CANICROSS: Oprema i trening za rastući sport trčanja sa psima

Trčite svakodnevno sa svojim četveronožnim ljubimcem, ali niste znali da to ima poseban naziv ili da čak postoje i utrke na kojima se možete natjecati?

1415
Darko Vidović je prošle godine pobijedio na Canicross utrci Skakavac Traila (Foto: Skakavac Trail)

Piše: Darko Vidović

Canicross je brzo rastući sport trčanja sa psima.

Nastao je kao potreba održavanja dobre forme pasa tijekom ‘suhe’ sezone bez snijega kada ne mogu vući saonice u nordijskim zemljama odakle se proširio cijelim svijetom. Umjesto da vuku saonice, psi vuku svoje vlasnike ili čak posebna prilagođena bicikla. Glavna razlika između Canicrossa i jednostavnog trčanja sa svojim psom je ta što je u Canicrossu pas pričvršćen za struk trkača rastezljivim povodcem. Na taj način pas vuče trkača prema naprijed što daje jedan poseban osjećaj kod trčanja.

Kako započeti s Canicrossom?

Ako ste vi i vaš pas zdravi i sposobni trčati, zašto ne probati sport o kojem bruji cijeli svijet? Sve što vam je potrebno su tenisice za trčanje, a za psa oprsnica i povodac. Većina pasmina može pratiti ili nadmašiti brzinu čovjeka tako da veličina i pasmina psa nisu važni, iako treba obratiti pažnju na karakteristike nekih pasmina i njihova ograničenja jer ipak canicross treba biti užitak kako za psa tako i čovjeka. Imajte na umu da štenci ne bi trebali sudjelovati u napornom vježbanju dok njihovi zglobovi ne završe s rastom. Za većinu pasmina to je otprilike godina i pol.

Što trebate za Canicross?

Oprema u svakom sportu je važna pa tako i u canicrossu. U osnovnu opremu spadaju oprsnica, rastezljivi-bungee povodac i pojas za trkača. Prilikom trčanja, oprsnica mora omogućavati psu da vas vuče, a da pritom može neometano disati i prirodno se kretati. Nikako nemojte koristiti ogrlice jer mogu povrijediti psa.

Također poželjno je da povodnik kojim ste povezani sa psom bude rastezljiv jer elastičnost ublažava svaki nagli pokret ili jako povlačenje prilikom promjene smjera ili brzine što čini trčanje udobnijim psu i trkaču. Standardni povodnici mogu biti dugi od 1,5-3 m ovisno o stilu trčanja, treba obratiti pažnju da se u trenutku rastezanja njegova dužina značajno poveća. Ako je povodnik predugačak možemo se spotaknuti preko njega, a ako je prekratak trčimo preblizu psa i možemo ga slučajno nagaziti.

Udoban pojas za trkača nije obavezan, ali je itekako poželjan jer tek s njime možemo istinski doživjeti povlačenje i ubrzanje koje nam pas pruža. Također ruke su nam slobodne te možemo lakše održavati ravnotežu i trčati slobodno. Postoji više vrsta pojasa za canicross, neki idu skroz nisko na kukove i smanjuju pritisak na donji dio leđa kad pas vuče ili druga vrsta koja ide više na kukove.

Utrke kod nas i u svijetu

U svijetu se utrke organiziraju ispred više organizacija od kojih su najzastupljenije ‘International Federation of Sleddog Sports’ i ‘International Canicross Federation’ u okviru kojih se organiziraju kontinentalna i svjetska prvenstva. Canicross staze bi trebale biti dugačke između dva i osam kilometara te njihove tehničke značajke ne smiju ugrožavati sigurnost natjecatelja – čovjeka i psa. Imajući to u vidu, podloga staza mora biti pretežno zemljana jer to psima najviše odgovara, a posebno se vodi računa i o vremenskim uvjetima na dan utrke. Na našim područjima se canicross utrke najčešće održavaju u sklopu trail utrka, pa tako u Hrvatskoj imamo Canicross ligu u organizaciji Canicross Croatia na čijim stranicama možete pronaći kalendar utrka. Što se tiče naše države održane su do sada 2 službene canicross utrke u sklopu Skakavac traila zahvaljujući g. Ivanu Vidoviću. U planu je i mini liga u narednim godinama jer sve je više zaintersiranih za ovaj timski sport sa četveronožnim ljubimcima.

Foto: Canicross Croatia

Kako trenirati za Canicross?

Prije nekog intenzivnijeg treninga potrebno je psa naučiti osnovnoj poslušnosti i komandama te da vaš pas ugodno hoda ili trči pored nepoznatih ljudi. Ne želite da vas pas pri svakoj distrakciji povuče u pogrešnom smjeru. Pobrinite se da vaš pas ima solidnu bazu poslušnosti i da se može nositi s ljudima koji prolaze pored i drugim psima koje ćete sigurno susresti. U najmanju ruku, trebali biste znati kako u tim situacijama možete kontrolirati svog psa.

Korisno je psa naučiti komandama “ubrzavanja” ili “usporavanja”, “lijevo” ili “desno” kako da se zaustavi ili krene, riječi koje odaberete za različite radnje u potpunosti ovise o vama.

Kao i u slučaju planiranja treninga za trkače, potrebno je prilagoditi intenzitet i dužinu treninga mogućnostima i kondiciji psa. Za neke pse je to maksimalno 3 – 5 km jogginga, a neki psi bez problema trče i duže i brže.

Počnite polako graditi izdržljivost svog psa. Krenite s kratkim laganim intervalima trčanja, najbolje tijekom svakodnevnih šetnji, a zatim postepeno gradite sve veću izdržljivost. Veći broj tjednih treninga pas bi trebao trčati slobodno (na mjestima koja to dopuštaju) uz vlasnika kako bi postigao opću kondiciju. Kratki trening visokog intenziteta u canicross formaciji može se provoditi 1-2 puta tjedno kako bi se pas naučio da vuče kad je povezan s trkačem.

Psi u svojoj formi općenito napreduju brže od ljudi, a vrijeme oporavka od treninga/aktivnosti im je znatno kraće. Bitno je da im se trening predstavi kao zabavna zajednička aktivnost, a potrebno je paziti i da se ne preforsiraju. Bitno je paziti na podlogu po kojoj se trči tj. birati zemljanu ili travnatu podlogu, visoke temperature zraka znatno otežavaju hlađenje psa pa je potrebno paziti u kojem dijelu dana trčimo sa psom.

Što više trenirate i trčite sa svojim psom poboljšat će se vaš timski rad i uskoro ćete se osjećati da letite.

Vaši komentari