PITALI SMO ORGANIZATORE: U kojem smjeru idu trkački događaji u BiH?

Neizvjesnost i problemi kroz koje prolazimo zbog pandemije korona virusa su mnogo širi i teži, ali ovdje ćemo se, logično, pozabaviti onim što prolazi rekreativno trčanje u Bosni i Hercegovini.

1108

Moje trčanje – trcanje.net

Malo koja trka se održala ove godine, organizatori prolaze kroz sasvim novu vrstu problema, a trkači ne mogu pronaći put do ispunjenja svojih ambicija, ili ih djelimično kompenziraju kroz virtuelne trke.

U isto vrijeme statistike kao ona na Runrepeat pokazuju da broj treninga podignutih na Internet trkačkim platformama bilježi rekordne cifre. Zbog kompletne situacije smo odlučili postaviti sljedeća dva pitanja domaćim organizatorima trka u vezi trenutnog stanja i budućnosti:

  1. U kojem smjeru ide organizacija trka u Bosni i Hercegovini s obzirom na nedaće sa pandemijom korona virusa?
  2. Kakve posljedice od pandemije očekujete na trčanje u BiH?

Za Moje trčanje – trcanje.net su svoje stavove iznijeli Erol Mujanović (NGO Marathon Sarajevo), Vladimir Selec (Banjalučki polumaraton), Franjo Lovrić (Mostarski polumaraton), Danilo Vasiljević (ARK Modriča), Amir Bašić (PD Skakavac Sarajevo), Denis Šabanović (ARK Banovići), Krešimir Sliško (AK Puls Tomislavgrad), Kenan Hrustanović (Zenica trči) i Darko Lončar (NGO Dečki u plavom).

Erol Mujanović (NGO Marathon Sarajevo)

  1. Organizacija utrka u Bosni i Hercegovini, u ovoj godini, ide polako, ali sigurno ka nuli, i radi se o godini koju će biti potrebno što prije zaboraviti, i samo se možemo nadati da će iduća godina biti bolja i lakša, iako ni to nije nimalo sigurno.

Ova je godina izuzetno teška za organizatore što se vidi u smislu manjeg broja utrka, otežanih uslova organizacije, manjeg broja učesnika i svih drugih važnih parametara i elemenata koji čine jednu utrku lijepim i zabavnim praznikom trčanja. Organizatori su danas u situaciji da se moraju snalaziti u specijalnim okolnostima i pregovarati i razmišljati o interesima triju ključnih skupina koje čine:

a) partneri i sponzori kojima je umanjen ili ukinut budžet za podršku utrkama (često se radi o kompanijama iz privatnog sektora) što automatski znači manje iznose sponzorstva u ovoj godini;

b) trkači i potencijalni učesnici utrka kojih se dio legitimno boji masovnih nastupa, od kojih takođe dio ima umanjene prihode i ne može da plati startninu, i

c) lokalne vlasti koje će sve teže izdavati dozvole za obustavu saobraćaja, što i ako se desi, biće urađeno u zadnji čas, pred samu utrku, iz razumljivih razloga. Što znači da organizator može sve spremiti, nabaviti medalje i majice, i dva dana pred trku vrlo lako se može desiti da ne dobije potrebne dozvole, te ne održi utrku za koju je već utrošio sva sredstva.

Ono što je dodatno otežavajući faktor jeste da sve što sam napisao iznad, može biti netačno u septembru, ako se situacija radikalno poboljša, ili može biti još gore ako se situacija nastavi kvariti. Drugim riječima izuzetno je velika nepredvidivost, što za nas donosioce odluka, čini stvari još izazovnijim.

Erol Mujanović
  1. Dobar dio posljedica smo vidjeli u pitanju iznad. Zajedno sa sektorom turizma, rekreativno trčanje je jedna od aktivnosti i industrija koja je posebno snažno pogođena pandemijom upravo jer se radi o veoma masovnim manifestacijama koje okupljaju i po nekoliko hiljada ljudi, i koje su pod posebnom lupom i zabranama trenutno. Posljedice na trčanje u BiH se mogu podijeliti i posmatrati kroz posljedice na organizatore utrka i posljedice na same trkače. Organizatorima će trebati sigurno par godina da se oporave i da dosegnu nivo iz 2019. Takođe za očekivati je da i nemali broj manifestacija nestane sa scene zato što nisu mogle preživjeti 2020. godinu, a upitna će biti i mogućnost podrške sponzora i u 2021. godini jer pandemija ima sve dublje ekonomske posljedice što se mora osjetiti i u ovim našim aktivnostima. Budžeti i privatnih i javnih organizacija će imati veći pritisak na strani troškova, a smanjene, ili iste prihode, što će samim tim značiti manje iznose sponzorstva za većinu organizatora.

