Aktivni ili pasivni oporavak između intervalnih dionica?

Intervalni treninzi su neizostavan segment svakog ozbiljnijeg trkača, praktički nema segmenta priprema koji ne podrazumijevaju neki od brojnih intervalnih varijacija treninga.

1176
Foto: Pexels

Pripremio: Đani Kosović

Svaki intervalni trening ima svoju propisanu strukturu te svrhu koja se želi postići odnosno koji segment trčanja se želi poboljšati.

Kao što im sam naziv govori, intervalni treninzi su takva vrsta treninga gdje postoje dijelovi treninga – intervali, koji se trče generalno jačim tempom, a između ovih intervala su dijelovi treninga koji služe u svrhu oporavka. Nesumnjivo je da intervalni treninzi globalno poboljšavaju performanse trkača, npr povećanjem VO2max parametra, povećanjem brzine, trkačke ekonomije, izdržljivosti i sl.

O istoj temi čitajte i na LINK-u.

Međutim, pitanje koje se nekako stalno stavlja u fokus vezano za intervalne treninge je da li između jačih intervalnih dijelova, periode oporavka provesti u laganom džogiranju ili hodanju, eventualno i stajanju na jednom mjestu do sljedećeg intervala? Generalno gledano, lagano džogiranje između intervala se naziva „aktivna“ metoda oporavka, a hodanje „pasivna“ metoda oporavka između intervala jačeg intenziteta.

Na prvu, čini se da je aktivna metoda logičan izbor, obzirom da se na ovaj način ukupni intenzitet treninga uvećava. Međutim, s druge strane, pasivni pristup, tj. hodanje ili stajanje, trkaču daje bolji odmor te mu otvara mogućnost da sljedeći jaki interval odradi brže i kvalitetnije, a što je i sama suština intervala. Iz ove kratke analize i razmišljanja, ne nazire se neki logičan odgovor.

Kao i u svemu, potrebno je obaviti određene studije i analize te uporediti onda hrpe dobijenih podataka kako bi se dao jasan i razumljiv odgovor.

U tu svrhu, provedeno je i analizirano ukupno 24 studije, 13 koje obrađuju pasivni oporavak te 11 kojima je u fokusu bio aktivni oporavak između intervala na jednoj trening sesiji.

Zaključak ove opsežne metastudije glasi: „Čini se da primijenjeni tip oporavka (aktivni ili pasivni) tokom intervalnog treninga ne utiče na rezultate koji su svrha predmetnog tipa intervalnog treninga.“ Pojednostavljeno rečeno, obje metode su otprilike istog krajnjeg efekta, kako kod utreniranih trkača tako i kod trkača početnika.

Iz ove analize se nameće važan zaključak, a to je da prilikom izvođenja intervalnih trening sesija, trkač treba da se fokusira na dužinu i tempo samih intervala, a manje na metodu i način oporavka između istih.

(Izvor: marathonhandbook.com)

Vaši komentari

Banner