Kako izgraditi ustrajnost u trčanju

Uz ovih nekoliko savjeta izbjegnite izgaranje te se posvetite napretku na duge staze.

787
Foto: Daniel Reche / Pexels
Banner
Banner
Banner

Pripremio: Đani Kosović

Većina nas trkača želi napredak u trčanju.

Bilo da se radi o postizanju nekog ličnog rekorda, uspjehu na nekoj utrci ili jednostavno želji da se živi zdravo i da se taj zdravi način prezentuje javno, trkači će to pokušati ostvariti što je moguće prije. I da se razumijemo, nema u tome ništa loše ili pogrešno, posebno ako do toga postignuća i dođete.

Ali u današnjem okruženju, gdje se brzi instant rezultati često hvale i preuveličava njihov značaj, prihvaćanje puta napretka koji je ustrajan i održiv, znači postepen, a nikako brz i sastavljen od prečica, može biti ključ za dugoročni uspjeh. U nastavku je nekoliko savjeta kako trenirati upravo tako, postepeno i ustrajno.

Izbjegavajte „potezanje“ do krajnosti

Ako idete prema slomu, velika je vjerovatnoća da ćete i završiti slomljeni. Postoji jedno uvriježeno, a ipak pogrešno mišljenje, da je jedini put ka značajnom napretku i poboljšanju vlastitih mogućnosti, onaj da se kontinuirano dovodite do krajnjih granica.

Međutim, istina je da su ustrajnost i dosljednost jedini put ka dugoročnom uspjehu. Znači umjesto pojedinačnih „kampanjskih“ pokušaja ostvarenja određenih rezultata (često motivisanih dokazivanjem na društvenim mrežama!) radije izaberite postepen održiv put napretka, koji neumitno puno duže traje. Samim tim je i dugoročni uspjeh zagarantovan, te će rezultati rada i truda doći „na naplatu“ jednom kada to i bude bitno – na utrci.

Foto: pexels.com

Napredak nije linearan

U svijetu opsjednutom da napredak uvijek mora biti vidljiv i jasan, mnogi trkači se nakon izvjesnog vremena nađu razočarani. Ovo stanje se uglavnom javlja nakon nekih podbačaja u napretku, međutim nije rijetkost ni slučaj kada trkač i postigne određeno ostvarenje.

Zamka je u činjenici da svi oni imaju percepciju i osjećaj da ako treniraju, treba da je i napredak konstantno vidljiv. Ovo posebno dolazi do izražaja u slučajevima kada želja za minimalnim pomacima postane vrlo teško ostvariva i izazovna. Tajna leži u shvaćanju dugoročnog procesa treninga kao jedne cjeline, puta kojim idemo, te gledanju dugoročno. Normalno je da na takvom putu ima uspona i padova, te da je nemoguće da svakim treningom trkač vidno napreduje. Ustrajnost i dosljednost je ta koja će nas u konačnici pomaći ka boljem rezultatu i uspjehu kojem težimo. Strpljenje i uživanje na tom dugoročnom putu su ispravna razmišljanja i prioriteti koje trkač treba da postavi ispred sebe. Put je sačinjen od uspona, padova i platoa zasićenosti koje trkač prolazi. Ljudi obično precjenjuju mogućnosti napretka u jednom danu, a uglavnom podcjenjuju ono šta mogu postići u okviru npr. jedne godine. Upravo zato su ustrajnost i strpljenje dva ključna faktora.

Izgradite svoje temelje

Ne postoji instant napredak niti se preko noći može unaprijediti bilo kakav trkački rezultat. Istraživanja pokazuju da period izuzetnih mogućnosti (padne mi napamet Garminov status peaking!) odnosno vrhunska spremnost trkača je nepredvidiv pojam i često dolazi kao rezultat izgrađenog temelja te istrajnog i konstantnog rada.

Izgradnja jake i čvrste baze ključ je napretka i postizanja visokih performansi. Ono što se na prvu čini kao iznenadni napredak i poboljšanje, u stvari je rezultat izgrađen na istorijatu malih inkrementalnih pomaka. Napredak, sam po sebi je postupan proces koji zahtjeva predanost, trud i vrijeme.

Pokažite samokontrolu

Samokontrola je moćna alatka u trkačevoj konstantnoj želji za unapređenjem. Znati kada stati, čak iako se osjećate dobro, je tajna kojom ćete zadržati tempo napredovanja kroz duži period.

Održiv napredak zahtijeva balans između konstantnog davanja vlastitog maksimuma s jedne strane, te čuvanja energije za dugoročno treniranje s druge strane. Bitno je prepoznati razliku između intenzivnog kratkoročnog angažmana te posvećenosti na duge staze potrebne za uspjeh koji će trajati. Drugim riječima, ako baš imate problem da izvučete onaj zadnji interval na treningu, možda da se zapitate da li je to uistinu i potrebno danas da se desi, te da li ćete možda tim kratkoročnim „uspjehom“ ugroziti dugoročno trenažni proces i ukupni napredak kojem težite? Ima i sutra trening, što bi rekli.

(Izvor: runningmagazine.ca)

Vaši komentari

Banner