Autori: Vedran Markotić, Vladimir Pokrajčić i suradnici
Sva istraživanja provodi naš multidisciplinarni tim, u sklopu programa pod nazivom Sanus Motus Research Centar.
Vjerujemo da nas očekuje zanimljiva budućnost te da ćemo doprinijeti kroz objavu raznih stručnih i znanstvenih publikacija. U nastavku možete pročitati sažetak, raspravu i zaključak preglednog članka koji je objavljen u renomiranom časopisu Psychiatria Danubina, a kompletan tekst možete pročitati na LINK-u.
Sažetak
Suradnja u timu s pacijentima koji su također rekreativci i rukovođenje školom trčanja Sanus Motus u Mostaru natjerala nas je na razmišljanje o tome kako rekreativno trčanje utječe na mentalno zdravlje pojedinaca. Prethodna objavljena literatura bila je prilično stara, a novija nije davala neke egzaktnije informacije. Iz ovih razloga bilo je još zanimljivije istraživati ovu temu. Dakle, dok smo radili na ovom preglednom članku i raspravljali o ovim temama, došli smo na ideju o istraživanju samopoštovanja i kvalitete života pojedinaca prije i poslije pohađanja škole trčanja.
Prethodne studije pokazuju da dosljedno trčanje rezultira nizom pozitivnih psiholoških promjena među različitim populacijama.
U studiji Kenneth EC-a ispitivani su rekreativni trkači o psihološkim aspektima trčanja. Mnogi su ispitanici počeli trčati kako bi poboljšali svoje zdravlje, a gotovo svi su primijetili mentalne i emocionalne dobrobiti, uključujući ublažavanje napetosti, poboljšanu viziju samoga sebe i bolje raspoloženje.
S obzirom na terapijske učinke trčanja, Greist ET i suradnici definiraju trčanje kao jeftin oblik terapije i za razliku od ostalih tretmana, ima fizičke nuspojave koje su pozitivne. Njihovi se rezultati povoljno uspoređuju s rezultatima pacijenata na psihoterapiji i konstantni su tijekom cijele godine kod praćenih ispitanika.
Uzimajući u obzir sva prethodno objavljena istraživanja, može se zaključiti da trčanje može biti snažan terapeutski alat za niz negativnih psiholoških stanja, poput depresije, tjeskobe, napetosti, promjena raspoloženja, niskog samopoštovanja itd. Iako su ova istraživanja stara nekoliko desetljeća još uvijek nema recepta ili doze za trčanje, posebno u području prevencije tjelesnih bolesti. Na ovom području postoji veliki prostor za napredak u istraživanjima i korištenju trčanja u terapiji i prevenciji cijelog niza psihičkih i tjelesnih bolesti.
Rasprava
Uzimajući u obzir prethodno objavljena istraživanja zaključuje se kako trčanje može biti terapijski alat za različita negativna psihološka stanja, poput depresije, tjeskobe, napetosti, promjena raspoloženja, niskog samopoštovanja itd. (Kenneth 1983). Postoje studije koje sugeriraju slično o učincima drugih vrsta tjelesne aktivnosti, a postoje i neka nedavna istraživanja koja sugeriraju mogućnost placebo učinka (Babić i sur. 2018, Katic i sur. 2018). To je moguće u bilo kojoj vrsti terapije, tako da ove studije o mogućnosti placebo učinka treba uzimati s oprezom, sve dok barem velike studije ne pruže relevantne dokaze.
Usporedba trčanja s drugim tjelesnim aktivnostima u nekim domenama je legitimna, ali ne u potpunosti zbog specifičnog odgovora ljudskog organizma na trčanje, jer neki stručnjaci vjeruju kako smo rođeni za trčanje. To je istina ako sagledamo nekoliko bitnih činjenica; ljudi stoje ispravno na svoje dvije noge, imaju vrlo dobro razvijen mišićno-koštani i zglobni sustav, pluća koja su dovoljno kapacitirana, učinkovit srčani ritam i vjerojatno kao najvažniji element izdvaja se izvrstan mehanizam prilagođavanja toplinskim uvjetima. Sve ovo čini ljude prirodno izgrađenim za trčanje na velike daljine. Povoljni učinci trčanja na mentalno zdravlje su poput šlaga na torti. Najbolji primjer za ove tvrdnje su pripadnici meksičkog plemena Tarahumara koji žive u meksičkim bakrenim kanjonima (Copper Canyon). Oni žive trčeći punim plućima i u kombinaciji s njihovom prehranom koja se stoljećima ne mijenja, ne razvijaju dijabetes ili rak debelog crijeva u svojoj populaciji (McDougall 2009).
Iako su mnoga istraživanja koja se odnose na trčanje i mentalno zdravlje stara nekoliko desetljeća, još uvijek nema recepta niti odgovarajuće „doze“ za trčanje, posebno u području prevencije i terapije tjelesne bolesti. Mnogo je mogućnosti ako se daju ispravne smjernice. Mnogo toga još treba istražiti i otkriti na ovom polju, kako sugeriraju mnogi autori prethodno objavljenih studija. Kao grupa autora koji rade zajedno, nadamo se da ćemo pružiti neke relevantne dokaze na ovom području. Dakle, dok smo radili na ovom mini pregledu i raspravljali o tim temama, došli smo na ideju o istraživanju samopoštovanja i kvalitete života pojedinaca prije i poslije pohađanja škole trčanja. Na kraju, citiram gospodina McDougalla, jer možda se istina krije negdje blizu njegovog razmišljanja: “Ne prestajete trčati jer ostarite, ostarite jer prestanete trčati.” (McDougall 2009).
Zaključak
Trčanje je učinkovito sredstvo u prevenciji i terapiji različitih psiholoških poremećaja.
Vaši komentari
