ANA ŠTEFULJ / DNEVNIK JEDNOG TRKAČA: Trenirati na 2400 metara nadmorske visine (1. dio)

Čak i oni koji gotovo ništa ne znaju o trčanju, znaju da tamo negdje postoji neka „mala“ zemlja zvana Kenija, čiji trkači su na dugim prugama (gotovo) nepobjedivi već nekoliko desetljeća.

891

Svatko tko se malo ozbiljnije bavi trčanjem čitao je o „tajnama“ uspjeha Kenijaca, a tek rijetki odluče se iskusiti život Kenijaca na vlastitoj koži.

Znala sam da želim posjetiti Keniju i vidjeti kako Kenija može pomoći mojim treninzima, ali i čemu me Kenija može naučiti, i krenula hrabro s malo očekivanja, a dobila iskustvo koje već sada ne mogu mjeriti niti s jednim dosadašnjim iskustvom, a još nisam prevalila polovicu vremena u Keniji.

U ovom i idućim blogovima pričat ću o svojim doživljajima Kenije i svemu onome što može koristiti drugima. Nadam se da će moje iskustvo pomoći, jer ako ste istinski zaljubljenik u trčanje, prava je šteta ne posjetiti Keniju barem jednom u životu.

Planiranje puta i sam put u Keniju

Kada se govori o Keniji kao destinaciji za trčanje, grad koji predstavlja standard je Iten. Iten je „gradić“ od 40+ tisuća stanovnika i 2.400 metara nadmorske visine. Upravo to jest posebnost Itena – nalazi se na visini koja tjera ljudsko tijelo da radi adaptacije uslijed manjka količine kisika koje naše tijelo prima. Da li će vaš boravak na visini imati pozitivan ili negativan ili neutralan utjecaj na vaš performans, svatko će imati svoj iskustvo, svi smo mi različiti. Mene osobno nije zanimao taj benefit, već cjelokupna trkačka kultura i zajednica koja je u Itenu nevjerojatna. Zamislite da ste okruženi ljudima koji zaista žive trčanje i trčanje je sastavni dio njihovog života. Nigdje drugdje nećete pronaći tako veliku zajednicu izvrsnih trkača, koji vam mogu pomoći i naučiti vas koliko život može biti jednostavan, a opet ispunjen.

Ono što morate znati o dolasku u Iten i u Keniju općenito, da boravak na takvoj visini zahtjeva prilagodbu i ako ste odlučili raditi ozbiljne treninge, najmanje 1 tjedan morate posvetiti prilagodbi što bi značilo samo jedno: trenira se lagano i nitko ovdje ne pomišlja raditi nešto ozbiljnije.

Samim time, doći na kraće od 3 tjedna u Keniju i nema nikakvog smisla, a što duže ostanete, imat ćete veće benefite.

Ja sam odlučila da ću za prvi posjet rezervirati 3 tjedna, a kod iduće posjete zasigurno ću planirati duži boravak. Također sa svojom pratnjom Sandrom odlučile smo da ćemo prva 3 dana provesti u nešto nižem dijelu Kenije (na otprilike 2000 metara nadmorske visine) kako bi prilagodba išla postepeno, što je utjecalo na planiranje puta.

Bez obzira na plan samog boravka u Keniji, zasigurno jest da prvo morate doći do Nairobija, glavnog grada Kenije. Kako nisam htjela trošiti radne dane na putovanja, znala sam da želim putovati preko vikenda i zapravo sam unaprijed odredila željeni datum odlaska i datum povratka. Kao najbolja opcija pokazala se Qatar Airways, budući da oni daju 2 komada prtljage, svaki od 23kg, a što je jako bitno kada odlazite na duži put i trebate svu svoju trkačku opremu i mnoge druge dodatke o kojima ću pričati. Naravno, cijena avionske karte ovisi o mnogim faktorima, ali okvirna cijena je 550 EUR za povratnu kartu na relaciji Zagreb – Nairobi, i uključuje presjedanje u Dohi.

Ukoliko je vaše odredište Iten, i niste odlučili malo proći Keniju kao ja, treba vam dodatni avion iz Nairobija prema Eldoretu, velikom gradu u neposrednoj blizini Itena. Koliko mi je poznato, dvije su aviokompanije koje voze na navedenoj relaciji, a vi želite koristiti Jambojet, budući da ćete vjerojatno imati više prtljage i sama aviokompanija je sigurnija. Sama cijena karte u jednom smjeru jest 7000 KES (55 EUR), ali ako dolazite s dodatnim komadom prtljage, morate uračunati nadoplatu od nekih 700 KES (6 EUR).

