Piše: Ersan Bijedić
Ovo neće biti lista tipa “najboljih 10, 20 ili 100 filmova o trčanju”, već što kompletnija lista filmova koji su na neki način obrađivali trčanje ili bliske mu teme.
Nadam se da ćete u tome pronaći nešto za sebe, a sigurno je da su mnoga od tih ostvarenja stvarno inspirativna, zanimljiva, motivirajuća.
Prethodni dijelovi: LINK1, LINK2, LINK3.
26./27. Terry (2005) i The Terry Fox Story (1983)
Priča Kanađanina Terryja Foxa je globalno jedna od najpoznatijih i najinspirativnijih trkačkih. Film The Terry Fox Story (može se pogledati i na Youtube) obuhvata malo šire njegov život, dok je Terry kompletnije prikazao njegov poduhvat i ovaj film bih lično prije preporučio.
Terry Fox je 1977. godine ostao bez desne noge koja je amputirana zbog tumora u koljenu. Noć prije operacije ga je inspirisala priča o Dicku Traumu, prvom amputircu koji je završio New York City Marathon. Fox je ušao u 14-mjesečni program priprema za maraton, ali je njegov cilj intimno ipak bio puno veći. Htio je pomoći svim oboljelim od tumora pa je 14. aprila 1980. godine krenuo u humanitarni trk, “Marathon of Hope” (Maraton nade), preko čitave Kanade. Startao je na istoku gdje je potopio svoju desnu nogu, odnosno protezu, u Atlantski okean, a što je bio cilj napraviti i na zapadnoj strani, odnosno Tihom okeanu. Trčao je maraton dnevno (19km u jutro, a 23km popodne) i za 143 dana prešao 5.373km. Cilj je bio da prikupi milion dolara za istraživanje tumora, a uspio je prikupiti čak 24 miliona, odnosno 1 dolar za svakog stanovnika Kanade. Morao je prekinuti svoje trčanje zbog bolova u prsima za koje se ispostavilo da ih izaziva tumor koji se vratio i proširio po plućima. Umro je 9 mjeseci kasnije.
Već od 1981. godine, nekoliko mjeseci poslije njegove smrti, se širom svijeta u mjesecu septembru održava netakmičarska (kako je to tražio sam Terry) humanitarna trka “The Terry Fox Run” koja ima za cilj skupljanje novca za istraživanje i borbu protiv raka. Od 2000. godine “The Terry Fox Run” se redovno održava i u Zagrebu (Hrvatska). Fondacija “Terry Fox” je sa ovom trkom do danas skupila 750 miliona kanadskih dolara za borbu protiv raka. Svaki trkač bi trebao znati i biti ponosan zbog postignuća Terryja Foxa kao jedne od najvećih priča ikad ispričanih u svijetu trčanja.
O njegovom ostvarenju možete više saznati i kroz dokumentarni film iz 1981. godine “Terry Fox: I Had A Dream”, koji također možete pogledati na Youtubeu.
Do dan danas jedini Amerikanac koji je pobijedio na 10.000m na Olimpijskim igrama je Billy Mills koji je to napravio u Tokiju 1964. godine (tome se približio samo Galen Rupp koji je osvojio srebro u Londonu 2012). Ovaj film je Millsova priča o putu do Tokija, a kao Indijanac, pripadnik plemena Oglala Sioux, je krenuo iz siromašnog rezervata, te na OI stigao kao autsajder, drugoplasirani na američkim kvalifikacijama i prilično nepoznat trkač na kojeg niko nije računao. Pobijedio je u konkurenciji sa tadašnjim svjetskim rekorderom Ronom Clarkeom (Australija) i Tunižaninom Mohamedom Gammoudijem. Obojica su ga i odgurnuli tokom trke, ali je Mills izvrsnom završnicom pobijedio sa 28:24.4, što je bio novi olimpijski rekord, ali i njegov tadašnji lični koji je popravio za čak 47 sekundi. Ako želite samo pogledati uzbudljivu trku iz Tokija, možete OVDJE.
Zabavna trkačka priča o Ralphu Walkeru, četrnaestogodišnjem učeniku 9. razreda koji saznaje da je njegovoj majci potrebno čudo da bi se probudila iz kome. To čudo želi napraviti pobjedom na Bostonskom maratonu 1954. godine. Ovaj kanadski film prikazuje šta Ralph prolazi tokom i kroz samu pripremu za trku, pa sve do konačnog odlaska u Boston te onoga što mu je donio taj nastup.
30. The Barkley Marathons: The Race That Eats Its Young (2014)
“U ovim trenucima vam obično kolege daju dobre savjete. Ali da ste ranije prihvaćali dobre savjete, ne bi se ni pojavili ovdje”, kaže Lazarus Lake prije nego pripali cigaru čime tradicionalno daje znak za start ultra trail trke The Barkley Marathons.
