JASMIN ČABARAVDIĆ: Prvi polumaraton u najljepšem primorskom gradu

Piše: Jasmin Čabaravdić

Prvi susret sa rekreativnim trčanjem bio je u aprilu 2019. godine, gdje sam istrčao i svoju prvu “desetku”, i to na domaćem terenu, odnosno na 2. “Zeničkom noćnom ceneru”.

Nakon tog prelijepog iskustva, mogu reći slobodno da sam se zainteresovao i za ovaj vid rekreativnog sporta. Od tada sam istrčao nekoliko 5K ili 10K trka, Konjic, Kakanj, Travnik… pri čemu sam svaki put osjetio neko novo zadovoljstvo, sreću…

Split

Krajem 2019. godine, odlučio sam iskušati nešto novo, veće, zahtjevnije i krenuo u potragu za destinacijom gdje bih mogao na kušnju staviti moju upornost isprepletenu sa zadovoljstvom i izdržljivošću.

Veoma brzo, na portalu “Moje trčanje” kojeg redovno pratim i upoznajem se sa raznim aktuelnostima, informacijama iz sfere trčanja, u kalendaru utrka, pogled mi je zastao na SPLIT MARATON 2020. Odmah sam znao da je to ono što želim. Iskreno, nije slučajnost što sam za svoju prvu trkačku destinaciju ovog kalibra odabrao baš Split, jer to je po mom skromnom mišljenju najljepši grad na jadranskoj obali. Da radost bude veća, Sekcija “Zenica trči” je pokrenula aktivnosti na grupnim prijavama, što mi je umnogome olakšalo i odluku, ali i samu prijavu za učešće na polumaratonu.

Pripreme

Prvi cilj mi je bio pronaći društvo, nekog s kim sam znao da će sve biti lakše i zanimljivije.  Nije mi puno vremena trebalo da nagovorim svoja dva druga, Ernada i Nermina, na zajedničku prijavu i učestvovanje na polumaratonu. Zimske dane smo iskoristili za lagane pripreme, trake za trčanje su nam bile skoro svakodnevne zanimacije, ali u nekoliko slučajeva, koliko su vremenske prilike dozvoljavale, trčali smo ulicama našeg grada. Obzirom da smo sva trojica u suštini rekreativci, u pripremama nam je svakako pomogao i portal “Moje trčanje” putem kojeg smo prikupljali razne informacije o bitnim elementima dugoprugaških utrka.

Osim fizičkih priprema, uporedo smo se pripremali i po drugim osnovama, nabavka, kupovina potrebnih stvari koje bi nam mogle biti od koristi u toku trke, rezervacija smještaja, stalno praćenje vremenske prognoze i planiranje raznih varijanti trčanja.

Sedam dana do utrke završili smo sa pripremama i spremni za prvi polumaraton sa nestrpljenjem smo iščekivali tu nedelju, 23. februar.

Ipak, da ne bude uvijek sve kako se želi i očekuje, pobrinula se bolest Ernada, koji je zbog visoke temperature i teške prehlade, morao odustati od odlaska u Split. Ne znam kome je teže palo njegovo odustajanje, njemu zbog dugotrajnih i napornih priprema i želje za pretrčanim prvim polumaratonom ili meni, jer sam ga upravo ja nagovorio na taj poduhvat i jer smo obojica željeli da zajedno istrčimo trku.

Ništa kontra Splita

Nažalost, bez Ernada, put Splita smo se uputili Nermin i ja sa svojim suprugama i rodicom koje su nam bile moralna podrška, navijači, nosači…

U subotu smo iz Zenice krenuli u ranim jutarnjim satima, kako bi što ranije stigli u Split i uživali u šetnji i gušteranju na splitskoj Rivi. Navijačice smo ostavili da šetkaju uskim ulicama starog grada, dok smo Nermin i ja otišli preuzeti startne pakete, kako bi i tu posljednju formalnost uspješno okončali.

Na platou, kao i u samoj sportskoj dvorani “Gripe”, gdje je bila organizovana podjela startnih paketa, vladala je prava svečana atmosfera. Stotine trkača, domaćih i stranih, nasmijanih i veselih, znanih i neznanih, obilazilo je promotivne štandove, gdje se moglo upoznati sa nadolazećim trkačkim događajima, ali i nabaviti, kupiti rekviziti, obuća i odjeća za trčanje.

Dugoočekivana nedjelja

Osvanuo je i taj dan, posljednje pripreme, lagani doručak i put prema Rivi.

Sunčano jutro obećavalo je nezaboravno iskustvo. Rijeke trkača slijevale su se sa svih strana prema Rivi, mjestu odakle će početi i gdje će završiti ovogodišnji Splitski maraton.  Nekoliko fotki sa mobitelom, muzika za podizanje adrenalina, smijeh, zagrijavanje i trka je mogla početi.

Po istrčavanju iz startne ravnine, laganim tempom krenuli smo ka osvajanju prvog polumaratona. Izuzetna organizacija, volonteri, navijači, okrepne stanice… su odlika ovogodišnjeg Splitskog maratona koji će zasigurno ostati duboko ucrtan u našem pamćenju. Prelijepo vrijeme, koje je nadmašilo i naša očekivanja, dodatno je uticalo na ionako prelijepu atmosferu koja je vladala duž cijele staze.

Teško je izuzeti neki poseban detalj, dio staze, jer je svaki dio staze zasebno odlikovao nekom posebnom atmosferom koja nas je kilometar po kilometar vodila do cilja. Krenuvši sa Rive, kroz dio Starog grada, nakon 6-7 kilometara započinju najzanimljiviji dijelovi staze, krivudavo trčanje kroz Loru, ulazak i počasni krug atletskom stazom stadiona Poljud, trka oko prelijepog Marijana i ulazak u ciljnu ravninu, sve je uticalo da cijelo vrijeme ne razmišljamo o trci, naporu, bolovima u nogama, o kilometrima i vremenu, nego da se u potpunosti prepustimo i uživamo u ovom spektakularnom događaju.

Vjerovatno zbog svega što je krasilo ovaj dan, ovaj Splitski polumaraton, stazu sam bez ikakvih poteškoća prešao za 2:06 sati. Skupa sa Nerminom sam utčao u ciljnu ravninu, gdje su nas između ostalih navijača dočekali sa pljeskom i navijanjem i naše najdraže pratnje i navijačice. Za mene rezultat i vrijeme, nisu na prvom mjestu, znali smo da nećemo forsirati trkački ritam, ali i da ćemo uspjeti u svojim nakanama i samodokazivanju da mi to možemo i hoćemo.

Nakon trke, kratkog predaha, preuzimanja prelijepih finišerskih medalja, ostali smo navijati i bodriti ostale trkače i trkačice koji su lagano pristizali i završavali svoje trkačke napore tog dana.

U Zenicu smo se vratili isti dan, a već istu noć sam započeo pretragu za sljedećim polumaratonom na koji ću se sa velikim zadovoljstvom prijaviti i učestvovati. Vjerovatno će to biti Ljubljana.

Split je još jednom opravdao epitet čarobnog i najljepšeg primorskog grada u koji rado dolazim i koji će zasigurno biti moja odabrana destinacija za trčanje i naredne godine.

Vaši komentari