Ono što je preostalo posljednje je odabrati smještaj. U ovom blogu pričat ću samo o smještaju u Itenu. Kada prvi puta dolazite u Iten, želite određenu sigurnost, a to znači samo jedno: smještaj u High Altitude Training Centre kampu. Zasigurno to nije najjeftinija opcija, ali ovaj smještaj će vam pružiti sve što vam je potrebno. Ono što je bitno za kasnije procedure jest da vam potvrda o smještaju treba unaprijed, budući da ju morate priložiti prilikom predaje zahtjeva za vizu, koja je obavezna za državljane Republike Hrvatske. Smještaj se plaća unaprijed, a navedeni kamp poslat će vam potvrdu koja je dovoljna za odobravanje vize. Smještaj u navedenom kampu plaća se po danu i osobi, imaju nekoliko vrsta smještaja, a osobno sam koristila dvokrevetnu sobu čija cijena za jednu osobu za jedno noćenje iznosi 52 EUR. Navedeni smještaj uključuje, osim same usluge smještaja, 3 obroka dnevno i korištenje teretane i bazena koji se nalaze u samom kampu.

Ono što se dodatno plaća je transfer od aerodroma u Eldoretu do kampa u Itenu, kojeg možete platiti preko kampa i iznosi 35 EUR u jednom smjeru.

Kada ste sve navedeno rezervirali i platili, preostaje još zatražiti i platiti vizu. Zahtjev za vizu predaje se online, gdje se popunjava formula i prilažu podaci o smještaju. Zahtjev ćete platiti oko 60 EUR, a viza je obrađena vrlo brzo (vjerojatno unutar par sati). Odobrenu vizu morate isprintati u boji i tražit će vam da ju pokažete prilikom ulaska u zemlju.

Kako se još uvijek nalazimo u čudnim vremenima, za put je potreban PCR test i popunjeni obrazac o zdravstvenom stanju, kojeg zahtjeva Kenija. Popunjavanje se odrađuje online, a pri ulasku u Keniju tražit će vas da pokažete QR kod kojeg dobijete nakon što predate obrazac. Na obrascu se navode podaci o datumu dolaska, odlaska, kojom aviokompanijom putujete i da li posjedujete negativni PCR test.

Treniranje na 2000m nadmorske visine

Kao što sam već navela, prva 3 dana odlučila sam provesti u nešto nižim dijelovima Kenije, kako bi se moje tijelo postepeno prilagodilo nadmorskoj visini. Smjestili smo se u jednom od kampova na jezeru Naivasha, koje se nalazi na trećini puta između Nairobija i Eldoreta. U blizini jezera nalazi se nacionalni park Hells Gate, čiji dijelovi su bili inspiracija za crtić Kralj lavova. Ulaz u nacionalni park se plaća (mislim da oko 20 USD), a odlično je mjesto za raditi trkačke treninge. U navedenom nacionalnom parku odradila sam 2 trkačka treninga, a sam nacionalni park se nalazi na oko 1900m nadmorske visine.

Park je prepun divljih životinja koje se nalaze na nekoliko metara od vas, i nikako ne preporučam da ulazite na takva mjesta bez pratnje. Mi smo uvijek imale vozilo koje nas je pratilo i u koje smo mogle ući u slučaju opasnosti. Kada se krećete takvim mjestima jako dobro morate znati koje životinje za vas predstavljaju opasnost i kada je vrijeme da stanete s trčanjem i izbjegnete opasnost. Takvih situacija bilo je nekoliko i koliko trčanje među životinjama može biti uzbudljivo, morate biti na oprezu jer takve nesreće u Keniji nisu rijetkost.

Moram priznati da mi trčanje na navedenoj visini nije predstavljalo veliki problem, moguće i zbog toga jer sam zaista pazila da trčanja budu lagana. Sam odabir mjesta trčanja bio je i odličan zbog prilagodbe na podlogu, koja je drugačija od one na koju smo navikli kod kuće (ili barem ja). Trčanje po zemljanim i šljunčanim i neravnim stazama ovdje je normalno, a neprekidno izmjenjivanje uzbrdica i nizbrdica nešto što morate vrlo brzo prihvatiti, budući da drugih opcija nema.

Za mene osobno najveći šok bilo je trčanje u Mount Longonot nacionalnom parku, odnosno vulkanu. Penjanje na vrh traje nešto manje od 4 kilometra, a na samom vrhu nalazi se prsten, odnosno krug dužine nešto više od 6 kilometara, s uzbrdicama i nizbrdicama s jednim oštrim vrhom na koji „trčite“ po rukama i nogama. Najviši vrh nalazi se na 2780 metara nadmorske visine. Moje tijelo loše je reagiralo na takvu visinu i općenito na gomilanje uspona, a pri kraju trčanja osjećala sam vrtoglavicu i glavobolju. Najbolje rečeno, osjećala sam se kao da sam pijana. Moje tijelo nije bilo spremno na teže fizičke napore na takvim visinama, ali to nije upropastilo sam doživljaj.

