- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Elvedin Tunović, Sarajevo.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Trčim od 2016. godine, a trčanje je bilo jedan od načina da skinem višak kilograma kojih se nakupilo u tom periodu.
- Koliko često trčite?
– Trčanje mi je postalo sastavni dio dana i stvar rutine. Kao što operem zube, doručkujem, idem na posao, spavam, tako u svaki dan pokušam ubaciti i trčanje. Nekad uspijem sedam dana sedmično, nekad obaveze pritisnu pa bude samo 2-3 puta, ali nadam se da ću i ove godine uspjeti imati bar 300 trkačkih dana.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Maraton definitivno. Ultre također imaju svoju posebnu čar, iako ih u isto vrijeme i volim i mrzim. Velike su borbe u glavi nakon 3-4 sata trčanja, ali uglavnom se uspješno izborim s njima i na kraju bude sjajan osjećaj vidjeti trocifren broj kilometara na satu.
- Koliko trka trčite godišnje?
– 15-ak otprilike. Da mogu, bila bi i koja više, da podržim domaće utrke i cijenjene kolege organizatore, ali sve u skladu s poslom i ostalim životnim obavezama.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Vrtim 5-6 patika. S obzirom da gazim dosta kilometara, a nemam baš novca na bacanje, cijenim kada patika može izdržati 2000+ kilometara, a tu su mi se najbolje pokazali Asics Nimbus i Cumulus modeli, te Brooks Ghost modeli. Mnoge patike probušim dosta brzo na dijelu gdje su prsti (iako redovno režem nokte majke mi), pa nekad poželim trčati u HTZ cipelama. Od “brzih” patika izdvajam Nike Alphafly.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– 10k: 38:37, polumaraton: 1:24:46, maraton: 2:57:57.
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Ima dosta toga, ali i kao pozitivno i negativno bih izdvojio ljude. Kroz trčanje sam upoznao stvarno dosta sjajnih ljudi od kojih su mi mnogi postali jako bitne osobe u životu, ali s druge strane je nažalost i jako puno isfrustriranih likova, trovača, dežurnih hejtera i egocentrika. Stvaranje nekih bespotrebnih rivalstava je u rekreativnom trčanju također van svake pameti.
Moj pogled na trčanje je zaista veoma ležeran, a to uvijek pokušavam prenijeti i na bliske ljude, te članove našeg kluba. Naprosto, trčanje ne bi trebali shvatati toliko preozbiljno, već čisto kao jedan lijep i zdrav hobi.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Katkad mi je jako težak sam izlazak na trčanje i tu vodim velike bitke sa samim sobom. “Umoran si, lezi, odmori”, “Eno i kiša počela”, “Ma dosta si se natrčao ove godine”, “Idi na pivu k’o čovjek” su neki od glasova koji odzvanjaju u glavi. Znalo mi se desiti da se par puta obučem za trčanje i skinem prije nego što izađem, ali uglavnom se natjeram na kraju i onda to ide nekako. Ja inače za sebe volim reći da ne treniram, već čisto – trčim. Iako sam neko ko drugima pomaže u pripremama i neko ko čita mnogo trkačke i uopšteno sportske literature posljednjih par godina ne trčim po ikakvim planovima, niti radim treninge brzine. To su skoro pa isključivo lagana trčanja, čisto za gušt, uz solidan obim kilometara za rekreativca, a na kraće utrke do polumaratona gledam kao treninge brzine.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Definitivno je ljepše i lakše u društvu, tako da kada god imam priliku, trčim s ekipom. Ipak, češće se ne uspijem organizovati, ali nekada svakako prija trčati i sam. Kako u životu, tako nekada i s trčanjem bude dana kada nisi za društvo.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Iako mnogi izbjegavaju kruženje po kraćem prostoru ja ga ipak preferiram, tako da volim trčati po Vilsu gore – dole ili vrtiti krug Vils – Grbavica. U Sarajevu ima i lijepih brdskih ruta, a favoriti su mi usponi do Huma, Nahoreva, Trebevića i Barica.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Ako bih morao izdvojiti jedan, to je prolazak kroz cilj na svom prvom maratonu u Zagrebu 2017. godine. Istrčati prvi maraton je zaista poseban osjećaj i zagrljaj prijatelja koji su me čekali u cilju se ne zaboravlja.
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Zaista je duga lista utrka koje su mi ostale u lijepom sjećanju. Trčao sam i neke od najvećih evropskih maratona, ali nekako mi je najposebnija bila ultra Zagreb – Čazma. Cestovne ultre su mi bez obzira na patnju tu legle na prvu, ultraška raja takođe, jer se uglavnom radi o istinskim zaljubljenicima u trčanje i entuzijastima, bez mnogo glamura.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Nemam nekih velikih prohtjeva, daj mi dobro označenu i sigurnu stazu i neka se trči! Nije da ni tu nije bilo problema, ali i to se sve brzo zaboravilo.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– S obzirom da sam veliki zaljubljenik u hranu to je definitivno da mogu da jedem s manje grižnje savjesti. Svaki put kada se lomim da li trčati, dovoljno se sjetiti šta sam sve pojeo u toku dana. Tu je svakako ono što sam već ranije napomenuo, sklapanje prijateljstava s ljudima koji dijele istu strast, tu su i putovanja i neka mjesta čak i u BiH vjerovatno nikada ne bih posjetio da nisam počeo trčati.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Recimo zamislim da me čeka neka dobra klopa ili hladno pivo nakon trka. Takođe se dovoljno sjetiti sjajnog osjećaja koji je prisutan nakon svakog trčanja i apsolutno nikada se nije desilo da sam se pokajao što sam izašao trčati.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Kao veliki sportski zaljubljenik svakako ispratim i atletska dešavanja kada stignem. Mnogo je inspirativnih trkača, ali posebno gotivim Cheptegeia.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Pa ne mora to nužno biti trčanje, ali neku fizičku aktivnost obavezno, makar bila i cijepanje drva. Iako sam neko ko i sam voli uživati u nezdravoj hrani i porocima ne bi mogao zamisliti život bez fizičke aktivnosti. Uglavnom, smatram da je ključ u balansu.
- Trkački cilj za budućnost?
– Nekih rezultatskih ciljeva nemam. Inače sam sve lične rekorde istrčao kada ih nisam pokušavao ugrabiti, neke i totalno nelogično i neočekivano, tipa prvi sub 3h maraton nakon dvije uzastopne noći partijanja. Ono što se trudim je svake godine probati neku novu stvar, kao i otići na neku lijepu destinaciju gdje bi spojio trčanje utrke s turizmom. Dugoročni cilj imam, a on je jednostavan, trčati još dugo godina, dok god noge služe. Recimo, jedan od načina za proslaviti rođendan mi je trčanje onoliko kilometara koliko imam godina i glavni cilj je biti zdrav, izbjegavati povrede i tako obilježavati ako bude moguće bar do 60. Pomaganje drugima je takođe ono što me ispunjava, a to radim i kroz trčanje, tako da planiram i tu biti sve više angažovan. Jako izazovna godina očekuje članove mog Sarajevo Running Club-a, neki će se okušati i na prvim maratonima i jako se radujem svemu tome i radom sa njima.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Dosta, ne bih vas više zadržavao.
Vaši komentari
