Željko Petrović: Kvalitet u dugim prugama je opao, ali omasovljena baza rekreativaca bi mogla pomoći

Željko Petrović se u bosanskohercegovačkoj atletici zasad pamti kao trkač koji je imao najbolju normu za olimpijski maraton i najbolje vrijeme na olimpijskom maratonu između samo tri naša predstavnika u muškoj konkurenciji koji su u ovoj najzahtjevnijoj atletskoj disciplini uspjeli doći do nivoa da nastupe na smotri najboljih svjetskih sportista.

259
Foto: Agencija Anadolija

Piše: Ersan Bijedić

Petrović (rođen 13. septembra 1969. godine) je osim toga, unatoč umirovljenju još 2003. godine poslije puknuća Ahilove tetive, i dalje vlasnik trećeg najboljeg bh. rezultata u maratonu svih vremena (2:17:13).

Atletičar – trkač puno toga, pored obavezne ogromne količine napora u treningu koji mora uložiti da bi dostigao svoj maksimum potencijala, mora zahvaliti i genetskim predispozicijama, a Petrović je svoju nadarenost otkrio dosta rano.

– Počeo sam kao dijete u Banji Kulaši, selu kod Prnjavora u 5. razredu osnovne škole. Nastupio sam na školskom krosu, a imao sam za koji broj veće patike jer su tad roditelji tako kupovali da bi uštedili. Jedna mi je tokom trke ispala u blatu, morao sam zastati da je potražim. Na kraju sam potrčao bez nje, stigao sve i pobijedio. Poslali su me onda na opštinsko prvenstvo gdje sam također pobijedio pa onda na republičko u Drvar gdje sam bio drugi među dosta starijima od sebe. To su moji prvi koraci, priča Željko Petrović i dodaje:

 – U 8. razredu sam nastupio na trci za Dan oslobođenja Banjaluke i kao pionir bio drugi među juniorima. Primijetio me je trener Mladen Pavljak koji nije mogao vjerovati da treniram sam na selu, bez ikakvog programa. Prihvatio sam da idem kod njega u Kladivar (Celje), ali tek pošto završim 8. razred. U Celju sam završio srednju školu, a onda je počeo taj prokleti rat pa sam se vratio kući trenirati. Bio sam član Borca (Banjaluka) kod trenera Dušana Žunića i Radislava Karačića.

Tri najbolja bh. maratona svih vremena

2:15:55           SEAD KONDO (Chemnitz, 1975.)
2:16:45           ĐURO KODŽO (Zagreb, 2008.)
2:17:13           ŽELJKO PETROVIĆ (Celje, 1999.)

Tek 1993. godine su u Prnjavoru osnovali prvi atletski klub, AK Ljubić. Spajanjem Ljubića i AK Maraton 2005. godine nastaje današnji AK Prnjavor čiji je predsjednik upravo Željko Petrović.

– Od 1997. godine organizujem uličnu trku u Prnjavoru na 5000m za muškarce i 3000m za žene, a koja je i u AIMS kalendaru, priča Petrović koji je danas uspješan poslovni čovjek.

– Od 1989. godine imam štampariju i knjižaru Petroolimp (u nazivu sam spojio svoje prezime i nastup na Olimpijadi). Od tog privatnog biznisa sam i finansirao sve svoje nastupe, jer od atletike stvarno malo ko može živjeti.

Tri bh. olimpijca

2:38:29           ŽELJKO PETROVIĆ (Sydney, 2000.)
2:39:14           ÐURO KODŽO (Sydney, 2000.)
2:47:38           ISLAM ÐUGUM (Atlanta, 1996.)

Njegov angažman je danas u svim vidovima atletskog sporta pa je tako i član Izvršnog odbora Atletskog saveza BiH.

– Mislim da u atletici ima određenog pomaka, reprezentacija je sad nastupila i imala dobre rezultate na Europskom prvenstvu Treće lige na Malti i Balkanskom prvenstvu u Novom Pazaru (Srbija). Slali smo prošlog mjeseca tri predstavnika i na Svjetsko prvenstvo do 18 godina u Nairobiju (Kenija), što je materijalno zahtjevno finansirati i prije nije bilo moguće. Tu su i neki vrhunski rezultati kao Amela Tuke koji je pokazatelj da se može, te naših bacača kugle, zaključio je Željko Petrović.

Kvalitet u dugim prugama je opao

U atletici se razina kvaliteta lako može uporediti. Sve pokazuju rezultati i statistika.

– Kvalitet dugoprugaša je definitivno pao, ne samo u BiH, nego i šire na Balkanu. Sjećam se da sam jedne godine trčao Beogradski maraton za 2:27 i bio 24. u plasmanu. Ove godine je drugoplasirani imao vrijeme od 2:30. Prije je uvijek na ovim prostorima bilo pet ljudi koji su trčali ispod 2:20. Sad koliko vidim samo Anton Kosmač i Darko Živanović idu ispod 2:30 ili se kreću oko tog vremena.

