Piše: Demir Hadžimuratović
Maraton u Firenci je drugi najveći maraton u Italiji nakon maratona u Rimu, a spada među 20 najvećih u Evropi.
Ipak, teško je opisati ljepotu ovog maratona kroz brojke, značajnije je istaći da maratonska ruta prolazi kroz sve znamenitosti i ljepote koje su ovaj grad učinile poznatim širom svijeta, od predivnih pogleda sa obližnjih brda i sela, preko prolaska srcem grada pored nekih od najznačajnih kulturno-historijskih znamenitosti grada, od kojih su najznačajniji Cathedral Square, Piazza della Signoria, most Ponte Vechio, ulazak na veličanstveni Piazza Santa Croce i prolazak pored Basilica Santa Croce, do samog ulaska u cilj na Duomo, gdje se nalazio i sami start trke.
Start trke je bio zakazan za 8:30 ujutru, a već između 7h i 8h smo trebali biti na mjestu predviđenom za start po skupinama koje su nam dodijeljene prema najboljim ostvarenim ličnim rezutatima na prethodnim maratonima. Prije toga smo kese sa stvarima predali organizaciji na Piazza Santa Maria Novella, koje je zbog maratona pretvoreno u veliki „cloakroom service“. Na osnovu prošlogodišnjeg rezultata od 3:33:41 s Ljubljanskog maratona, trebao sam biti smješten u sivu zonu za takmičare sa PB-om od 3:30h do 4:00h, međutim, kako sam znao da se nalazim u boljoj formi u odnosu na prošli maraton, krenuo sam iz plave zone, namijenjenoj takmičarima sa ličnim rekordima od 3:00h do 3:30h. Cijeli događaj prenosi TV, a sam prenos počinje u 8:27h kada startaju takmičari u „wheelchair“ konkurenciji. Tri minute poslije, začuo se pucanj za start u maratonskoj kategoriji, i nakon što su se elitni takmičari dali u bijeg, nekih 60tak sekundi kasnije sam prešao startnu liniju i avantura je počela. Nakon gužve u prvom kilometru, nastojao sam pratiti svoj ritam i pokušavao biti u rangu od 4:40/km – 4:42/km.
Trka je odlično organizovana sa okrepnim stanicama sa vodom na svakih 5km, dok smo počevši od 7.5km dobijali i spužve za osvježenje svakih 5km. Nakon starta sa Duoma, ruta je vodila prema Parco delle Cascine, pa uz rijeku preko Ponte Vecchija, Lungarna, nakon čega smo ušli jedan krug na stadion fudbalskog kluba Fiorentine Artemio Franchi, odakle smo išli u posljednjih 10tak kilometara prema cilju u Duomo. Trčanje u samom centru zahtjeva dosta opreza jer je Firenca popločana kamenjem pa se prelazi preko tzv. „kocke“. Što se tiče moje trke, uspio sam u potpunosti ispoštovati plan da pratim potrebni ritam do 34. km, nakon čega sam uspio pojačati nekoliko sekundi po kilometru, uz jedinu proživljenu krizu na 40. km. Uslijedio je brzi oporavak i sprint u sami cilj. U konačnici ostvaren rezultat od 3:18:33 uz negative split i prolazak od 1:39:39 na prvom polumaratonu a 1:38:54 na drugom polumaratonu (što mi je ujedno i za 1s poboljšan PB sa polumaratonske distance).
Sumirano, svih 42195m (ili 42640m po mom garminu J) je ispunjeno umjetnošću, historijom i kulturom, što uz dobru fizičku pripremu daje jedinstven i poseban osjećaj trčanja i uživanja u potpuno fascinantnoj trci. Iako nije među najbrojnijim maratonima na svijetu, siguran sam da je jedan od najposebnijih. Za kraj, topla preporuka svima (u dobroj formi, u svakom drugom slučaju je sve ovo patnja!) da iskuse sve što sa sobom nosi impozantni fiorentinski maraton.
Vaši komentari
