Piše: Ljilja Lukić
Obzirom da odmah nakon trke i nisam baš objektivna, i ovog puta sam za pisanje izvještaja dala sebi malo vremena da se sve slegne, pogledam reakcije ljudi, fotografije…
Da sam izvještaj pisala odmah poslije trke, ne bih imala ni jednu zamjerku. Međutim, i poslije nekog vremena, mogu da napišem isto to – nemam zamjerki, a očigledno je da ih nemaju ni drugi trkači koji su u subotu trčali po vrelom ugljevičkom asfaltu.
Naravno, ono na šta nikada organizatori ne mogu da utiču je vrijeme, bilo je izuzetno toplo, ali čak se i na to niko nije mnogo žalio, obzirom da se odmah poslije trke moglo uskočiti u bazen (u kom su mnogi potražili osvježenje i prije trke).
Što se tiče same trke – okrepe na svakih kilometar i nešto, dovoljno hladne vode, cisterna za rashlađivanje trkača, volonteri na svim mjestima gdje treba da budu i podrška najhrabrijih Ugljevičana kojima nije smetalo toplo i sparno vrijeme i koji su na ulici ili iz svojih dvorišta bodrili trkače.
Osim bazena, mnoge je nakon trke u život vratila hladna lubenica, a naravno, tu je bilo i ostalog voća, sokova, vode, kikiriki, sendviči… i ničeg ni u jednom trenutku nije nedostajalo. Ovo bi se u pravom smislu riječi moglo nazvati domaćinskom trkom, a Mladenova namjera i jeste bila da trka ima sve ono što se njemu sviđa na trkama gdje je bio. Reklo bi se da je u tom i uspio, zahvaljujući naravno i podršci ljudi koji su bili uz njega kao i Opštini Ugljevik koja je podržala trku. Obzirom da je ovo tek treće izdanje, vjerujem da će ova trka biti jedna od najjačih trka na 10 km u regionu.
Vrelo ljetnje veče malo je usporilo trkače, pa je trka bila nešto sporija nego prošle godine, kada je dvadesetak trkača 10 km istrčalo ispod 40 minuta. Ove godine je to pošlo za rukom samo petorici, a trojica najbržih bili su Milan Mitrović 34:01, Ante Živković 36:02 i Aleksandar Dalić 36:44. U ženskoj konkurenciji prva je bila Monika Tončević 44:36, drugoplasirana Helena Gleđa 46:15 i treća domaća takmičarka Maja Stevanović 52:28.
Od ove godine uvedena je i trka na 5 km, prvo mjesto je osvojila bh olimpijka Lucija Kimani 20:08, drugoplasirana je bila Alma Hrnić 22:17, a treća Jovana Vasiljević 24:16. U muškoj konkurenciji najbolji su bili Miloš Malešević 17:11, Slobodan Čikara 17:30 i Mikloš Bruner 17:38.
Osim vrlo originalnih učesničkih medalja, najbrži su dobili i pehare zanimljivog dizajna, kao i robne bonove sponzora.
RIJEČ ORGANIZATORA
Trkom popularizujemo zdrav način života, sport ali i Opštinu Ugljevik koja je i generalni pokrovitelj. Mladi ljudi su presudni za održavanje ovakvih manifestacija zbog čega se trudimo da ih svake godine uključimo u što većem broju i da organizujemo takmičenja za najmlađe kako bi u ranoj fazi odrastanja usvojili zdrave životne navike, zavoljeli sport, razvili takmičarski duh i postali dobri sportisti koji će u godinama koje su pred nama biti glavni pokretači ovakvih manifestacija. Zadovoljan sam ovogodišnjom trkom, mislim da je primjetan napredak, komentari su pozitivni. Postavili smo sebi zadatak da sljedeća bude još bolja, i nadam se da ćemo uspjeti u tome, izjavio je Mladen Stevanović.
Posebno treba izdvojiti dolazak Lucije Kimani, Helene Gleđe i Ante Živkovića, koji su tog prijepodneva trčali polumaraton u Šujici. 270 kilometara puta između dvije trke nije uticalo na njihove rezultate.
Ne treba zaboraviti da su prije ovih trka održane i trke za najmlađe. Praksa organizovanja ovih trka je postala redovna, što je pozitivna stvar, biće dobro ako od stotinjak klinaca koliko ih obično bude u različitim starosnim kategorijama, bar njih desetak ostane u atletici, a mali Ugljevičani imaju dobre šanse da zavole ovaj sport, obzirom da je veliki broj njih u školici sporta „Mali šampioni“ gdje im je Mladen Stevanović trener.
Organizatori u Ugljeviku su se pobrinuli i za zagrijavanje trkača prije trke, za šta je bila zadužena fitnes instruktorka iz Bijeljine Slađana Lukić, međutim, opet zbog pretoplog vremena, najveći broj trkača se „zagrijavao“ po okolnim kafićima ili u bazenu, ali su najmlađi pokazali da imaju dobre sportske navike i odradili su trening od početka do kraja.
Moj opšti utisak je da ću na ovu trku dolaziti svake godine, nadam se i trčati, vjerujem da su sličnog mišljenja i ostali koji su bili u Ugljeviku u subotu, a preporuka za ostale je da ovu trku obavezno uvrste u svoj kalendar za sljedeću godinu.
Vaši komentari
