Piše: Ersan Bijedić
O raskolu koji se dogodio među organizatorima Banjalučkog polumaratona smo razgovarali sa Vladimirom Selecom, direktorom trke.
Zašto Selecom? Zato što je on idejni tvorac trke koju je ovoga puta zakazao za 12. maja 2019. Zato što, ako idemo trčati u Banjaluku, idemo na trku “kod Seleca”. Zato što je on taj kojeg se sjetimo ako govorimo o trčanju u Banjaluci. Zato što je Selec jedan od nas, prvenstveno kao odličan trkač, kao zaljubljenik u ovaj sport, čovjek koji je pomogao razvoj bh. trkačke zajednice podupirući na različite načine trke od Šujice, Mostara preko Travnika, do Modriče, Tuzle, Gradiške… Nije to ostalo neprepoznato, vidi se ovih dana i kroz podršku na društvenim mrežama. Rekreativni trkači dobro pamte i znaju gdje ih dočekaju dobri domaćini, gdje osjete poštovanje, i upravo tamo i tim ljudima se vraćaju.
Počeci u Banjaluci
Zamolili smo ga da napravi osvrt na početke u Banjaluci i pojasni kako je došao na ideju za organizacijom trke i ko je sve bio unutar organizacije Banjalučkog polumaratona.
– Zaražen sam trčanjem još od kada sam studirao DIF u Beogradu, a 1990. sam istrčao i svoj puni Beogradski maraton. Živio sam poslije toga dugo u Americi, opet malo u Srbiji i Ukrajini. Kada sam došao u Banjaluku 2012. trčalo je nas 10 – 15 rekreativno. Za mene je to bilo šokantno, da u gradu, gdje sam odrastao, gradu od 200.000 stanovnika ima tako malo trkača. Imao sam potrebu da nešto pokrenem, jer sam znao da su polumaratonske i maratonske trke najbolji motori koji pokreću ljude da trče. Znao sam koliko trčanje i događaji poput maratona/polumaratona znače za jedan grad, priča Selec.
Tad je započeo sa takozvanom Cross ligom za koju je prvi put čuo od rođaka iz Varaždina.
– Trčalo se svakog vikenda od najmlađih do najstarijih i upisivali se rezultati. Stalno sam tražio priliku da napravimo jedan veći događaj, gradski. U to vrijeme mi je negdje prišao Stevan Dimitrijević, i predložio da organizujemo polumaraton. Poslije nekog vremena smo pokrenuli aktivnosti u smislu organizacije, prvi kontakti sa gradom i slično. Tu nam se tada negdje pridružio i tadašnji Stevin prijatelj, Goran Ćorić. Napravili smo klub TRK sa još 8 entuzijasta i ušli u organizaciju.
Različiti koncepti
Poslije razlaza sa koorganizatorima je neobično da obje strane najavljuju organizaciju “petog izdanja” trke te da su tako na programu dva polumaratona u 20-tak dana u Banjaluci. Šta se dešava?
– Desila se velika razlika u shvatanju kuda Banjalučki polumaraton treba da ide. Prijedlog druge strane je bio da večernji koncerti zauzmu centralno mjesto na događaju Banjalučkog polumaratona. Uspjeh i popularnost Banjalučkog polumaratona su stvoreni na filozofiji trčanja kao načina života, trčanja koje mijenja svijest, trčanja koje uz sebe ne nosi ni jednu negativnost, osim ako je sami ne proizvedemo. Trčanje koje mijenja grad na bolje, pravi grad gradom, dovodi nam goste i čini grad popularnijim u svijetu. Zar to sve opteretiti noćnom zabavom, koja evidentno nije kompatibilna sa našim događajem? Smatramo da noćne festivalske zabave treba da postoje, ali to nije “naša stvar”, smatra Selec.
Dodaje da su većina u TRK-u i organizaciji Banjalučkog polumaratona “mislila da ovo ne smije biti dio Banjalučkog polumaratona, a kamoli fokus”.
– Smatrali smo da je u interesu Banjalučkog polumaratona da ostane dominantno sportsko – rekreativni događaj. Banjaluka ima dovoljno festivala, koncerata i sličnog, ali vrlo malo kvalitetnih sportsko – rekreativnih sadržaja. Kao što je poznato, a to sam više puta ponovio, u svim velikim svjetskim gradovima su među najznačajnim godišnjim, tradicionalnim događajima upravo trke ovog tipa, maratoni i polumaratoni. O nepravilnim i nezakonitim radnjama Run&More-a ne bih želio da govorim.
Dva događaja ne mogu u isti koš
Novonastala situacija šteti ugledu obje trke.
– Ne vidim da se ova dva događaja stavljaju u isti koš i na isti nivo? Postoji jedan polumaraton, polumaraton koji iza sebe ima 4 izdanja, polumaraton koji je tradicionalan, prepoznat od trkačke zajednice, jedna od najbolje organizovanih trka u BiH, Banjalučki polumaraton. Polumaraton koji je ove godine u 5 trka imao preko 6.000 učesnika. Imao sam priliku da ispratim zadnje izdanje R&M, gdje je nastupilo oko 200 učesnika, tu je pored trčanja bilo i raznoraznih drugih aktivnosti, što je kako izgleda potpuno drugačiji koncept od klasičnog koncepta uličnog trčanja. Koncept koji tek treba da se dokaže.
Ipak “Run & More Community” je zakazao polumaraton samo 20-tak dana prije Banjalučkog polumaratona 12. maja. Koriste logo Banjalučkog polumaratona, trku tako i nazivaju te navode da je to njeno peto izdanje.
– Motiv R&M za održavanjem polumaratonske trke u terminu tako blizu Banjalučkom polumaratonu, sa između ostalog nezakonitim korištenjem logoa Banjalučkog polumaratona, i predstavljanjem sebe za onog koji nastavlja kontinuitet Banjalučkog polumaratona, jeste upitna. Što se tiče druge trke, nemam ništa protiv održavanja još mnogo kvalitetnih trkačkih događaja u Banjaluci jer mislim da to doprinosi trkačkom pokretu.
Kakav Banjalučki polumaraton možemo očekivati 12. maja?
– Trkači mogu očekivati ono što su dobijali svih ovih godina, top događaj svjetskog nivoa, banjalučki sportski događaj posvećen Banjalučankama i Banjalučanima, a otvoren i gostoprimljiv prema svima koji žele da dođu i učestvuju, zaključio je Vladimir Selec.