ANA ŠTEFULJ/DNEVNIK JEDNOG TRKAČA: Dobra i loša strana Kenije

Postoje stvari koje me kod Kenije oduševljavaju i zbog čega ću se iznova vraćati ovdje, no postoje i neke loše strane koje se trebaju prihvatiti i na koje treba biti spreman prilikom ponovnog dolaska u Keniju.

Kako se obično u Keniji boravi duže vrijeme, važno je mentalno prihvatiti sve izazove koje Kenija donosi, ali i iskoristiti maksimalno sve ono dobro što se može naučiti ili iskusiti u Keniji. U ovom članku navest ću 5 stvari koje volim u Keniji i koje su moj motivator za bilo koji idući posjet ovoj zemlji, ali i 5 stvari koje me smetaju i na koje se trebam pripremiti prilikom svakog posjeta Keniji. Naravno, svatko od nas ima subjektivni doživljaj ljudi, okoline i običaja, i ono što će nekome smetati, drugi možda neće ni primijetiti.

Što volim u Keniji

1. Mogućnost izvođenja specifičnih treninga s drugim trkačima

Više puta sam pisala kako sam veliki obožavatelj grupnih treninga i smatram da su oni najbolji način treniranja za postizanje napretka. Problem naših krajeva jest da često nemamo na raspolaganju grupu s kojom bismo mogli trčati specifične treninge zbog manje koncentracije trkača istih ili sličnih sposobnosti.

Ono što Kenija nudi je široki raspon mogućnosti da svoj specifični trening odradite uz pomoć nekoga. Bilo da se radi o grupi ili pojedincu kojeg ste unajmili da vam pomogne. Ukoliko se želite pridružiti grupi, morate imati poznanstva, a ponekad će to značiti da morate svoj program prilagoditi programu te grupe. No, benefiti koji proizlaze iz takvih treninga daleko su veći od onih koje biste dobili da slijedite svoj plan. Grupa će vas „natjerati“ da napravite bolji trening nego što biste ga napravili samostalno.

Ukoliko unajmite osobu koja će vam pomoći s treningom, bitno je da osoba ili ima sat s GPS-om (što često nije slučaj, budući da se radi o Kenijcima) ili dobar osjećaj za tempo. Budući da nije rijetko da se takvi pojedinci (zvani paceri) često angažiraju i za utrke, ovdje je dobra prilika vježbati trčanje i praćenje tuđeg koraka.

2. Disciplina i učenje od najboljih

Ukoliko ste smješteni u kampu gdje ste okruženi trkačima, a posebno profesionalnim trkačima, ono što možete usvojiti je disciplina. Da biste bili dobri, potrebno je imati određenu disciplinu i razumjeti kako bilo koja vaša aktivnost, izbor ili ponašanje utječe na vaš trkački performans. U tom pogledu važno je kada i koliko spavate, kako se opuštate, kako se oporavljate, što i kada jedete i mnogo drugih detalja. Kenija će vas naučiti da nije problem rano se ustati i odraditi specifični trening u vrijeme kada biste inače spavali i da to prihvatite kao nešto normalno. Kenija će vas naučiti da ishrana treba biti skromna i u skladu sa specifičnostima sporta kojeg ste odabrali.

Kada ste okruženi boljima od sebe, možete jako puno od njih naučiti. Često su trkači vrlo otvoreni i rado će s vama razgovarati o bilo kojoj temi koja ja vama od interesa i podijeliti svoja znanja i iskustva. Razgovori o treninzima, oporavku, okrepama na utrci i svemu onome što je vama važno, pomoći će vam da nešto naučite, što kod kuće ne biste mogli, budući da je koncentracija profesionalnih trkača jako mala.

3. Hrana

Nisam sigurna koliki postotak ljudi bi hranu stavio kao nešto pozitivno u Keniji, budući da ovdje postoji možda i najveće odstupanje u razmišljanjima, ali za mene je hrana nešto čemu se jako veselim prilikom dolaska u Keniju. Moj način prehrane kod kuće vrlo je sličan onom u Keniji i zbog toga nisam doživjela šok, koji može biti prisutan kod drugih kada se dođe u Keniju.

