Pripremio: Dražen Filipović
Pitanje koje muči mnoge trkače je: trebam li lagano trčati između intervala ili potpuno stati radi boljeg oporavka?
Istraživanje koje je objavljeno u Europskom žurnalu za primijenjenu fiziologiju imalo je zadatak saznati kako dobro istrenirani trkači reagiraju na intervalni trening sa aktivnim ili pasivnim vremenom oporavka. Kao primjer istraživači su uzeli 11 dobro istreniranih dugoprugaša (prosječni PB na 10K je oko 35 minuta), te zadali im dva intervalna treninga, 4×2 minute na maksimumu trčanja. Na prvom treningu trkači su lagano trčali dvije minute između ponavljanja, dok su na drugom stajali na mjestu isto to vrijeme.
Cijelo vrijeme treninga istraživači su pratili različite parametre, od utroška kisika, otkucaja srca, razine laktata u krvi do stope percipiranog napora. Pronašli su vrlo malo razlike u mjerenjima između dva treninga, osim u stopi percipiranog napora. Naime, trkači su intervalni trening u kojem su lagano trčali između ponavljanja, ocijenili težim.
Na prvu ruku čini se da je statični oporavak bolji, ali stvari nisu tako jednostavne. Pošto je riječ o prvom istraživanju ove vrste, naučnici nisu sigurni kakvi bi rezultati bili tokom dužih intervalnih treninga sa više ponavljanja. Isto tako zaključak je da početnici i prosječni trkači imaju veće benefite u težini treninga ako koriste aktivni oporavak. Naprednijim i bržim trkačima kod intervalnog treninga predlaže se statični oporavak.
Kao zaključak možemo istaći da vrsta oporavka najprije zavisi od razine utreniranosti te željenih rezultata.
(Izvor: runningmagazine.ca)
Vaši komentari
