MILENA ĐUKIĆ JOVIČIĆ: Malta Marathon, tamo gdje sam pronašla svoje novo srećno mjesto

Od kuda početi?! Najbolje od početka – reklo bi se. Pa da krenemo...

1507

Piše: Milena Đukić Jovičić

Moje trkačko ludilo počelo je sada već davne 2014. godine kada sam igrom slučaja i spletom okolnosti uz minimalne pripreme istrčala svoj prvi polumaraton u Zagrebu, a bio je to prvi noćni ZG maraton na Bundeku.

Od tada pa do sada bilo je tu raznih trka, raznih dužina i karakteristika, kraćih, dužih, preko polumaratona, maratona pa čak i po neki trail, sve ukupno njih preko šezdeset, ili možda čak i sedamdeset, ma ‘ko to još broji. Godine 2016. i 2017. bile su godine odmora i pauze zbog malene mamine naslednice. Buđenje, ono trkačko je krenulo u proljeće 2018. godine kada se javila ideja o Malti…

Pripreme za put i trku

Plan je bio trčati Malta polumaraton u februaru 2019. godine (mada u suštini ima i full maraton, ali to ostavljam za neke buduće poduhvate). Zbog poslovnih obaveza i kako mi je djevojčica još bila malena morala sam otkazati taj put – što se na kraju ispostavilo kao najbolja moguća odluka. Naime, Malta maraton 2019. godine je zvanično otkazan zbog vremenskih neprilika koje su pogodile Maltu tih dana, tako da su organizatori bili primorani da sve otkažu i prebace za sledeću godinu. Maltu je pogodilo takvo nevrijeme da u zadnjih 70 godina nisu imali ništa slično, čak su imali i snijeg…

I tada sam rekla sebi: okey, sledeće godine smo tamo…

Kako se približavao kraj godine sve više me oduševljavala ideja da novu trkačku sezonu 2020. otvorim na magičnoj Malti. Kako na samoj Malti imam nekoliko dobrih prijateljica koje tamo žive i rade sa kojima sam bila u redovnom kontaktu, konačna odluka je donešena nekada krajem januara 2020. godine…

I onda kreće ludilo, jurnjava za kartama, hotelom, organizacija cijelog putovanja, od kuda tražiti let: Beograd ili Budimpešta – hiljade pitanja, dvoumljenja i odluka. Kako sam se spremala na taj put sa trogodišnjom djevojčicom odluke nisu bile nimalo lake. Putovanje se lagano približavalo, a moje pripreme su tekle uobičajno tj. ne mogu to ni nazvati pripremama, jer kako ja sedmično trčim oko 35/40km i po jedan polumaraton mjesečno, bila sam prilično spremna za stazu od 21,1km.

Sve mi se sviđa

Velik dan je bio 01/03/2020. godine – nedelja. Avantura je krenula dan ranije i to letom iz Budimpešte. Do Malte nam je trebalo tačno dva sata leta i tamo smo već bile ujutro u 9.00h gdje nas je na aerodromu dočekala naša draga Vanja – Žana. Prvi kontakt sa Maltom za mene je bio jedno veliko WOOOOW – sve mi se sviđa i sve mi je lijepo i već znam da ne želim kući. Arhitektura, boje, mediteranska klima, vegetacija, tirkizno more, sunce, plavetnilo – bolje ne može.

Okey može – vožnja na lijevoj strani je prilično zastrašujuća, bar što se mene tiče, jer kako je Malta dugo godina bila britanska kolonija dosta autentičnih britanskih obilježja je još uvijek tu. Izdvojila bih činjenicu da ćete malo gdje na svijetu, na ovako malom prostoru, pronaći toliko toga neobičnog i drugačijeg. Toliko toga zanimljivog i divljeg. Toliko toga posebnog.

Posle check in u hotelu (koji je bio kod samog Sliema Trajekta – gdje je bio finiš trke) i mini odmora otišle smo do hotela Marriott po startni paket. Organizacija savršena, sve funkcioniše bez problema, nema čekanja, veliki broj trkača sa svih strana (najviše iz centralne Evrope – Njemačka, Poljska, Češka…), ali nikoga iz Bosne. Svi uzbuđeni i jedva čekaju jutro da trka konačno starta – jer ipak neki od nas su čekali taj trenutak duge dvije godine.