Kvaliteta hrane je visoka, povrće i voće je toliko ukusno da kada dođete kući, shvatite koliko je loša hrana koju inače jedete. Osim toga, povrće i voće je jako jeftino i lako dostupno. Osim kvalitete hrane, oduševljava me jednostavnost i skromnost ishrane, iako bih kao nedostatak navela slabiju raznovrsnost u prehrani.

Iako postoje trgovine gdje možete kupiti procesiranu hranu, ona je ovdje puno manje zastupljena i omogućava vam da uspostavite disciplinu prilikom prehrane, što je važno za postizanje visokog performansa.

Već sam sada tužna što kod kuće neću imati avokado i mango koje ovdje obožavam jesti. Spakirat ću nekoliko komada za doma, da ublažim inicijalno šok.

4. Opuštenost

U Keniji sam na godišnjem odmoru, a zapravo nisam na godišnjem odmoru. Teško je to za objasniti, ali ovdje je sve puno opuštenije, a posebno ako ste smješteni u kampu gdje drugi brinu o nekim stvarima, o kojima biste inače vi brinuli. Također, sve one obaveze koje imamo kod kuće ovdje ne postoje.

Ja u Keniji radim normalno, kao i kod kuće, puno radno vrijeme, ali prisutnost stresa i umora je daleko manja, budući da su ovdje jedine dvije brige posao i trening. Ne morate brinuti o čišćenju, hrani, pranju robe ili bilo čemu drugom. Život ovdje je jako jednostavan i omogućava vam da se koncentrirate na ono što volite.

5. Organiziranost transporta

Ukoliko živite u velikom gradu kao što je Zagreb, javni prijevoz i općenito prijevoz od točke A do točke B može uzrokovati puno stresa i oduzeti puno vremena. Znamo da se određeni treninzi trebaju odraditi na mjestu gdje možete neometano postići željenu brzinu, kao što je atletska staza ili neka druga specifična trkačka staza. Takvo mjesto vam možda nije u susjedstvu i treba organizacije i vremena da se uopće dođe do tog mjesta.

Ovdje je transport jednostavan, dostupan i dovoljno fleksibilan da zadovolji svačije potrebe. Ukoliko trebate privatni prijevoz, možete ga unajmiti i on će vas odvesti i pratiti na vašim treninzima. Ukoliko želite negdje doći javno dostupnim prijevozom, dovoljno je samo stati na cestu i mahnuti rukom. Drugim riječima, možete postići visoku mobilnost i doći na željeno odredište vrlo jednostavno i često vrlo jeftino.

Negativne strane Kenije

1. Iskorištavanje bijelaca

Da bi vam ovaj dio bio jasniji, možda je bolje pročitati prvo točku broj 2 da biste shvatili problematiku odnosa Kenijaca prema bijeloj rasi. Za njih bijelci su izvor prihoda i jedini mogući način da prežive, i sukladno tome, iskoristit će priliku gdje i kada je to moguće da od vam izmame novac. Tako nije rijetko da će vas slučajni prolaznici pitati da im date novac, da će vas ljudi s kojima ste u interakciji pitati da im posudite novac ili da će vam pokušati naplatiti nešto višestruko više od realne vrijednosti. Zbog toga treba biti oprezan, unaprijed se raspitati oko cijena, ali i dalje to nije garancija da će vam nešto biti naplaćeno daleko više od realnih cijena.

2. Muzungu, give me your watch!

Muzungu je termin koji se u Keniji (i drugim dijelovima) koristi za pripadnike bijele rase. Tu riječ čuti ćete svaki dan, puno puta, a dolazi najčešće od djece. Djecu od rane dobi uče da se obraćaju bijelcima s „Muzungu“ i „How are you?“ ili „Give me your watch“ ili „Give me your money“ (varijacija ima nekoliko).

