SANELA BRELJAKOVIĆ: “Život treba živjeti, on te neće čekati”

Piše: Sanela Breljaković

U životu ništa ne prepuštam slučaju, a naročito kada je u pitanju zdravlje, pa je odmah bilo jasno da mi je neophodna fizička aktivnost.

Iako sam u sportu dugi niz godina, trebalo mi je nešto što bih mogla uskladiti sa poslovnim i porodičnim obavezama. Sasvim slučajno na društvenim mrežama saznajem za Atletsko Rekreativni Klub „Rekreativci“ Tuzla i upisujem se u školu trčanja. To je trenutak kada počinje moja ljubav prema trčanju koja traje i svakim je treningom sve jača.

Trkačka poznanstva

U ARK-u upoznajem Mirzeta Halilovića Mičija, čovjeka koji mi je nesebično otkrio tajne trčanja i cijelo vrijeme bio izuzetno važna podrška. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko su mi Mičijevi savjeti i motivacija značili, kako na samom početku tako i danas. Mičijevo drugo JA zove se Edin Hajvaz, trkač koji je podrška, motivacija i ugodno društvo.

Nakon obavljenih priprema samouvjereno prijavljujem i svoj prvi polumaraton koji sam istrčala u Tuzli 25. 07. 2019. godine. Potom slijedi polumaraton u Metkoviću, a nakon toga moj prvi susret sa trail trčanjem koji će promijeniti sve. Kroz školu trčanja upoznajem trkačku zajednicu u Tuzli, između ostalih i Eduarda Brandalika i Bedranu Kaletović sa kojim sam trčala poslije ARK škole i koji mi predlažu da prijavim polumaraton u Splitu u februaru 2020 godine. Od tog dana razvilo se i predivno prijateljstvo između nas.

Susret sa trail trčanjem

Dva mjeseca pred Split odlučim se da pomjerim granice i prijavim maraton, 42.195m. S obzirom da je bila zima i hladno vrijeme i da treninzi nisu bili redovni, odluka da prijavim maraton neposredno prije trke se činila preambicioznom. Međutim, tada se desio trail. Ekipa koja se okupljala oko Tuzlanske trail lige je organizovala trening brdskog traila što je bio moj prvi susret sa takvom vrstom trčanja. Bila je to ljubav na prvi trk jer je trčanje kroz šumu i prirodu u meni probudilo snažan osjećaj pripadnosti i odmah sam znala da će trail trčanje postati moja primarna aktivnost. Pripreme za Splitski maraton su se pretvorile u trail trčanje na Majevici, planini iznad Tuzle. Pet treninga brdskog trčanja bilo je dovoljno da Splitski maraton (42k) završim za 5 sati i 15 minuta, najvažnije bez povreda i da dan poslije u omiljenim štiklama, sva sretna odem na posao.

Grupa 075TRAIL

Nakon maratona počinje Tuzlanska trail liga, ali organizator istu suspenduje odmah nakon drugog kola zbog epidemioloških razloga, odnosno pandemije. U međuvremenu zajedno sa Nerminom Klapićem, Almirom Gabrićem Urbanom, Mirzom Hasićem i Murizom Klapićem odlazim na prvu trail trku, „Skakavac Trail“, i po povratku organizujemo trail trkačku grupu pod nazivom 075TRAIL, koja će postati okosnica mojih treninga i napredovanja u trčanju.

Grupu 075TRAIL čine Nermin Klapić triatonac, maratonac, trail runner i vođa grupe koji nam organizira treninge, motivira nas i pomaže, Almir Gabrić Urban, trejlaš, bitna karika  bez kojeg ova grupa ne bi imala buntovnički karakter, Mirza Hasić, trejlaš, naš pozitivac i dobričina, Muriz Klapić mladi i nezaustavljivi sportista koji iz Banovića dolazi i ne propušta treninge s grupom. Tu je i Melika Brkić, naša kraljica traila koja je ove godine osvojila prvo mjesto na Tuzlanskoj trail ligi. Irina Arnaut mlada fitness trenerica i vrsna trkačica, Sanja Perić, atletičarka od malih nogu, žena zmaj i Damir Šehović, trejlaš, trkač i naš kompas. U tom periodu trčali smo i brdski maraton od 44k za 7:00h, te bih napomenula da je 16k brdskog trail trčanja jednako cca 21k cestovnog. Učestvovala sam na ovogodišnjoj Tuzlanskoj trail ligi i osvojila drugo mjesto.

Maraton u Tuzli

U jednom trenutku Nermin Klapić, jedan od organizatora i osnivača UG “Maratonac” upoznaje nas sa projektom 4. Maratona za rekreativce u Tuzli na dan 25. 10. 2020. Bez dileme, odmah sam odlučila da ću trčati maraton u svom gradu.

Posebnih priprema nije bilo, samo redovni trail treninzi koji su bili cca po 20k, dva puta sedmično. Dan prije trke, kolega Nermin i ja odlučimo trčati maraton zajedno te smo prvih 21k istrčali za 02:02h. Na 32k smo imali 3:10, a narednih 10k odlučimo da trčimo sporije kako bi izbjegli upale jer ja ne volim da se naprežem, trčanje mi je zadovoljstvo, a ne rezultat. Ipak to je bilo dovoljno da maraton završim sa PB 04:45h. Bez većih napora i poteškoća uz dosta uživanja i pozitivne energije istrčala sam svoj drugi cestovni maraton u 2020. godini.

Lične težnje

Meni je vrlo bitno da trčim, družim se sa ljudima koji su opušteni, na stazi nismo menadžeri, direktori, doktori, nego kolege koji svoje slobodno vrijeme provode kako bi napunili baterije pozitivnom energijom. Također ne podržavam, niti sam član trkačkih zajednica u kojima se sprovode lični interesi pojedinaca. Svoje slobodno vrijeme cijenim i koristim ga veoma obazrivo, jer pored svih drugih prijatelja moja porodica mi je najveća podrška.

Na kraju bih čestitala i zahvalila Nerminu Klapiću koji je dana 25. 10. 2020. bio jedan od organizatora maratona u Tuzli, podrška i maratonac finišer. Također bih pohvalila organizaciju 4. Maratona za rekreativce u Tuzli koji prerasta u pravi trkački događaj i naredne godine će sigurno biti u kalendarima mnogih trkača iz regiona.

Posebnih planova u vezi trčanja nemam, u grupi 075 TRAIL sve je spontano jer trčimo iz zadovoljstva pa svaki trk dogovorimo brzo i lako i mnogo uživamo. Sigurna sam da ću pokušati istrčati ultramaraton jer volim utrke dužine.

Hvala portalu Moje trčanje na pozivu, zadovoljstvo mi je bilo pisati o mojoj ljubavi prema tom sportu i ljudima koji čine moje trčanje.

“Život treba živjeti, on te neće čekati”…

Vaši komentari