“SUPER PATIKE”: Koje su realne rezultatske razlike i pomažu li stvarno više trkačicama, nego trkačima?

Piše: Ersan Bijedić

Kompletnu studiju, na engleskom jeziku, možete provjeriti na OVOM LINK-u.

Među njenim predvodnicima su neki poznati maratonski eksperti, kao npr. fiziolog Andrew Jones koji je testirao i savjetovao bivšu svjetsku rekorderku u maratonu, Paulu Radcliffe, te bio ključan u testiranju i biranju trkača za Breaking2 projekt.

Komparacija izvedbi

Studija je obuhvatila po top 50 trkača u muškoj i ženskoj konkurenciji sa četiri maratona Major serije (New York, Boston, Chicago, London), u periodu od 2010. pa zaključno sa 2019. godinom. Odnosno prije i nakon uvođenja novih modela patika sa novom tehnologijom (tek 2019. su bile u slobodnoj prodaji, odnosno dostupne svima). Podaci o modelima patika su bili dostupni za 3.886 trkača od njih 3.900 (New York nije održan 2012. radi uragana Sandy – odatle je cifra od 3.900, umjesto 4.000).

Studija je pokazala da su trkači i trkačice između 2010. i 2018. ostvarivali prilično stabilne rezultate sa prosjekom za Top 50 muških od 2:21:18, a za Top 50 žene: 2:43:24. Nijedne godine muški nisu išli ispod 2:20, a žene ispod ispod 2:40. Ali onda dolazi 2019. godina, kad je nova tehnologija postala dostupna svima, i prosjek je: 2:18:30 za Top 50 muškaraca i 2:39:06 za Top 50 žena. To predstavlja pomak od 2 posto za muškarce i 2.6 posto za žene.

Studija je napravila i komparaciju trkačkih izvedbi na istoj stazi 2018. i 2019. godine, odnosno trkača koji su 2018. godine trčali u običnim patikama pa 2019. istu trku u novom Nike modelu. U ovom dijelu ih je obuhvaćeno ukupno 239, među kojima je 101 trkačica. Muškarci su se ubrzali za prosječnih 1 minutu i 12 sekundi (0.8 posto), a žene za 3:42 (1.6 posto).

Tri su razloga zašto “super patike” proizvode bolje rezultate: 1. ugrađena karbonska pločica, 2. inovativni laganiji materijal u srednjem đonu, 2. primjetno deblji srednji đon.

Trkačice u prednosti?

Zanimljivo je da nova tehnologija po ovoj studiji više pomaže trkačicama, nego trkačima. Za ovo nema pravog objašnjenja, već samo pretpostavke da, prvo, žene na manjim brzinama imaju više koristi za svoju ekonomiju trčanja, i drugo, da se utrošak energije za prevladavanje otpora zraka ne povećava proporcionalno, nego sve više što je brzina trčanja veća.

Po ovome bi dakle više koristi od nove tehnologije mogli imati i muškarci koji trče na manjim brzinama od elitnih. Nedavna studija New York Timesa, sa velikim brojem amatersko – rekreativnih rezultata, je ukazala da su i ostali trkači (izuzev elitnih) ostvarili rezultatske pomake.

Nike je reklamirao da njihov novi model podiže trkačku ekonomiju za 4 posto, međutim većina studija dosad napravljenih ukazuje na pomake od 1 do 2,5 posto u realnim “racing” uslovima.

Vaši komentari