Da spomenemo i same trkače, veliki broj njih je nastavio sa treninzima, entuzijazam je tu, mnogo je čak i novih trkača koji su nakon restriktivnih mjera po prvi put počeli trčati. Tako da, bar koliko vidim u Sarajevu, trkačka populacija se nije smanjila, sam trend je i dalje odličan, mnogo ljudi želi trčati, samo je potrebno da se stvori nekoliko uslova za to, a koje smo spomenuli iznad.

Denis Šabanović (ARK Banovići)

  1. Pandemija je poremetila cijeli svijet, tako i našu trkačku zajednicu. Organizatori su se suočili sa velikim problemima, od restrikcija, otkazivanja, pomjeranja trka, kao i sa pronalaskom sponzora. Postoji i mogućnost zabrane trke, što dodatno obeshrabruje organizatore.
  2. Posljedice neće biti toliko vidne, čim ovo stane (a staće), trke kreću i kao da ništa nije bilo.
    Denis Šabanović

Danilo Vasiljević (ARK Modriča)

  1. U prethodnom periodu imali smo porast broja trka u BiH, ali kako je krenula pandemija većina trka ili su odložene ili im je status neizvjestan. Bojim se da će u narednim godinama pandemija imati veliki uticaj na organizaciju trka, prvenstveno zbog neizvjesnosti oko epidemiološke situacije, kao i izvjesnog nedostatka materijalnih sredstava za kvalitetnu organizaciju trku. Organizacija trka će biti vjerovatno u skromnijem obliku. Ovakva situacija je dosta uticala i na mogućnosti potencijalnih sponzora, koji imaju opravdan razlog da odustanu od sponzorisanja sportskih događaja (ne samo trkačkih) i mišljenja sam da će opstati samo one trke koje budu u mogućnosti da ostvare pozitivnu saradnju sa sponzorima.
  2. Za razliku od negativnog uticaja na organizaciju trka, mišljenja sam da pandemija može pozitivno uticati na razvoj trkačkog pokreta, kako na našim prostorima, tako i u svijetu. Obzirom na epidemiološke preporuke i ograničene mogućnosti bavljenja drugim sportskim aktivnostima, kao i uticaj pandemije na cjelokupan život, čini mi se da će se ljudi sve više okretati slobodnim aktivnostima u kojima imaju minimalna ograničenja, poput trčanja, hodanja, planinarenja ili biciklizma. Tokom perioda izolacije u martu i aprilu u Modriči je bio primjetan ogroman broj ljudi koji se bave navedenim aktivnostima. Potrebno je novim trkačima učiniti trčanje zanimljivim i pokušati održati fokus na aktivnost. Za to jesu veoma dobri virtuelni čelendži u kojima mogu da se porede sa ljudima poput sebe. Sve pohvale za MT virtuelnu ligu. Sjećam se moje prve trkačke zime i jedne virtuelne lige koja mi je pomogla da prezimim i (p)ostanem trkač. Sa druge strane mišljenja sam da virtuelne trke sa kotizacijama (a koje nisu simbolične) nisu iskreno namijenjene trkačima i trkačkom pokretu.
    Danilo Vasiljević

Kenan Hrustanović (Zenica trči)

  1. Neizvjesno je u kojem smjeru ide organizacija, jer se konstantno naredbe mijenjaju s obzirom na stepen i broj oboljelih.
  2. Pandemija u BiH je nažalost mnoge ostavila bez posla, ali i donijela nekoliko dobrih stvari, ljudi su više počeli cijeniti vlastitu porodicu, više vremena provoditi s porodicom. Vidjeli smo da su ljudi masovno počeli voziti bicikl i odlaziti u prirodu što ranije nije bio slučaj. Posljedice mogu biti razne, a najviše će osjetiti ovu pandemiju oni koji su trke pravili iz ekonomskih razloga, a ne ljubavi prema trčanju, jer onaj koji voli trčati, njemu niti jedna pandemija ne predstavlja problem.
    Kenan Hrustanović