Rekreativno trčanje može biti odlična baza

Dok su rezultati dugoprugaša uglavnom skromni, rapidno se širi masovnost ovog sporta.

– Rekreativno trčanje je napredovalo, u porastu je, a to mi je drago i zbog toga što će možda iz masovnosti neko kasnije prerasti u vrhunskog trkača. To može biti odlična baza za veće rezultate. I u Prnjavoru ima dosta ljudi koji idu na trke i žele istrčati polumaraton ili maraton, a što nije mala stvar. Lijepo je da se pojave, osjete šta to znači i procijene svoje limite.

Neka probaju istrčati jedan kilometar za 3:15

Atletika je takav sport da rezultati poput Petrovićevog u maratonu ostaju negdje u sjeni pa je teško uopšte doći do podataka i statistike o najboljim bh. maratoncima. Sigurno ih nećete pronaći na web prezentaciji AS BiH, a značajnije statistike nema ni na stranici OK BiH. Ukupno, ovakvi rezultati u našoj javnosti nikad ne dobivaju zasluženu pažnju, niti smo obično svjesni njihove vrijednosti.

– Naš mentalitet je tu čudan, vidim i po današnjim atletičarima. Ali u ovom sportu svi se mogu testirati i vidjeti šta znači trčati maraton za 2:17. To je tempo 3 minute i 15 sekundi po kilometru pa eto neka probaju istrčati jedan kilometar za 3:15. A treba onda tom brzinom ponoviti još 41.

Olimpijski maraton u Sydneyu istrčao sa gripom

BiH je u svojoj istoriji imala tri olimpijska maratonca u muškoj konkurenciji. Prvi je bio Islam Đugum (Atlanta 1996.), potom su u Sydney na Olimpijske igre 2000. išli Željko Petrović i Đuro Kodžo. A norma je tad bila 2:14 za maraton (za Rio de Janeiro 2016. je A norma bila 2:19), a B norma 2:18. Naša dvojica predstavnika su godinu ranije trčala 2:17 u Celju.

Đuro Kodžo i Željko Petrović u Sydneyu

–  Od 199 država koje su imale svoje predstavnike na Olimpijadi, mi smo bili među njih 5 – 6 koje nisu vakcinisale svoje sportiste protiv australske gripe. Dva dana prije maratona sam imao temperaturu 39.6. Doktor mi je preporučio da ne nastupim, a ja sam rekao: “Ako ne nastupim, to je kao da nisam ni bio na Olimpijadi. Daj mi papir da potpišem da trčim na vlastitu odgovornost”, prepričava Petrović…

– Pokušao sam se oporaviti koliko je bilo moguće do trke, ali ništa nije previše pomoglo. Do 35. km sam se mučio i bio 4 minute iza Kodže, a onda kao da me taj napor “propuhao”… najbolje sam trčao zadnjih 7km i završio minutu ispred njega. Uz gripu bilo je i strašno vruće, preko 30 stepeni. Bio je to jedan od moja tri najlošija maratona (2:38:39).

Uzmite ranac od 5kg pa probajte trčati s njim

Postoji formula po kojoj se mjeri idealna težina osobe: visina minus 100. Petrović kaže da je kod maratonaca to: visina minus 120.

– Ukoliko želite profesionalno trčati, kilaža je jako važna. Uzmite ranac od 5kg pa probajte trčati sa njim. Naravno da je teže. Na svojih 175cm ja sam imao 54kg, danas imam 85kg. Uz jak trening i sportsku ishranu to se može svesti na maratonsku kilažu.

Trčao 30km dnevno

Petrovićevi treninzi su u nekim fazama nosili i 30km trčanja dnevno.

– Radio bih npr. jutarnji futing od nekih 12km srednjim tempom, uz skočnost i vježbe ubrzanja. A onda navečer neki konkretan trening. Jedan od boljih koje sam radio je zagrijavanje 4km, vježbe ubrzanja, 5x2km sa 4 minute pauze. Ponavljanja od 2km sam radio za 5:42 sekunde. I na kraju 2km rastrčavanja. Jako težak trening… Često sam radio fartleke i druge vrste dionica, a poslije baze i brzinske izdržljivosti bi uvijek dolazili tempo treninzi bez kojih nema ništa.

Posebna uspomena iz Grenobla

Između šest pobjeda na međunarodnim maratonima posebno ističe onaj u francuskom Grenoblu.

– Kao posebna uspomena u sjećanju ostala mi je pobjeda u Grenoblu 2003. godine jer je cilj trke bio pred dvoranom u kojoj je sarajevska Bosna postala košarkaški prvak Europe 1979. godine.

Vaši komentari