Kardijalna fortifikacija

Svima je poznato da trkači i trkačice imaju nizak srčani puls. Četrdeset-pedeset otkucaja u minuti smatra se normalnim za trkače maratonce, međutim, u nekim slučajevima srčani ritam pada i do trideset pa čak i iznad dvadeset.

5149
Banner
Banner
Banner

trcanjeplus.fw

Da li kod svakoga srčani puls opada pod uticajem treninga? Za većinu ljudi, odgovor je – Da. Ali pod određenim uslovima:

Genetika i tip treninga

Tip treninga u velikoj mjeri određuje koliko nisko će pasti srčani puls. Ako uporedimo dvije trkačke legende, amerikanac Jim Ryun, svjetski rekorder na 1500m, puls u mirovanju 60 otkucaja u minuti. Nasuprot njega, australski dugoprugaš Ron Clarke, vlasnik 17 svjetskih rekorda iz 1960-ih, puls u mirovanju 28. Obojica su bili nevjerovatno spremni, ali Clarke-ov srčani ritam je bio duplo niži od Ryun-ovog.

Da biste razumjeli ovaj disparitet, morate razumjeti zašto srčani puls opada odnosno srčani ritam usporava. Kada trčite, vaša lijeva srčana komora i pretkomora što “pumpaju” krv kroz tijelo, jednostavno postaju jače i snažnije. Na osnovu toga, srce “pumpa” više krvi svakim otkucajem srca.

U mirovanju, normalna osoba odnosno njeno srce “ispumpa” oko 5l krvi u minuti, a kada srce pumpa više krvi sa svakim otkucajem – logično da je potrebno manje otkucaja kako bi se ispumpalo 5l krvi. Neutrenirano srce odnosno osoba treba 60 do 100 otkucaja u minuti da bi “pokrenulo” svu tu krv, dok je trkačima potrebno samo 45 do 55 otkucaja u minuti.

Međutim, tokom trčanja tj. treninga srce ispumpa i više od 5l krvi u minuti. Sada se javlja novi faktor: Maksimalni broj otkucaja srca u minuti. Maksimalna količina krvi koju srce može ispumpati u minuti determinirana je jednostavnom formulom:

Udarni volumen x Max. broj otkucaja srca = Max. volumen krvi u minuti

Kod većine ljudi maksimalni srčani ritam ekvivalentan je broju od 220 otkucaja u minuti minus dob, npr: tridesetogodišnja osoba će imati max. broj otkucaja srca 190 (220 – 30). Max. Broj otkucaja srca nije moguće promijeniti tokom trenažnog procesa, to je genetski određeno.

Dakle, ako se takmiče dva tridesetogodišnjaka, onaj sa nižim srčanim pulsom u stanju mirovanja (tj. sa većim udarnim volumenom), teoretski “pumpa” više krvi koja će transportovati više kisika u mišiće, a samim time biti će u prednosti.

Vratimo se na slučaj Ryun i Clarke. Ryun-ovo srce nije “igralo po pravilima”, u svojim 20-im godinama imao je zapanjujući max. broj otkucaja srca 220-230 što mu je dopuštalo da “pumpa” ogromne količine krvi. Za razliku od njega, Clarke je imao normalan max. broj otkucaja srca pa je morao povećati udarni volumen kako bi generirao protok krvi potreban za svjetsku klasu. Clarke je bio prisiljen na adaptaciju, Ryun ne toliko.

Napomena za početnike:

Nećete poboljšati kardio tako što ćete trčati i trenirati po sistemu “dok ne ostanem bez daha”. Kardiovaskularni sistem ćete poboljšati tako što ćete trenirati dugoročno i redovno. Kada trčite prenaporno, osjetiti ćete kao da “gorite” i kardiovaskularni sistem neće biti u stanju transportovati kisik što će na kraju rezultirati ranim umorom odnosno neznatnim poboljšanjem.

Bonus informacija:

Mo Farah sedmično trči oko 120 milja (oko 190 km), od čega je oko 80% umjerenim intenzitetom. 

Dakle, vrlo je moguće da sami sebi sabotirate i kompromitujete kondiciju. Trčanje zahtjeva poštovanje.

Za vaše uspješno trčanje, Veliša Smoljić, prof.

O autoru rubrike Trčanje PLUS

velisa

Živim i radim u Gornjem Vakufu-Uskoplju. Diplomirao na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru i stekao stručno zvanje Profesor sporta. Uži krug interesovanja: trčanje, biciklizam, kondicioning. Već duži niz godina rekreativno se bavim trčanjem i biciklizmom. Ciljevi u narednom periodu: Ironman i Boston marathon. Govorim španski i engleski jezik. Trenutno se nalazim u procesu stjecanja IAAF Coach Certicikata. Veliša Smoljić prof.

Vaši komentari

Banner