Krešimir Sliško (AK Puls Tomislavgrad)

  1. Učinci pandemije na organizaciju utrka su višestruki. Mnoge trke se odgođene ili otkazane, a one koje su još u kalendaru pomno se prati situacija i slušaju preporuke nadležnih kriznih stožera. Kada se radi o odgađanju utrke ulazi se u termine drugih organizatora što svakako nije fer prema drugima jer odvlači dio trkača, a s druge strane varijanta otkazivanja utrke nažalost nosi niz negativnih posljedica pogotovo kada je organizator već napravio određen niz pripremnih radnji, a time i stvorio određenu financijsku štetu. U takvim okolnostima organizatori gledaju da startne pakete naprave sa što manje obveznih troškova kao što su majice, medalje, okrjepa, nagrade. Ukoliko dođe do kresanja ovih detalja, sigurno je da će trke biti jeftinije organizirati, ali će izgubiti po kvaliteti, ali s druge strane puno će teže naći sponzora koji će podržati utrku. Druga dimenzija organizacije utrke je sigurnosna, a koja je po važnosti na prvom mjestu jer je zdravlje trkača, gledatelja i drugih aktera na prvom mjestu. Odgovornost organizatora je velika jer nosi određen rizik kompromitacije trke kao i osudu lokalne i šire javnosti. U ovom segmentu se uvijek razmišlja negativno jer trka nosi rizik da se desi ista stvar kao na teniskom turniru u Zadru koji je umjesto dobre sportske priče i promocije hrvatskog turizma ostavio potpuno drugi dojam. Dakle umjesto lijepog sportskog događaja stigle su kritike svih medija o propustima koji su se desili, a kod organizacija ovakvih događaja uvijek može krenuti nešto loše, a mi na te stvari ne možemo utjecati. Dodatnu nesigurnost i zbunjenost po pitanju organizacije utrka unose krizni stožeri koji ponekad donose odluke, naredbe i preporuke koje su dvojbene, nestručne i nelogične. Takve odluke su sigurno fokusirane na neke druge segmente kao što je gospodarstvo i politika. U svjetlu ovakvih odluka su sigurno zabrane održavanja sportskih natjecanja, a s druge strane dopuštaju se vjerska i obiteljska okupljanja u zatvorenim i otvorenim prostorima kao što su proslave, svadbe ili rad noćnih klubova. Skoro sve utrke imaju i međunarodni karakter, a restriktivne mjere i određivanje samoizolacija od 14 dana i neizvjesnost kada mogu biti donesene, prisiljavaju organizatore trka na konačnu odluku otkazivanje utrke. Možda je alternativa organizacija virtualnih utrka koje nemaju nikakvih rizika, ali i te utrke imaju niz loših rješenja, ali su svakako dobre za provjeru svoje trkačke forme.
  2. Ovisno koliko će dugo trajati ova bolest. Posljedice mogu biti neznatne ukoliko se pronađe učinkovito cjepivo. S druge strane ukoliko ovo potraje sigurno će se tražiti rješenja kako nastaviti normalno živjeti sa ovom pandemijom jer siguran sam da je trkačka zajednica najmanje ugrožena skupina u ovoj priči. Trčanje je sport koji nosi najmanji rizik od prijenosa infekcije jer je to individualni sport koji se može trenirati samostalno, a kod organizacije utrka opasnost prijenosa infekcije je minimalna jer se radi o otvorenom prostoru gdje nije potreban nikakav kontakt s drugim osobama. Pandemija je ove godine već otkazala brojne utrke, a ista stvar će se nastaviti sve dok ne bude vidljivo rješenje za sve ove dvojbe koje smo naveli. Smanjivanjem broja natjecanja sigurno će doći i do pada broja trkača koji još nisu naučili uživati u trčanju kao sportu bez obzira na natjecanja.
Krešimir Sliško