Vjerovatno ste već čuli priču o najtežoj ultra trail trci na planeti, ali ovaj dokumentarni film će vam to lijepo dočarati u detalje. The Barkley Marathons se održava u Frozen Head State Parku kod Wartburga, država Tennessee (SAD), a pokrenuo ju je Gary Cantrell, zvani Lazarus Lake, bivši ultramaratonac sa zaista kreativnim idejama (jedna od najpopularnijih pandemijskih virtuelnih trka je upravo njegova, održava se ovih dana i ima milionski prihod). Trka je limitirana na 40 učesnika, a prilikom prijave trkači moraju napisati esej na temu “Zašto meni treba biti dozvoljeno da trčim Barkley” i platiti 1.60 dolara (da, jedan dolar i 60 centi). Ne postoji nikakva medijska najava za trku, ali kad se prijave otvore, vrlo brzo bude popunjena. Oni koje organizator prihvati kao učesnike, dobivaju pismo saučešća. Prilikom preuzimanja startnih brojeva trkači moraju predati i registarsku tablicu iz svoje zemlje. Ova ultra trail trka ima pet krugova po 20 milja. Otprilike. Jer neki tvrde da je krug i čitav maraton (odnosno 26 milja). Uz to ide i ukupnih 16.500m elevacije (dva Mount Everesta). Staza nije markirana, nema okrepne stanice (samo voda na dvije lokacije, ali se dešava da bude zaleđena), nema čipove. Pošto nema ni kontrolnih tački, trkačima su po šumi ostavljene knjige (9 do 11 knjiga) koje moraju naći i iz njih istrgnuti onu stranicu koja se poklapa sa njihovim startnim brojem te ih predati poslije svakog kruga na uvid. Tako će dokazati da su prošli kompletnu rutu. Prva dva kruga se trče u smjeru kazaljke na satu, druga dva suprotno, a posljednji se trči onako kako odredi trkač koji je prvi završio četiri kruga. Međutim, trku koja postoji od 1986. godine je do danas završilo samo 15 trkača u limitu od 60 sati. Nijedna žena nije završila trku, a najbolji ženski rezultat je 106km iz 2001. godine. Većina pada već na prvom krugu, a završena tri kruga se smatra kao Fun Run. Često se dešava da trkačima koji odustanu treba i do 10 sati da se vrate iz šume. Kad odustanu, začuje se truba i melodija koja se svira na sahranama. Kako to sve izgleda pogledajte u ovom zanimljivom dokumentarcu o trci, a ukoliko vas zanima više možete na Youtube pogledati i priču Garyja Robbinsa koji je 2017. godine stigao u cilj iz pogrešnog pravca i sa 6 sekundi van limita od 60 sati. Link na film: Where Dreams Go To Die – Gary Robbins and The Barkley Marathons.
31. 100 Seconds to Beat the World: The David Rudisha Story (2014)
Odličan dokumentarni film o najboljem 800-metrašu svih vremena, nositelju svjetskog rekorda (1:40.91) i dvostrukom zlatnom olimpijcu, Kenijcu Davidu Rudishi. Ovo je njegov put do najvećih atletskih postignuća, od selekcije kod irskog misionara Colma O’Connella do svjetskog rekorda i jednog od najvrjednijih atletskih rezultata generalno. O njegovom radu i počecima dosta priča upravo Colm O’Connell, poznat kao “Kum kenijskog trčanja”, čovjek koji je u Keniju stigao 1976. godine kao profesor geografije, bez iskustva u trenerskom poslu, bez ijedne trke ikad istrčane. Danas je trener iza kojeg je 25 svjetskih prvaka i 4 pobjednika OI. Vjerovatno najveći kojeg je trenirao je Rudisha, sa kojim se prethodnih godina takmičio i naš Amel Tuka, a na SP-u u Pekingu 2015. stajao uz njega na postolju (Rudisha zlato, Tuka bronza). Rudisha se danas muči sa povredom zgloba koji je operisao i pokušajem da se vrati u formu kako bi sljedeće godine napao treće zlato na OI. Film možete pogledati i na Youtube. Ukoliko želite više saznati, možete pogledati i kenijski dokumentarac “Gun To Tape” o pripremi za OI u Londonu 2012, također na Youtube.
Solidan film o dvije atletičarke koje se bore za svoje mjesto u nacionalnom timu SAD-a, koji međutim neće otići na Olimpijske igre u Moskvi 1980. godine iz političkih razloga. To im kao postignuće ostavlja samo ono što 99 posto trkača jedino osjeti – lično postignuće/pomak/lični rekord, kako to kaže i naziv filma. Jednu od atletičarki glumi Patrice Donnelly, učesnica Olimpijskih igara u Motrealu 1976. u disciplini 110m prepone.
Svi dijelovi serijala o filmovima: LINK1, LINK2, LINK3, LINK4, LINK5.
Vaši komentari