Jako zanimljivo bilo je trčati i na Crescent otoku, koji se nalazi u Naivasha jezeru. Otok je prepun divljih životinja, koje vam neće nigdje biti bliže nego tamo. No, i ovdje vrijedi upozorenje da zaista morate znati koje životinje predstavljaju opasnost za vas i morate znati ispravno reagirati. Otok nije velik i krug iznosi oko 5 kilometara. Podloga je vrlo slična onoj u Hells Gate nacionalnom parku.

Život u kampu i Keniji

Nakon početnih priprema bilo je vrijeme da se krene u ozbiljnije treniranje, za što je ipak odredište bilo Iten. Kako je još uvijek u tijeku bio prvi tjedan i tjedan prilagodbe, bilo je odlično vrijeme za priviknut se na novo normalno i upoznati mjesto i običaje koji će biti dio vašeg života idućih nekoliko tjedana, u mom slučaju dva i pol tjedna.

Već kod samog dolaska u Keniju morat ćete usvojiti naviku ranog buđenja (oko 6 ujutro pa čak i ranije) i kretanje s treningom najkasnije u 7 sati. Osobno mi je to bio šok, budući da sam navikla raditi sve svoje glavne treninge navečer, ali nevjerojatno je koliko se ljudsko tijelo brzo prilagodi. Već nakon nekoliko dana postalo mi je normalno buditi se u 5 ujutro i biti spremna za trening pa i pola sata prije samog početka. Kenijci svoj prvi i glavni trening izvode ujutro, kada je temperatura podnošljiva. Iskreno, ja nisam imala problema niti s treninzima u 14h i nije mi jasno zašto se svi žale na temperaturu, budući da je ona u ovo doba oko 22 stupnja, što bih rekla da je vrlo ugodna temperatura. No, temperatura će za većinu ovdje predstavljati izazov.

Drugi trening odrađuje se oko 17h i on je lagano rastrčavanje. Za spavanje ste spremni oko 20h, budući da je od 19h ovdje već mrak. I tako svaki dan.

Kako ćete organizirati svoj dan u Itenu, ovisi samo o vama i vašem planu i programu trčanja. U kampu ćete uz sobu, imati pravo koristiti bazen, knjižnicu, dnevnu sobu, veliku teretanu, a za vas će marljivi kuhari pripremati 3 obroka dnevno, uz 1 međuobrok. O hrani pisat ću u idućem blogu.

Teretanu kampa koriste i trkači koji ne borave u kampu, budući da kenijski trčati često odrađuju treninge snage i izvođenje preventivnih vježba. Teretana je jako dobro opremljena i ima gotovo sve što vam je potrebno da odradite trening.

Ono što će vam biti potrebno ovdje je Internet, odnosno SIM kartica nekog od operatera koji su dostupni u Keniji. Kamp ima Wi-Fi, no on je izuzetno loše kvalitete. SIM karticu možete kupiti samo na određenim mjestima i tamo će vam nadoplatiti paket kojeg odaberete. Kod operatera kojeg sam ja odabrala (Safaricom) platila sam 25GB prometa oko 3200 KES (25 EUR), a kasnije sam shvatila da ima i boljih opcija (ista cijena, dupli paket). Kvaliteta Interneta je dobra, odnosno bez problema mogu obavljati svoj posao koji uključuje video pozive, spajanje na udaljena računala i dijeljenje ekrana. Za kupnju SIM kartice potrebna vam je putovnica.

Općenito, plaćanje u Keniji vrši se u njihovoj valuti KES (kenijski šiling), i 100 KESa je nešto manje od 1 USD. Do KESa je najjednostavnije doći podizanjem gotovine na bankomatu. U Itenu postoji nekoliko bankomata i možete bez problema doći do gotovine. Osobno sam koristila Revolut karticu za podizanje gotovine zbog pogodnosti tečaja i mogućnosti podizanja gotovine do određenog iznosa bez naknade od strane Revoluta. No, kod podizanja gotovine bit će vam naplaćena naknada za podizanje gotovine od strane kenijske banke koju koristite. Banku koju ja koristim naplaćuje 4 USD fiksne naknade prilikom svakog podizanja gotovine. Rijetka su mjesta koja prihvaćaju karticu, a daleko najpopularniji način plaćanja u Keniji je preko mobilne aplikacije M-PESA. S navedenom aplikacijom možete plaćati svugdje i plaćanje se vrši prijenosom sredstava na broj koji vam daju na blagajni. No, navedenu aplikaciju moguće je samo koristiti ukoliko ste odabrali mobilnog operatera Safaricom.

O Itenu i Keniji ima još toliko toga za reći. U nastavku ću pisati o tome gdje trenirati, kako trenirati, što možete očekivati od hrane, što trebate ponijeti od kuće itd. (nastavit će se…)

Vaši komentari