Piše: Ersan Bijedić
Trčanje u pravom smislu nema svoje mjesto u medijima šireg sadržajnog spektra.
Sportski portali i novinske sportske stranice uopšte nemaju rubrike ni za vrhunsku atletiku. To se uglavnom vodi pod “ostali sportovi”, a ako povirite – tamo ćete naći neku vijest ako trči Amel Tuka ili Usain Bolt traži novi fudbalski angažman.
Prostor za zaobići istinu
Tako je sasvim realno stanje da se tamo možete probiti samo PR tekstovima ili sponzorsko – medijskom saradnjom. To su mediji apsolutno nezainteresovani za trčanje i nakon što nađete poveznicu, pitanje je samo šta želite plasirati ili ko se želi eksponirati? Neke kontrole nema, možete zaobići činjenice ili prešutno dozvoliti da prođu svakakve “informacije” (uvijek se može reći da je kriv novinar). Tako često nailazimo na priče o “vrhunskim atletičarima”, pa pretjerivanje organizatora trka u nastojanju da privuku učesnike ili opravdaju smisao vlastitog angažmana. U pravilu sve trke imaju puno više trkača od realnog stanja na terenu, neki svoje manifestacije proglašavaju svjetskim hitom jer imaju dječju trku, pričaju da se na njihovoj stazi može trčati svjetski rekord jer su je certificirali, hvale se bez ikakve osnove i slično.
Maraton ovaj, maraton onaj
Naravno da se sa ovakvim pristupom u medijima redaju gafovi. “Koliko je dug maraton što si trčao neki dan?”, nije to rijetko pitanje kod netrkača. Međutim kad na tako nešto naiđete i u medijima, onda je to ipak malo viši nivo nezainteresovanosti u poslu i lijenosti da se sazna. Dužina maratona (42.195m) se uči u osnovnoj školi i stvar je opšte kulture. Ipak i u medijima se kraće trke od 42.195m često nazivaju maratonima. Može se razumiti kad se nekim trkama da naziv npr. “mini maraton” kako bi se tepalo dječjoj trci, ili “super maraton”, kako su se u prošlosti nazivali neki ultramaratoni, međutim to nisu nazivi disciplina, nego nazivi trka na konkretnom takmičenju.
Ovakva ekspanzija možda zaslužuje više?
To su samo neke od sitnica unutar onoga što se može izdvojiti u neupućenosti o temi, neinformisanosti koja je očito i jako izražena u svim prilozima, bilo TV ili tekstualnim (nekad su za to odgovorni i sami trkači!). Trčanje će uvijek biti marginalni sport po pitanju medijske atraktivnosti, ali možda ipak zaslužuje malo više od ovoga?
Trčanje u medijima na široj osnovi je prisutno samo kroz sporadične pojedinačne angažmane, ali ekspanzija kroz koju prolazi ovaj sport u BiH posljednjih godina (uz jako evidentan rast broja trka i trkača) sigurno već zaslužuje više pažnje i u medijima. Možda za početak ne po količini, ali sadržaju svakako – da. Pogotovo jer je za zdravije društvo rekreativni sport puno važniji od profesionalnog.
Vaši komentari
