Naravno, nisu svi dani isti, ali postoje neke pravilnosti koje slijedi većina trkača.
Iako pišem vlastite zaključke na temelju promatranja profesionalaca u Keniji, vjerujem da se gotovo svugdje u svijetu primjenjuje jednaka praksa.
Jednom mi je netko postavio pitanje što mislim koliko se moj život razlikuje od života profesionalnog trkača i koje su glavne razlike. U ovom članku dat ću odgovor na pitanje koje su to točno razlike između nas koji se ne bavimo profesionalno trčanjem i onima kojima trčanje jest profesija.
No, valja uzeti u obzir da je način života u Keniji nešto drugačiji od života u Europi, što je ponajviše diktirano vremenskim uvjetima i zakonima prirode. Tako u Keniji postoje jako malo razlike u temperaturi tijekom godine, i ne postoje razlike u vremenu izlaska i zalaska sunca tijekom godine. Za razliku od naših krajeva gdje godišnja doba uvelike diktiraju navike vezane uz treniranje.
Dva treninga dnevno
Iako sve ovisi o planu treninga, većina trkača će barem 3, a najčešće 4 od 5 dana tijekom tjedna imati dva treninga dnevno. Ukoliko se radi o jakom (specifičnom) treningu, u Keniji će trkači ustati prije izlaska sunca, kako bi se uputili na trening. To znači da čim je sunce izašlo, trkači su spremni odraditi svoj jaki trening, a to znači najčešće oko 7 ujutro. Jaki treninzi uvijek se rade ujutro, a nije rijetko da mnogi krenu sa zagrijavanjem i prije dnevnog svjetla (6:30).
Da li će trkač doručkovati ili ne, ovisi o samom trkaču, no većina Kenijaca ne doručkuje, dok se kod ostalih trkača mogu vidjeti određene razlike: neki slijede kenijski primjer, neki doručkuju jako malo, a nekima je dovoljna samo kava. No, valja uzeti u obzir da Kenijci najčešće ne doručkuju jer si ne mogu priuštiti više obroka dnevno i oni od ranog djetinjstva treniraju takav pristup.
Nakon završetka treninga obično slijedi kraći oporavak u obliku istezanja, odmora (ležanja), ili kratkog sna do ručka. Nakon ručka slijedi spavanje, koje će trajati od 1 do 2 sata, a to je vrijeme kada se zapravo trkač oporavlja od prethodnog treninga i priprema za idući trening.
Drugi trening u danu najčešće je lakši trening, koji se odrađuje nakon popodnevnog spavanja i eventualno užine u obliku kave, čaja, keksa ili voća, ovisno o vlastitim preferencijama. Na drugi trening kreće se iza 16h, nekada i iza 17h. Nakon završetka drugog treninga slijedi kratko istezanje i/ili trening snage (što naravno ovisi o tome kakav je bio prvi trening u danu) i vrijeme je za večeru. U Keniji to je obično oko 19h, odnosno sa zalaskom sunca, nakon čega će se većina trkača opustiti uz neku razonodu (najčešće je to mobitel :D) i vrijeme je za spavanje i novi početak dana. Na spavanje se odlazi rano, neki će krenuti već oko 21h, a najčešće oko 22h.
Dnevne razlike tijekom radnog dijela tjedna vezane uz raspored su jako male, a ponajviše ovise o tome da li je dan jakog (specifičnog), umjerenog ili laganog treninga. Ukoliko se ne odrađuje specifični trening, s prvim treningom se počinje malo kasnije u danu te se takvi dani obično kombiniraju s dodatnim treningom snage.
Vikend je vrijeme za oporavak
Da ne biste krivo shvatili, vikendom se odrađuju specifični treninzi, no isto tako vikend je vrijeme koje se koristi za oporavak i pripremu za idući tjedan. To znači da se vikendom uglavnom radi jedan trening dnevno, a specifični trening najčešće se odrađuje subotom ujutro, kako bi tijelo imalo dovoljno vremena da se oporavi i pripremi za idući tjedan.
Dok za mene vikend uobičajeno znači skupljanje kilometara koje ne stignem skupiti tijekom radnog dana, u životu profesionalaca to znači jedan specifičan trening (najčešće dužina) i dugi oporavak za početak novog tjedna. Iako postoje iznimke (kada se jak trening odrađuje nedjeljom), subota je dan kada će većina trkača odrađivati dužinu.
Slično kao i kod bilo kojeg specifičnog treninga, buđenje slijedi rano ujutro kako bi se krenulo s dužinom oko 7 sati ujutro. Slično, neki će odraditi zagrijavanje i prije nego je sunce izašlo, a glavni dio treninga završiti do 9 sati.
Stav oko doručka potpuno je jednak i kada je riječ o dužini. Većina trkača ga neće konzumirati. No, kada se rade dužine u Keniji, najčešće se angažira pratnja koja dodaje okrepe u obliku napitaka i/ili vode, koji će osigurati da kvaliteta treninga ne opada zbog nedostatka energije. Završetkom specifičnog treninga može početi vikend, koji znači uglavnom spavanje, odmaranje, i eventualno lagano trčanje u nedjelju u obliku oporavka.
Osim spavanja, kao dodatni način oporavka primjenjuju se sportske masaže. Koliko sportskih masaža će trkač imati tijekom tjedna ovisi o samom trkaču, no najčešće jedna slijedi nakon dužine i jedna prije dužine, odnosno nakon specifičnih treninga tijekom radnog dijela tjedna.
Zaključak
Za razliku od profesionalnog svijeta, u amaterskom svijetu vrijeme koje je inače rezervirano za oporavak (spavanja) je vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti. I to je ključna razlika između rekreativaca i onih koji se profesionalno bave sportom. Vrijeme koje rekreativci imaju na raspolaganju za oporavak nije dostatno da bi se tijelo pripremilo za napor koji slijedi, a to jest jedan od ključnih faktora u sportu: koliko brzo možemo tijelo oporaviti i pripremiti za idući napor.
Osim navedenog, profesionalni trkač ima vremena mentalno se pripremiti za idući trening, dok to najčešće kod rekreativnog trkača nije slučaj, posebno ukoliko se osoba izlaže velikom stresu na poslu, opterećena je radnim zadacima i odgovornostima koje proizlaze iz njih.
Sukladno tome, postoji nepomirljiva razlika u rekreativnom sportu i profesionalnom sportu i svatko tko se bavi rekreativno sportom, mora toga biti svjestan. Uspoređivati nešto što se ne može uspoređivati nema smisla. Zato je moj odgovor na pitanje što mislim koliko se moj život razlikuje od života profesionalnog trkača bio i ostao isti: ogroman, to se ne može uspoređivati.
Vaši komentari