Vladimir Selec (Banjalučki polumaraton)

  1. Kako stvari stoje izgleda da je jedina odgovorna organizacija, za sada, organizacija virtuelnih trka. Vidimo da u zadnje vrijeme broj zaraženih raste i da naše nedaće sa organizacijom događaja postaju beznačajne u odnosu na ono kroz šta prolaze zdravstveni radnici i, udar koji trpi ekonomija. Ne vidim da je realno da će situacija uskoro biti bolja. Mislim da je nedgovoran stav nekih organizatora koji po svaku cijenu žele održati svoje događaje, a u pitanju su ljudski životi. Realno ne vidim način da se jedan događaj, u ovakvim uslovima, održi bez rizika zaraze. Organizatori koji su već nabavili medalje, majice i slično mislim da se ne trebaju ustručavati objasniti trkačima i sponzorima situaciju. Trebaju podijeliti majice i medalje na sljedećem događaju, pa makar i sljedeće godine. To što na medalji ne piše prava godina je samo još jedan detalj koji će podsjećati trkače na ova Covid vremena. Apsolutno sam ubijeđen da će trkači za takve događaje imati razumijevanja i rado se pojaviti na sljedećoj ediciji, pa makar dobili i prošlogodišnje medalje i majice.
  2. Za sada je važno zadržati dah i izdržati dok pandemija ne prođe. Većina organizatora u regiji imaju stalan posao i organizacija trka im nije primarna djelatnost, ne žive od toga. Ono što možemo zajedno uraditi je da svako sa svoje strane ostane u kontaktu sa trkačima i da proba da ih na neki način motiviše da nastave sa treningom. Mi to radimo kroz organizaciju virtuelnih događaja. Znam da većina organizatora nema tu mogućnost, ali FB ili direktan email su uvijek opcija da se obratimo trkačima i dalje ih motivišemo.Vjerujem da će većina trkača i zaljubljenika ostati vjerna svom sportu, i jedva dočekati da sve ovo prođe.
    Vladimir Selec

Amir Bašić (PD Skakavac Sarajevo)

  1. Pandemija korona virusa napravila je mnogo problema kako organizatorima utrka u cijelom svijetu, tako i BiH. Mnogo utrka je otkazano, druge utrke su pomjerile termine održavanja, dok su termini utrka koje treba da se organizuju, potpuno neizvjesni. Sve ovisi od epidemiološke situacije koja se mijenja iz sata u sat. Mogu slobodno reći da je pandemija COVID-19 puno više problema donijela organizatorima trail utrka. Naime, za razliku od cestovnih utrka, utrke koje se organizuju na planinama sigurno su 80% teže za organizovati u odnosu na cestovne. Posebno kada se uzme u obzir da trail utrke imaju obično više staza različitih dužina. Skoro svaka trail utrka ima u svojoj ponudi jednu ili više ultra dužina. Kod organizacije ovakve utrke nije samo obustaviti saobraćaj i postaviti mjerno okrepne stanice. Primjera radi za organizaciju ovogodišnjeg Skakavac Traila potrebno je motornim pilama i trimerima iskrčiti preko 25 kilometara nepristupačne planinske staze, očistiti 6 “divljih” deponija smeća (oko 15 tona smeća). Neposredno prije same utrke postaviti privremenu markaciju koju je neophodno odmah nakon završetka utrke ukloniti i očistiti staze poslije trkača, jer se uvijek desi da nekome nešto “ispadne”. Također, kao i na cestovnim utrkama i trail utrkama, uglavnom na nepristupačnim područjima, postavljaju se mjerno okrepne stanice. Za sve ovo potrebno je mnogo fizičkog rada više osoba što zahtijeva značajna finansijska ulaganja. Veliki problem koji je nastao uslijed pandemije COVID-19, je i to što su lokalne zajednice koje su u proteklom periodu podržavale organizaciju utrka, “zaključale” budžete tako da u ovoj godini od pet općina na kojim se održavaju utrke imamo podršku samo općine Vogošća. Također ni ministarstvo sporta KS, iako se u sklopu utrke održava nacionalno prvenstvo, odlučilo je ne dati podršku utrci. Ukratko, situacija je na svim poljima po pitanju organizacije trail utrka teška. Također naveo bih i primjer ne saradnje organizatora utrka unutar BiH, (što je možda najgore što nas je pogodilo, jer se ovakvim primjerima pokazuje da nema solidarnosti i kolegijalnosti),  konkretno u našem primjeru desilo se to da, iako se za tačan termin održavanja Skakavac Traila i državnog prvenstva znalo 28. 09. 2019., desilo se to da su se pojedini organizatori koji su bili prinuđeni odgoditi utrke, uzeti baš ovaj termin ne konsultujući nikoga iz AS BiH ili organizacije naše utrke.
  2. U narednom periodu očekujemo da će biti mnogo teže svim organizatorima utrka u BiH, posebno organizatorima trail utrka. Iskreno se nadamo da uslijed svih ovih problema organizatori pojedinih utrka u Bosni i Hercegovini neće biti prinuđeni da ugase dugogodišnje projekte na kojima rade i koji mnogo znače razvoju atletike i cjelokupnog sporta u našoj zemlji, što bi bio veliki gubitak prije svega za trkaču zajednicu u našoj zemlji i za cijelo društvo koje se organizacijom ovakvih događaja počelo okretati pozitivnim standardima.
    Amir Bašić