Osobno u tome vidim veliku problematiku s više aspekata. Takve rečenice čuti ćete stalno kada trčite po Itenu, gotovo na svakom koraku. Glasove djece koji iz posredne ili neposredne daljine izgovaraju navedene rečenice čuti ćete stalno. Da, to su djeca i ne razumiju težinu rečenica, ali to dovoljno govori o tome kako su ta djeca odgajana. Na početku će vam sve to biti simpatično, ali kasnije više i nije toliko simpatično, posebno jer ta djeca očekuju da imate interakciju s njima dok vi trčite i zaista od vas očekuju neku materijalnu korist. To ne bi i bio neki problem da se to ne događa svakih nekoliko metara.

Također, smeta me termin muzungu jer za mene predstavlja rasizam i osobno mi nikada ne bi palo na pamet nekome se obraćati na temelju njihove vjerske, etničke, nacionalne ili bilo koje druge pripadnosti. Ali, takav rani odgoj objašnjava točku broj 1 i moralna i etička načela na kojima počiva narod.

3. Lijenost i usporenost

Za mene je kenijski narod ostavio dojam lijenosti i da nisu radišni i marljivi ljudi, već više traže načina da što manje rade. To se vidi svugdje. Primjerice, ako dođete u kafić ili restoran, gdje morate biti spremni provesti jako puno vremena jer od same narudžbe do dobivanja iste i plaćanja može proći jako puno vremena. To vrijedi svugdje. Oni žive laganim životom i njima vrijeme ne predstavlja bitan faktor u životu.

4. Bilo kuda, brda svuda

Nisam jedan od onih trkača koji nikada nije trčao po brdu, baš suprotno, brda su bila sastavni dio mog trčanja od samih početaka. Nije da osobno volim brda, volim ih u malim dozama, kakve trebaju biti prisutne kod cestovnih trkača.

Kada trčite u Itenu i širem području, jedino ravno mjesto za trčanje jest atletska staza i ništa više. Sve ostale površine su valovite i neprekidne izmjene uzbrdica i nizbrdica su nešto što je nemoguće izbjeći. Možda možete naći staze koje imaju manje strmih uspona, ali sigurno nećete naći stazu gdje valoviti teren nije prisutan. Možda vam je to sve na početku zabavno, ali kada svaki dan trenirate na takvom terenu, to prestaje biti simpatično.

5. Smeće

U Keniji ne postoji kultura odlaganja i skupljanja smeća, što za mene predstavlja šok. Ljudi ovdje bacaju okolo smeće u prirodi i nitko to smeće ne skuplja. I ne vide u tome problem. Doduše, Kenija je zemlja u kojoj su određene stvari poput plastičnih vrećica zakonom zabranjene, a prisutnost proizvoda (što uključuje ambalažu) je u neusporedivo manjoj koncentraciji od europskog standarda. No, ambalaža postaje sve više prisutna, a samim time i količina smeća.

Ovdje ne postoje kante za smeće na ulici, niti kontejneri gdje možete odložiti smeće, kao ni navika skupljanja smeća. Sve to rezultira sve većim zagađenjem okoliša i prisutnosti smeća svugdje. Doduše, smeća nema u onoj količini kao u Europi, ali ga ima, i njegova količina zasigurno će postaviti veliki problem u skorijoj budućnosti.

Zaključak

Život, kultura, običaji i ljudi u Keniji su drugačiji od onoga što smo navikli kod kuće, i to treba prihvatiti. Živimo u daleko razvijenijim zemljama i moramo shvatiti da je Kenija mnogo godina iza nas. Ono što me svaki puta iznova oduševljava u Keniji je jednostavnost života, koja kod kuće ne postoji.

No, glavni razlog zbog čega ovdje dolazim jest nevjerojatna trkačka zajednica koja vas može naučiti toliko toga. Znanja do kojih nećete doći preko Interneta ili u razgovoru s trkačima iz našeg područja. Ovo je za mene prilika da naučim nešto novo, da usvojim neke nove navike, da isprobam nešto drugačije i vidim kakav će učinak na mene ostaviti.

Mnogo se toga može reći o životu u Keniji, a ograničiti se na 5 stvari je bilo izazovno, budući da i jedna i druga lista mogu biti duge. No, valja naglasiti još jednom da smo mi svi različiti i kako će naša percepcija Kenije ovisiti o našem životu, uvjerenjima, kulturi i navikama koje nosimo od kuće.

Vaši komentari