Moram da dodam to da nismo dobili zvanične majice trke u startnom paketu jer je trajekt koji je prevozio robu iz Kine zaustavljen i preusmjeren na Italiju tj. nisu mu dozvolili ulazak u teritorijalne vode Malte zbog Corona Virusa. Novac je refundiran onima koji su to htjeli. Dok su ostali (većinom stanovnici Malte) odlučili se da preuzmu majice kada stignu.

Veliki dan

Svanuo je veliki dan, transport nas je čekao na finišu trke i odvezao nas je u nekadašnji glavni grad Malte – Mdinu gdje je bio zvanični start. Na startu ekipa extra – Italijani iz južnog dijela Italije da naglasim (trka je bila u vrijeme kada nije bilo ovo opšte ludilo po pitanju COVID-19). Svi uzbuđeni i jedva čekamo start. Zagrijavanje uz lokalne fitness instruktore. Maratonska trka na 42,2km startala je u 8.00h, dok je polumaraton i 10km startalo u 9.00h.

Takođe bih još dodala da je kroz cijelu organizaciju trke stalno naglašavano da je staza opadajućeg kartaktera i da ide iz centralnog dijela ostrva, grada Mdine i lagano se spuštamo ka Sliemi na nivo mora. Rekoh sebi: evo prilike za PB i toliko priželjkivanog rezultata 1:45:00.

START – krećemo, nekoliko hiljada polumaratonaca i trkača na 10km krećemo u isto vrijeme… prvih 4-5km staza je uisitinu opadajućeg karaktera. Ubrzo počinje vjetar koji je prilično izazovan, odnosno duva direktno u trkače i dosta otežava kretanje. Sunce, vruće, temperatura 25°C, stvarni osjećaj 29°C, i onda kreće najzanimljiviji dio – uzbrdice. Dosta trkača posustaje, ljudima je prilično loše, hitna pomoć ima baš dosta posla. Trkači su se malo precijenili, nisu navikli na tako visoke temperature i sunce, jer je većina njih došlo iz hladnijih krajeva gdje je zimsko godišnje doba.

Mali muzej

Okrepne stanice su bile na svakih 3km i bile su fantastično obezbijeđene sa svim: voda, iso-tonici, voće, sunđeri natopljeni vodom – bez zamjerki. Staza je bila super osmišljena, sa sigurnošću mogu reći da sam pretrčala veliki dio Malte i vidjela najvažnije dijelove. Zadnji kilometar mi se činio kao deset kilometara. Kada sam vidjela ciljnu kapiju pomislila sam u sebi:

“Hvala Ti Bože…” ni pomislila više nisam na onu želju sa starta tj. 1:45:00 – već samo da dođem do cilja živa. Službeno vrijeme 2:02:08 (moj Garmin sat je očitao 02:02:02). Pošto vjerujem u moć brojeva ovi brojevi dosta toga znače. Finišera maratona je bilo 862, dok je polumaratonaca završilo trku 2993.

Površinom jednog većeg grada, ovo ostrvo predstavlja pravi mali muzej na otvorenom u kojem svako za sebe može da pronađe po nešto. Istorija, plaže, noćni život, dobra hrana… sve to stane na ovih 315 kilometara kvadratnih. Ono što se meni svidjelo na Malti je što je sve jako blizu. Od mjesta do mjesta vrlo rijetko ćete se voziti duže od sat vremena, dok gradski saobraćaj funkcioniše dosta dobro i bez kašnjenja, te bez mnogo muke možete ići sa kraja na kraj ostrva ili ga jednostavno pretrčite još jednom.

Iskreno, nikada teže, ali vrijedilo je, svaki pređen kilometar, svaka uzbrdica uspješno savladana, svaka kap znoja je vrijedila. Od srca preporučujem svima, neprocjenjivo iskustvo i vjerovatno se vidimo na 36. GIG Malta Marathon 2021. godine. Jer sam svoje novo srećno mjesto pronašla. Moja djevojčica je ostala oduševljena sa svim, mama još više, tako da se mi jedva čekamo vratiti tamo.

Vaši komentari