordijsko hodanje, što je pravi raj za stopala.

Kroz zoo vrt se ipak nije trčalo, što je možda i bolje, jer bismo vjerovatno uznemirili tamošnje stanovnike.

Moram istaći i odličnu muzičku podršku na stazi, na svakih par kilometara smjenjivali su se žanrovi – od slavonskih bećaraca, preko popa do klasike, trud osječkih umjetnika je za svaku pohvalu. Bilo je preko 150 izvođača na 16 lokacija i pet mobilnih grupa koje su pratile trkače po stazi. Uz ovoliko muzike mogli ste steći utisak da trčite od koncerta do koncerta, što i nije loše, jer umjesto na oznake kilometraže, više pažnje usmjerite na muziku.

Naravno, nije izostala ni podrška građana, gotovo tokom cijele staze, što sa šetališta ili iz bašti kafića.

Osijek već tradicionalno ima odličan dizajn finišerske medalje, tako je bilo i ove godine.

Startni paket tradicionalno dobar i bogat, uz Nike majicu. Jedina zamjerka oko paketa je ta što veličine majica u dosta slučajeva nisu odgovarale onima sa prijave, a neki su se snašli pa je mijenjali na licu mjesta.

Kad smo kod primjedbi, jedna od najvećih ove godine je što su se startni paketi djelili na samo jednom punktu pa se čekalo i po sat vremena. Početak trke je pomjeren za pola sata, vjerovatno baš iz razloga da bi svi stigli pokupiti svoj startni broj i početi trku.

Što bi rekli – sto ljudi, sto ćudi, nekima je sve ovo katastrofalno i vjerovatno su imali razloga da prigovaraju.

Meni lično, pored odlične staze i ostalih lijepih stvari tokom i nakon trke, nije nešto što je neoprostivo, na ovu trku ću se sasvim sigurno vratiti i naredne godine.

Vaši komentari