O čemu razmišljamo dok trčimo zimi?

Pripremila: Ljilja Lukić

Evo šta se vrti po glavi gotovo svakog trkača:

„Neće biti strašno“ – tako počinje unutrašnji razgovor sa samim sobom prije treninga: „Neće biti strašno, nije puno ni hladno napolju“.

Ukoliko se želite oprobati u trčanju ili unaprijediti svoj trkački trening, učinite to kroz naš MT trening klub.

“Da li mi treba više slojeva” – ne želite da vam bude pretoplo, ali ni hladno, konsultujete se sa svojim drugarima sa trčanja čekajući da neko odobri “treći sloj”.

“Možda treba da trčim samo na traci”  – ipak, zimsko trčanje je uvijek mnogo bolje napolju nego na traci.

“Da li ja to plačem?” – OK ne plačete stvarno, oči vam suze da se ne bi zaledile.

“Nos mi curi brže nego što trčim” – ovo ništa ne može zaustaviti, možete samo da uživate.

“Imam osjećaj da me vjetar ubada sa hiljadu noževa” – i u nastavku “Da li početi trčanje sa vjetrom u leđa ili u grudi?”

“Ne mogu da dišem” – zašto je tako teško disati kad je hladno, baš boli svaki udisaj.

“Ne osjećam prste”

“Čekaj, sad mi je pretoplo” – taman kad pomislite da se nikada nećete ugrijati, shvatite da ipak imate jedan sloj viška.

“Molim te nemoj da se oklizneš, molim te nemoj da se oklizneš”

“Tuširanje će da boli” – završili ste trčanje, ali nije sve gotovo. Slijedi vjerovatno najbolnije tuširanje u životu.

“Pih, i nije bilo tako hladno” – na kraju dana nema ljepšeg osjećaja od onog kad vas kolege, prijatelji i rodbina pitaju ”Nisi valjda trčao/la, tako je hladno”, a vi ponosno odgovorite “Pa i nije baš toliko”.

Vaši komentari