Franjo Lovrić (Mostarski polumaraton)

  1. Pandemija korona virusa je iznenadila i pogodila općenito čitavu zajednicu, pa tako i trkačku. Većina utrka je otkazana ili prolongirana. Zbog same neizvjesnosti ne znamo kako će se odvijati situacija do kraja godine. Stav organizacije Mostarskog polumaratona je da trebamo uraditi sve što je u našoj moći da manifestacjiu održimo. Pri tome mislimo ispoštovati sve epidemiološke mjere koje budu na snazi. Jako nam je važno zbog kontinuiteta da se manifestacija održi.
  2. Posljedice su velike na trkačku zajednicu, teško je u ovakvim uvjetima održati motivaciju. Mislim da je trčanje kao rekreativni sport, u kojem nema kontakta i možete individualno sudjelovati, trenirati u predjelima bez gužve, idealna aktivnost. Dobrobiti trčanja su velike kako za tjelesno zdravlje, tako i psihološko. Trčanje je u ovom periodu jedna od najsigurnijih aktivnosti i nadam se da će ljudi to prepoznati, odnosno da trkačka zajednica neće osjetiti veće posljedice, te da će broj trkača čak i porasti u ovim izazovnim vremenima.
    Franjo Lovrić

Darko Lončar (Udruženje Dečki u plavom Sarajevo)

  1. Prilikom priprema za Two Cities Marathon (trk kroz dvije Čaršije) prošli smo kroz totalnu modifikaciju sustava organiziranja utrke u stanje “novo normalno”, kako bismo se prilagodili novonastaloj situaciji. Naputkom koji smo dobili od Zavoda za javno zdravstvo KS bilo je neophodno prilagoditi kompletnu pripremu utrke (od trijažnog šatora, dezinfekcionog tunela, maski i rukavica za trkače, do prostora za distancu od 1,5 do 2m u startnoj zoni), što je poskupilo troškove same organizacije, a organizatora limitiralo sa brojem učesnika utrke. Manji broj trkača = manji broj sponzora.
  2. Pozitivna stvar korone je u tome da su istinski trkači i ljubitelji trčanja nastavili da trče, a trendseteri su se prilagodili nekim drugim aktivnostima. Negativne posljedice na trkačku zajednicu ostavljaju tzv korona profiteri … koji su naplatili pune startnine, a sada ne vraćaju novce već organiziraju tzv virtualne utrke. Samim tim što nemaju organizacione troškove (policija, hitna pomoć, vatrogasci, redari, zaštitari, mjerenje vremena, bina i ostali troškovi) nametanje virtualne utrke kao ekvivalent stvarnoj utrci nije pošten pristup prema trkačkoj zajednici, a ni staza nije svim trkačima ista. Virtualne utrke su iz moga ugla gledanja jedna velika prevara. Jedina komercijalna virtualna utrka koja mi ima smisla je Wings for life jer je humanitarnog karaktera. I svjetskih razmjera.
    Darko Lončar

Vaši komentari