Naziv je izvedenica u čast kapetanu ekipe, a sastav ekipe utvrđen je svečanim izvlačenjem.
“Svi trkači su prošli kvalifikacijski proces, na osnovu njega svrstani u jakosne skupine uz odgovarajuće bodove. Zbog čestih poziva i provokacija od strane suparničkih trkača, interno su se nazvali Vukovi, dok su suparnike nazvali Ovčice, jer ovčice uvijek njuškaju ima li vuka u blizini, a vuka, s druge strane, niti je briga što ovce misle niti gdje su u svako doba dana. Kad poželi, dođe po plijen”, pojašnjava dalje Petrović koji u nastavku predstavlja svoj tim.
Upoznaj se sa propozicijama MT lige, prijavu pošalji preko ovog obrasca, i saznaj ko su svi učesnici takmičenja.
Samo jedan član se tokom svog života aktivno bavio atletikom, Vladimir Pokrajčić (1992.). Nastupao je do svoje 20. godine, kada je i postigao svoje najbolje rezultate 37:10 (10km) te 16:34 (5km), a polumaratonski PB je postigao kao rekreativac, 1:34:02.
Atletikom se prestao baviti jer je u njemu prevladala lijenost, koju je sada uspio otkloniti i probuditi želju za plijenom, onim pravim vučjim plijenom za koji mora biti jak i samostalan. U međuvremenu je uspio upisati doktorat na Kineziološkom fakultetu u Splitu, a uz posao asistenta na fakultetu radi i kao trener u školi trčanja Sanus Motus iz Mostara, trener u školi trčanja FunRun iz Ljubuškog te atletski trener u HAK Ljubuški. Sve to ekipi Jacići Peča nosi veliku prednost u pripremi za natjecanje.
Gdje trčite u doba pandemije i kakve vam je to promjene donijelo po pitanju treninga?
– Nastojim pronaći ravnu dionicu, bez puno uzbrdica i s minimalnom promjenom pravca. Pronašao sam jednu u blizini punice pa imam win-win situaciju, ravna dionica i ručak kod punice. Pandemija je pridonijela treningu, raspored je manje zatrpan pa imam puno više vremena za trčanje, rekao je Vladimir Pokrajčić.
Ivan Pokrajčić se većinu svog života bavio nogometom, nastupao je po bosanskohercegovačkim i hrvatskim terenima, neumorno trčeći desnom bočnom stranom pa ga zbog toga svrstavamo u podvrstu atletičara više nego u nogometaše. Odustao od nogometa zbog ozljede koljena, logično. Rekreativnim trčanjem se ozbiljnije bavi zadnje 2,5 godine, a sve je počelo sa pripremama za Splitski polumaraton 2018. godine, što je bila njegova prva veća dionica. U te dvije godine je postigao jako dobre rezultate, 1:33:35 (21.1km), 40:40 (10km) te 19:34 (5km). Kao član ekipe Jacići Peča pokazuje jako veliki motiv i glad za pobjedom, bez obzira na nedostatak vremena uzrokovan sudbonosnim DA koje će svojoj odabranici reći za otprilike mjesec dana.
Kako se inače motivirate u ovom periodu pandemije za sportsku aktivnost?
– Za otprilike mjesec dana se ženim, naravno ukoliko situacija to bude dozvoljavala. Tako da pandemiju nisam ni doživio. Motiv nije teško pronaći, treba biti spreman za bijeg na taj dan, kaže Ivan Pokrajčić.
Kad je sport u pitanju, Branimir Pokrajčić se njime bavio samo na PlayStationu i laptopu. I onda na iznenađenje većine istrči Splitski polumaraton 2018. Tim činom je dobio status velike uzdanice i postao član standardne postave za polumaraton. Želja za trčanjem se javila još u osnovnoškolskoj dobi, kada je pobjeđivao na školskim natjecanjima, a kasnije je isčeznula pod utjecajem suhomesnatih i proizvoda od hmelja. Profesionalni je fizioterapeut pa olakšava situaciju kad su u pitanju lakše ozljede. Iako je dislociran od ostatka ekipe, redovno masira mozak svojim porukama.
Koji su vam ciljevi u MT ligi/što očekujete od nje?
– Cilj mi je izgubiti nekoliko kila i osnažiti trkačku volju do granice da mogu istrčati Zagrebački maraton. Naravno, tu je i nadjačavanje s bratom Antom, koji je kapetan suparničke ekipe Jacići Roli, a koji me nikad nije pobijedio, unatoč tomu što je bio profesionalni nogometaš, izjavio je Branimir Pokrajčić.
Kapetan Jozo Petrović, vođa čopora, također se većinu života bavio nogometom, igrajući na lijevoj bočnoj strani (tko zna – zna, tko ne zna – na beka). Od nogometa odustao jer ga trener nije volio. Igrač sa vječnih 3 kila viška, danas je to pretvorio u 20 kila viška. Trčanje nikad nije volio, isključivo iz razloga što ga nije vidio kao timski sport. Ipak, po saznanju da počinje #MTVL2020 odlučio se na vođenje jednog tima ekipe Jacići. Ozbiljnijim rekreativnim trčanjem se počeo baviti neposredno pred #MTVL2020, tako da mu je svaki rezultat pobjeda. U tom duhu, nema ni sliku s trčanja, nego samo onu urednu, voditeljsku, kapetansku. Po zanimanju programer pa i nije od neke stručne pomoći svom timu, ali to nadoknađuje kilometrima i zalaganjem. Glavna je boljka suparničke ekipe Jacići Roli koji uporno, ali bezuspješno pokušavaju omalovažiti njegove rezultate i rad. Omiljena misao vodilja mu je da vuka nije briga što ovce misle o njemu.
Zašto ste se uključili u ligu i kako vam se čini ideja (mane/prednosti)?
– U ligu smo se uključili zbog različitih ciljeva, skidanja kila, priprema za maraton te želje za druženjem, makar virtualnim. Tu je naravno i natjecateljski duh, kojeg svi imamo. Ideja #MTVL2020 je super poticaj za sve koji nikad nisu bili fanovi trčanja, prožima je timski duh, natjecanje, probijanje svojih mogućnosti… Naravno, kao ishod dolazi bolje zdravstveno stanje, zadovoljstvo i sreća zbog napretka. Osobno vidim samo prednosti, jer je ova liga postala kotačić koji je pokrenuo zdraviji način života, kazao je Jozo Petrović.
Vaši komentari
