Piše: Hanifa Terzić
Ovakvih ljudi nema mnogo, pa se prilagođavam „normalnom“ čovjeku, koji pri pomisli na ćevape doživi niz prijatnih čulnih senzacija.
Ne osjećam ništa prema ćevapima. Posljednji put sam ih jela prije više od 20 godina. Ali shvatam da većina ljudi stvar doživljava malo drugačije, i to je sasvim OK. Bilo bi besmisleno živjeti u odricanju. Tek onda kad cijelim svojim bićem nešto podržavate i usvojite, to je trenutak da napravite tako značajnu promjenu. Dok god ne vjerujete u priču, i dok god imate „slabosti“ i patite za nečim, to nije prava stvar za vas.
Ne mora, i ne treba svako biti vegan ili vegetarijanac. Ali svako bi trebao usvojiti osnovne principe zdravog življenja, i osvijestiti čime hrani svoje tijelo. Ako govorimo o hrani koja se priprema kod kuće, u osnovi je sve to zdrava hrana, dok je ne uništimo pogrešnim načinom pripreme. Zdravo i kvalitetno voće, povrće, mliječni proizvodi, jaja i meso, sve su dobre namirnice. Osim što će vam dati energiju, što je osnovni razlog jedenja svaki dan više puta, učestvuju u obnovi tkiva i pomažu da se svi procesi u organizmu odvijaju besprijekorno.
Ponekad hrana za koju smo sto posto sigurni da je zdrava i dobra za nas, može biti otrov. Danas ćemo pričati o plijesnima. Carstvo gljiva nam pruža mnogo. Od dobre hrane, lijeka… pa do izuzetno toksičnih produkata, koji su kancerogeni.
Penicilin je plijesan, i smatra se jednim od najvećih otkrića savremene medicine. Otkriće vrijedno Nobelove nagrade za gdina Fleminga.
Plijesni nekim sirevima i vinu daju divnu aromu, i sigurne su za čovjeka.
Nažalost, nisu sve plijesni dobroćudne. Neke zaista ubijaju ljude i životinje. Ovdje ćemo se baviti nezdravim plijesnima u prehrambenim proizvodima.
Svakih godinu – dvije se pojavi strašna vijest da je u mlijeku “tog i tog” proizvođača u regiji pronađen aflatoksin (u količini većoj od dopuštene). Potrošači su ljuti, konkurencija trlja ruke, proizvođač se gubi ko abdest u kriznom PR-u, a portali još jednom traljavo pišu o kancerogenim svojstvima ovog toksina, dok užasnuti roditelji zagledaju dječicu koja su popila to mlijeko u zadnjih mjesec dana.
Nije toksin dospio u mlijeko tako što je neko nasuo boce otrova u tankove. Jok. Došao je iz krave, koja je jela buđavu hranu. Njena sirota jetra to više nije mogla izdržat, pa je dio dospio u mlijeko. Treba 3-7 dana da krava izbaci otrov iz sistema, i da mlijeko postane prihvatljivo toksično. Ali to vam opet zavisi od dotične krave, i njenog zdravstvenog stanja.
Aflatoksin se može naći i u mesu, a najotrovniji dio životinjskog tijela je crna džigerica. Nemoguće ga je uništiti kuhanjem ili pečenjem.
Ostavit ćemo mliječnu industriju po strani. Šta ako… Vi sami sebe hranite mikotoksinima, a da to i ne znate?
Hajde da se upoznamo s neprijateljem. U metabolizmu nekih plijesni, kao sekundarni produkt nastaju mikotoksini. Oni lijepo žive i razmnožavaju se u našoj omiljenoj zdravoj hrani: žitaricama, orašastim plodovima, sjemenkama i sušenom voću. Aflatoksin, najopasniji među njima, uzrokuje brojne zdravstvene tegobe, i konačno, oštećenja i karcinom jetre.
Plijesni su neizbježne. Smatra se da je oko 30% svjetske proizvodnje žitarica zaraženo plijesnima, a čak 80% prehrambenih proizvoda koji sadrže žitarice ili meso/mlijeko, sadrže i aflatoksin, u količini koja se smatra sigurnom za zdravlje. Zakonske regulative određuju najviše dopuštene količine aflatoksina u namirnicama namijenjenim za ishranu ljudi i životinja. To nikako ne znači da smo sigurni, jer se toksini mogu godinama nagomilavati u masnom tkivu, mišićima i kostima.
