Piše: Ljilja Lukić
Nike vodi porijeklo iz firme koja se zvala Blue Ribbon Sports, a koju su osnovali Phil Knight i bivši trkač Bill Bowerman (Knightov trener), davne 1962. godine.
Ova firma je distribuirala obuću za trčanje za jednu japansku firmu, a onda odlučila da dizajnira svoje modele. Bowermanova želja je bila da njegove modele patika atletičari žele da nose i mogu da ih priušte, a to je bilo moguće zahvaljujući njegovim inovacijama i niskim troškovima proizvodnje. Njihove patike bile su na nogama najboljih trkača. A onda je nastupila era džoginga, pa su i rekreativci poželili da na nogama imaju ono što i profi trkači.
Godine 1978. Blue Ribbon Sports je promijenio naziv u Nike, Jon Anderson je osvojio Bostonski maraton baš u njihovim patikama, Jimmy Connors Wimbledon i US Open, a Henry Rono je postavio četiri rekorda baš u Nikeu, kao član Boston Celticsa i Los Angeles Lakersa. Prodaja i zarada se se uduplavali iz godine u godinu.
Nike je poznat po stalnim inovacijama kada su patike za trčanje u pitanju, ali i po poznatim sporistima koji ih nose i promovišu. U ovoj firmi su shvatili važnost pozicioniranja proizvoda na tržištu kao i da se sve vrti oko potrošača. Iako je tehnologija izrade bitan faktor, ipak su potrošači ti zbog kojih se stalno kreira nešto novo.
Makaze, lijepak i inovacije
Nekada davno svako sa lijepkom i makazama mogao je da uđe u posao pravljenja patika, a da bi bio bolji od drugih bile su potrebne inovacije. Zahvaljujući Bowermanu koji je bio trener, nije nedostajalo ideja kako bi patike trebalo da se poboljšaju. Jedna od njegovih legendarnih inovacija je i tzv. waffle spoljni đon, a Waffle Trainer patike su kasnije postale najprodavnije patike za trening u Americi.
Osim inovacija i prilagođavanja potrebama trkača, prednost je bila i u zadržavanju niskih troškova proizvodnje. Najveći cilj je bio da patike budu na nogama trkača. Potpisivali su ugovore sa najboljima (Steve Prefontaine, Alberto Salazar), održavali veze sa trkačima, bili prisutni na takmičenjima.
Lagana, udobna i izdržljiva patika
Suosnivač Nikea Bill Bowerman je tvrdio da patika mora da ima tri odlike – mora biti lagana, udobna i izdržljiva.
Krajem 50ih godina Bill je bio nezadovoljan raspoloživim sprintericama, koje su bile napravljene od kože i metala. Postao je opsjednut kreiranjem patike koja bi spustila vrijeme trkaču za nekoliko sekundi. Bukvalno je redefinisao trkačku obuću.
Njegove inovacije su umnogome uticale i oblikovale uticaj koji Nike ima na generacije atletičara.
Njegova priča je počela 50ih godina kada je pisao nekolicini fabrika obuće nudeći im ideje o poboljšanju patika koje će onda biti od koristi trkačima. Niko ih nije prihvatio. Frustriran, uzima stvar u svoje ruke i uz savjete lokalnog obućara uči kako se prave patike. Rasformirao bi postojeće patike za trčanje, a onda mijenjao sloj po sloj, od đona do gornjih slojeva.
Phil Knight je bio prvi trkač, student, koji je probao Bowermanovu patiku. U pismu u kome mu je poslao raspored treninga Bowerman je na kraju napisao: “Ako imate neke patike, pošaljite mi i biće spremne za trening do početka nastave”. Knight kaže da je izabrao njega jer nije bio najbolji trkač u timu, pa je mogao da ga koristi kao zamorče bez velikog rizika.
Mladi trkač je isprobao patike jedne večeri, ali ih nije dugo nosio. Otis Davis iz njegovog tima spazio je prototip i želio je da ih i sam proba. Toliko su mu se dopale da nije htio da ih vrati. Osvojio je u njima državno prvenstvo i zlatnu medalju na 400 metara na Olimpijadi 1960.
Patika po mjeri svakog trkača
Bowerman je pravio patike svojim trkačima opcrtavajući njihovo stopalo, mjereći visinu i ostale individualnosti. Eksperimentisao je sa materijalima da bi pronašao idealnu lakoću, rastegljivost i otpornost materijala, i izbacivao svake sedmice nove modele. Kako se broj prototipa povećavao, nastavljao je da traži fabriku koja bi to pravila.
U avgustu 1960. u pismu fabrici u Portlandu, od koje je tražio šiljke za sprinterice, napisao je da ni jedna fabrika obuće nije zainteresovana za ono što trener misli o patikama i da bi kreirao najbolje patike na svijetu kada bi neko to htio da napravi.
1964. godine započinje saradnju sa japanskom firmom Kihachiro Onitsuka, imao je povjerenje u njihovu mogućnost da naprave ono što je želio, jer su prihvatali njegove sugestije.
Bowermanov proboj sa modelom Tiger uslijedio je sljedećeg proljeća, 1965., a to je bilo posljedica još jednog prepravljanja patika, tada univerzitetskog trkača, a kasnije olimpijca, Kenny Moora.
1967. godine je predstavljen model Tiger Cortez, kako je pisalo u katalogu: dizajnirane da budu najbolje patike na svijetu za dužine. Korisnicima se patika dopala. Cortez je bila prva patika pogodna za cestu, a 1973. Runner’s World je Nike Cortez proglasio najpopularnijom patikom za treninge dužine u Americi.
Međutim, Bowerman se tu nije zaustavio, mislio je da patika za trčanje može biti još bolja, pa nakon niza inovacija i poboljšanja 1974. razvija čuvenu Waffle Trainer.
Napravio je patiku koja je bila dobra i profi atletičarima i rekreativnim trkačima. Kako je tada pisao magazin Time, prigrabila je armija džogera koja je patila od hroničnog oštećenja stopala.
Nike je evoluirao, ali Bowermanova preokupcija kreiranja patike koja će atletičaru omogućiti najveći potencijal ostaje njihova vodilja.
Grčka boginja pobjede
Blue Ribbon Sport oficijalno postaje Nike 30. maja 1971., a ime su dobili po grčkoj boginji pobjede. Njihove patike su na nogama mnogih profesionalnih atletičara širom svijeta, a omiljeni su i kod rekreativaca.
Bowermanova stalna nastojanja da napravi patiku idealnu za trkača doveli su ih tu gdje su danas – lideri kada je u pitanju obuća za trčanje.
Osim u Sarajevu, uskoro Nike shop i u Banja Luci
Ekskluzivne modele Nike patika, koji su dostupni širom svjetskih metropola sada možete pronaći na dvije lokacije u Bosni i Hercegovini. Nike Shop Banja Luka se otvara 21.03. u šoping centru Delta Planet.
Vaši komentari
