3. MOSTARSKI POLUMARATON: U kojem smjeru ide događaj u Mostaru?

Mostar je samo kroz prethodne tri godine dobio puno toga novog kad je u pitanju rekreativno trčanje.

2104
Foto: Dražen FIlipović

Piše: Ersan Bijedić

Od Mostarskog polumaratona, preko Škole trčanja Sanus motus, rekreativne trkačke lige koja je prvo kolo imala upravo sa subotnjom trkom te velikog broja novih trkača koji su se pronašli u ovom sportu.

U fokusu je prethodnih dana bio Mostar Run Weekend koji je počeo sa “Mostar Run Conference”, konferencijom na kojoj je posebnu pažnju sa svojim šestogodišnjim iskustvom u Etiopiji pobudio Nikola Borić, odnosno saznanja koja kao atletski trener nosi iz Afrike. Predavači su bili i Vedran Markotić, Zdravko Mišović i Josip Ćorić. Centralni događaj je svakako bio sam 3. Mostarski polumaraton.

Organizacija

Većina trkača ističe pomake u organizaciji, sama činjenica da je staza certificirana govori u korist truda organizatora da ponudi nešto novo i bolje, ali trkači uvijek nađu i mane koje je na ovakvim događajima uvijek moguće detektovati. Puno toga je relativno pa lično mislim da su okrepe bile dobre (na svako 4km), ali ima trkača koji smatraju da ih je trebalo biti češće na stazi.

S druge strane čak 30 trkača je završilo trku van limita od 2 i pol sata. Pišem to jer organizatori često trpe i neosnovane kritike. Naravno da je dobro napomenuti im objektivne propuste u cilju napretka, a trkački pokret u BiH, je sigurno upravo tako i napredovao posljednjih godina, međutim valja i sebe preispitati. To je ipak sport i ne možeš sve podvesti pod razinu “platio sam i radit ću po svom”. Postoje i neki sportski kriteriji, pa kad idete ispod te razine, na vaš je obraz, šta god da ste platili. Naravno, sad možda ima onih koji bi htjeli preispitati osnovu postavljanja limita na 2:30, a ne 3:00. Napominjem, dosta toga je relativno.

Publika i staza

Iz moje perspektive, volonteri i policija su ove godine bili dosta aktivniji u usmjeravanju trkača. Nakon što je izbačen uspon na Bijeli Brijeg, dosta je lakša, iako sadrži poneki blagi uspon. Osim u finišu, neke velike navijačke podrške nema, na našim prostorima takve trke još uvijek jednostavno nemaju neku tradiciju i važnost, pa su reakcije mnogih kako je polumaratonska staza, uz neke monotone dijelove, poput trčanja od starta u Potocima do grada, psihološki zahtjevna. Draž svakako čini trčanje preko sedam mostova što mostarsku trku čini specifičnom. Ulaz u cilj je na nivou, na drugim dijelovima staze ima sporadične podrške, ali i tipično mostarskih reakcija: “Neko uživa, neko trči”, “Vidi budala što trče”, itd. Međutim neobično smo društvo u kojem se priznaju samo sportski svjetski prvaci, dok se u isto vrijeme jako malo ulaže u sport pa put uspjeha u njemu vodi isključivo odlaskom iz BiH. Ali svakako to nije najvažnija kontradiktornost bh. svakodnevice.

Ukupno se čini da je događaj privukao dosta trkača iz regije, ali da može još više, da je animirao lokalnu zajednicu jer je jučer na trasi bilo dosta novih trkača iz Hercegovačko – neretvanskog kantona koji su trčali svoj prvi polumaraton, i najvažnije, pokazao vrlo važnu tendenciju rasta. Trkači to obično cijene povratkom na istu stazu, pa će Mostar pravi odgovor o smjeru u kojem ide dobiti tek sljedeće godine.

Vaši komentari