Pošto ne možemo uticati na način proizvodnje i skladištenja naših omiljenih zdravih zrna, trebamo pokušati da usporimo razvoj plijesni u hrani koja je u našem domaćinstvu. Gljive vole toplotu i vlagu. Treba im to ukinuti, koliko je moguće. Kad kupujemo namirnice, gledati rok trajanja, i kupovati što svježije. Ako rižu koju smo skuhali držimo u frižideru, zašto onda hljeb držimo na kuhinjskoj ploči, pa još svezan u pvc kesu (gluho bilo!)? Za otpakovanu hranu (žitarice, sjemenke, orašasti plodovi) bi trebala postojati teglica s poklopcem, i mjesto u frižideru.
Ako primijetimo plijesan na hljebu, nije dovoljno odstraniti samo onaj dio koji golim okom vidite. “Grane” i korijenje plijesni je prisutno čitavom površinom, i preporučuje se takvu hranu baciti.
Sve ovo zvuči strašno. Ne bi trebalo biti. Ako živi i zdravi čitate ovaj tekst, vaša jetra radi lijep posao, i nemate razloga za brigu. Ali nas ništa ne košta da usvojimo neke lijepe navike, i pomognemo našem organizmu u malim borbama koje vodi svaki dan, a kojih mi nismo svjesni.
Hrana ipak nije neprijatelj, a danas ćemo praviti ono najbolje što možemo dobiti iz žita – pšenične klice, koje nutricionisti nazivaju “superhrana budućnosti”. U posljednje vrijeme ih možete kupiti u trgovinama.
Osim što smatram manje kvalitetnim klice koje stoje zatvorene danima u plastičnoj posudici pod neonskom lampom, u prilog proizvodnji kod kuće ide i to da je stvarno jako jednostavno. Ustvari, ništa ne morate da radite, one rastu same. A baš je fora igrati se s klicama i gledati život u nastajanju.
Pšenicu često koristimo u ishrani, i većina tijesta koja konzumiramo u svakodnevnici su od pšeničnog brašna. U procesu klijanja, pokrenu se životni procesi, koji iz zrna izvlače ono najbolje, što u fazi mirovanja nemamo. Tek proklijalo zrno sadrži 700 puta više Magnezija, pet puta više Kalcija i 12 puta više Fosfora. Sadrži vitamine B skupine, te vitamin E, Kalij, Željezo, Cink, enzime, i mnogo, mnogo vlakana.
Odlične su u zimskim mjesecima, kad na našem podneblju ništa ne raste, pa smo osuđeni na uvozno svježe voće i povrće, koje je prilično “ubijeno” u transportu.
Klijati možemo sve žitarice, mahunarke, sjemenke i orašaste plodove. Jedina je razlika u dužini klijanja, a postupak je sljedeći:
- Namočite cijela zrna (organske) pšenice u mlakoj vodi u omjeru 2:1.
- Nakon 12 sati vodu procijedite (možete je popiti, ili iskoristiti u pripremi druge hrane, jer je puna minerala.
- Zrna pšenice premjestite u čistu teglu, i prekrijte gazom, tako da ima zraka.
- Dva puta dnevno je ispirajte hladnom vodom, vodeći računa da ne oštetite već izrasle klice. Dobro procijedite, i ostavite na svijetlo, toplo mjesto. Zrna trebaju stalno biti vlažna, ali nikako potopljena.
- Već sljedeći dan biste trebali vidjeti prve klice kako izbijaju. Ponavljajte postupak s ispiranjem, dok ne narastu do dužine 1-1,5cm. Tad su savršene za jelo. Zavisno od temperature, za 2-3 dana.
- Možete ih premjestiti u frižider, i upotrijebiti u roku od 3-4 dana, i dalje ispirajući jednom dnevno hladnom vodom, kako se ne bi stvorila sluz.
- Nekoliko sati prije konzumiranja, možete ih staviti na svjetlost, radi formiranja hlorofila.
Klice možete jesti same, dodavati prilikom serviranja u salate, variva, supice, sendviče, ili smoothie. Preporučena dnevna doza za odrasle je 2-3 supene kašike. Za djecu do 12 godina duplo manje.
Vaši komentari
