Piše: Đani Kosović
Ako bismo tražili neku zajedničku osobinu koju posjeduju gotovo svi trkači, bez izuzetka, onda je to predanost, odnosno posvećenost onome što radimo, tj. posvećenost trčanju.
Međutim, „biti posvećen“ vlastitom treniranju može se različito protumačiti, te trkači često pređu neku razumnu liniju redovnog treninga, sve u želji da se dokažu, kako sebi tako možda i drugima. Socijalne mreže i uvezanost svega i svakoga, vrlo jednostavno nas dovode u priliku da se, svjesno ili nesvjesno, počnemo uspoređivati s drugima oko sebe.
Poprilično logično zvuči razmišljanje da trčanje doslovno svaki dan, makar i svega nekoliko kilometara, dugoročno gledano, učiniće nas jačim i bržim trkačima. Međutim, postavlja se pitanje da li je to zaista tako te da li princip „trčim svaki dan“ ima više štete nego koristi?
Sa neke sociološke strane, u prirodi čovjeka je želja za natjecanjem, kompariranjem, pa bilo to i sa samim sobom. Često iz ovakvog shvatanja i pristupa treninzima, trkač žudi da što prije odradi sljedeći trening, da što prije postigne napredak i sl. Također, trkači često kažu da im je lakše odrađivati treninge ako im isti pređu u redovnu dnevnu naviku. Primjeri su razni izazovi i nizovi neprekinutih perioda treniranja koji nerijetko fasciniraju i širu društvenu zajednicu. Ovakav pristup nadvlada onda logiku i razum, i nije to ništa neobično, jednostavno, ljudska priroda je takva. Nekada trkači upražnjavaju svakodnevno trčanje kao jedan vid bijega od dnevnih obaveza, depresije i generalno problema koje im život donosi u svojoj svakodnevnici.
Da li je u redu trčati svaki dan
Ima ljudi koji mogu izdržati svakodnevne treninge bez pauza i dana odmora, te nerijetko, imaju i problem ako se eventualno potkrade koji dan bez treninga, sa povratkom natrag u trenažnu rutinu, bilo da se radi o trčanju, teretani i sl.
Međutim, potreban nam je i mentalni oporavak, pa jedan dan odmora može učiniti upravo to – dati tijelu i umu šansu za oporavak. Ukoliko tijelu ne dozvoljavamo oporavak, velika je vjerovatnoća da ćemo sagorjeti u jednom trenutku. Tijelo treba i fizički oporavak. Naime, dokazano je da upražnjavanjem oporavka s vremena na vrijeme, naše tijelo postaje u stvari snažnije!
Fiziološki gledano, tijelo odgovara na podražaj tako što postaje jače – ako mu se pruži prilika da odgovori. To je zato što tijelo prolazi kroz proces koji se najbolje može opisati kao adaptacija, bilo da se radi o jačanju mišićnih vlakana, razvoju novih mitohondrija i krvnih sudova. Tijelo naravno ne može provesti ove procese adaptacije i napredovanja ako mu se ne ostavi potrebno vrijeme (i obezbijedi energija) da to i ostvari. Međutim, koliko to „potrebno“ vrijeme iznosi je individualna odlika svakog trkača i nije naravno ista niti univerzalno propisana.
Pojedini trkači, u danima oporavka, odrade jednostavno kratak lagani trening. Takvi trkači, a znamo koliko su isti posvećeni i predani u tome što rade, imaće stotine i stotine dana neprekinutog niza svakodnevnog trčanja. S druge strane, ukoliko je trkač podložan povredama, vjerovatno ne bi trebao da teži ovim i sličnim nizovima, te bi oporavak i dan odmora to trebao i da bude, znači bez trčanja. Naravno, šetnja kao promjena, lagani bazen i sl. ne moraju biti isključeni kada je ovaj oporavak u pitanju.
Većina trkača, iskustveno i na drugi način, ipak spoznaje da trenažni proces treba gledati kao cjelinu, znači treninzi su samo dio trenažnog procesa, baš kao što nerazdvojni dio predstavljaju i drugi aspekti, znači oporavak, pa čak i san treba u tom kontekstu promatrati, kao dio trenažnog procesa.
Znakovi da nam treba dan odmora
Postoje određeni znakovi koji nam kažu da nam je potreban dan ili više njih za odmor. Jedan od zasigurno najvažnijih signala je onaj mentalni, tj. ako nismo pretjerano motivirani, na trening idemo kao na izdržavanje neke kazne te jednostavno nemamo volje isti odraditi. Obzirom da trkači logično vole trčanje, odlazak na isto silom ili nevoljko nije sigurno dobra stvar. Dan – dva odmora, vratiće volju i elan za nove treninge i izazove.
Postoje i neki konkretni znaci na koje trebamo obratiti pažnju. Prije svega to su problemi sa spavanjem, nemogućnost da se izborimo sa npr. prehladom, osjećaj globalnog umora, gubitak apetita. Ovde treba dodati i nelagode koje možda lokalno na tijelu osjetimo kao i osjećaj da sve teže održavamo neki normalan tempo trenažnog procesa. Naše tijelo nam uvijek šalje ispravne signale i nikada ih ne treba ignorisati, što više slušamo svoje tijelo i ponašamo se u skladu sa signalima koje dobijamo, to ćemo lakše prebroditi i krize te izbjeći povrede, premorenost i slične probleme koji mogu nastati.
Zaključak
Trebamo li onda trčati svaki dan? Ne nužno!
I dok su naši ciljevi važni, želja da iste ispunimo može biti veliki mentalni izazov te pritisak može dovesti do neželjenih posljedica i vratiti nas unazad. Dan odmora će vrlo vjerovatno ukloniti ovaj negativni pritisak, vratiti motivaciju i u konačnici imati veći pozitivni efekat nego neki odrađeni trening. Naravno, ne postoje univerzalni savjeti niti univerzalna pravila, svaki trkač treba da procjeni, prema vlastitim sposobnostima i preferencijama, kada i koliko da odmara. Trkače kojima svakodnevno trčanje pomaže u borbi sa depresijom i negativnim mislima sigurno treba drugačije posmatrati od trkača koji se pripremaju za neku utrku ili imaju neki „sportski“ cilj, PB i sl. I dok će ovim prvim svakodnevno trčanje, u vidu terapije, biti od pomoći, s druge strane, za sportski maksimalan rezultat i uspješno odrađenu utrku, dani odmora su bolja opcija.
(Izvor: runnersworld.com)
Vaši komentari
