Piše: Ersan Bijedić
“Mogli ste ovaj vjetar zauzdati?”, kaže jedan pajda pošto se malo zamislio.
Kako sam pratio razvoj ovog događaja od udaranja temelja i same ideje, ali i trčao četiri od pet trka, znam da je prošao baš veliki uspon i u posljednja dva izdanja imao odlične manifestacije, iako su organizovane kao trke u doba pandemije, obje održane u okviru od samo 7 mjeseci.
Onome što su organizatori prihvatili kao svoj zadatak i nametnuli sebi da ispoštuju na ovoj trci, teško je pronaći mane, pa je takav odgovor i prvospomenutog. A na osnovu tih osluškivanja reakcija trkača su i ostvarivali kontinuiran napredak.
Temelj
Moj dojam je da Mostarski polumaraton ima osnovu koja sad odlično funkcioniše i čini odličnu manifestaciju. Na trci prethodnog vikenda su imali rekordne brojke učesnika pošto je ranije najbrojnije izdanje na glavnoj, polumaratonskoj trci, imalo 2019. godine nešto više od 500 finišera. U subotu je bilo 666 finišera polumaratona i 463 trkača na humanitarnoj 4K trci. Tome je vjerovatno pomogla i činjenica da je dosta drugih trka odgođeno ili potpuno otkazano.
Više o rezultatima, trci i dojmovima saznajte na: LINK1, LINK2.
Staza
U subotu su postignuti i nikad bolji rezultati. Bilo je 11 trkača sa rezultatom ispod 1:20 i 53 ispod 1:30. Staza je specifična, ali kako je ponavljam iz godine u godinu, djeluje mi da je ovdje napravljen, možda čak i nesvjesno, genijalan posao.
To je u posljednje tri godine certificirana AIMS staza, sa ukupnim padom od oko 15 metara (što je u okviru AIMS standarda za rekorde jer ne smije imati veći pad od jednog metra po kilometru) i koja ima start i cilj udaljene na manje od 10km vazdušne linije (što je također u okviru AIMS standarda za rekorde – start i cilj ne smiju biti udaljeni više od polovine dužine trke). U Mostaru uvijek u martu možete očekivati buru, ali je staza postavljena tako da puše većim dijelom u leđa i sa boka! Uz sve to, ona ima i taj turistički štih jer vas vodi i kroz grad, odnosno preko 7 mostova.
U subotu su se mnogi žalili na buru koja je specifična za Mostar i realno je da će ona često obilježiti i buduće trke. Međutim to je vjetar sa sjevera, a 17km se uglavnom trči prema jugu i jugozapadu, tako da trkači uglavnom imaju vjetar u leđa i udare sa boka. Prve udare u prsa itekako ipak osjete već na 10. i 11. kilometru kad trče preko novog mosta. Također i nekoliko stotina metara na 13. kilometru. Olakšavajuće je i to što prva trećina trke (nekih 7km) nudi dijelove koji vode blago nizbrdo.
Ipak glavni dojmovi o kojima se priča kasnije temelje se na subjektivnom osjećaju umora, odnosno vlastitog fizičkog stanja i pripreme, pa je vjetar u prsa u subotu mnogima bio najstrašniji ikad (iako se radilo o blagoj buri). U Mostaru se na posljednja 4km spaja najteži dio, jer osim bure ovdje trčanje preko pet mostova i dosta skretanja, blagih uspona, svakako otežava put do cilja.
Međutim konačni rezultati ipak ukazuju da je trka bila jako brza. Pomalo neočekivano je i to da su GPS uređaji na AIMS certificiranoj stazi trkačima pokazivali gotovo regularnu dužinu (LINK), za razliku od uobičajenih 100 ili 200m više, a što može puno značiti za one koji jure lične rekorde.
Vaši komentari
