ANDREJ VIŠTICA: Najvećim uspjehom smatram što sam došao do razine da mogu živjeti od triatlona

Ironman triatlon je težak sport izdržljivosti, dužinski triatlon koji podrazumijeva utrku na 3.8km plivanja, 180km bicikliranja i 42.195km (ili maraton) trčanja.

1089

Piše: Ersan Bijedić

Rijetki su u regiji koji se uopće odluče pripremiti za ovakvu utrku, a pogotovo oni koji su specijalizirani za njih.

Međutim upravo iz Ljubuškog dolazi trenutačno najbolji hrvatski Ironman triatlonac, Andrej Vištica (rođen 31. svibnja 1983.), koji je dosegnuo razinu kvalitete da se ovim sportom može baviti profesionalno. Međutim put do te razine nije bio brz, ni lagan…

– Prvu utrku sam imao 2006. godine. Krenuo sam kao totalni rekreativac bez ikakve pozadine u bilo kojem od tri sporta. Brzo sam se zagrijao za sport i odlučio pokušati od hobija napraviti posao, priča Andrej Vištica.

Birao između posla i sporta

– Prekretnica se dogodila nakon što sam diplomirao u Zagrebu (na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, op.a.) i imao prvi razgovor za posao. Tad sam se triatlonom bavio tek 2 godine i bio sam samo malo bolji rekreativac. Tijekom razgovora sam dobio na izbor dvije pozicije. Prvu, na kojoj bih brže učio i napredovao u struci, ali i puno teže ispunio planove treninga, jer je ta pozicija uključivala puno putovanja, i drugu koja je uključivala manje intenzivna putovanja, ali i manje mogućnosti za razvoj i napredovanje.

Kako sam kaže odabrao je prvu opciju “jer je to nešto što je bilo očekivano, razumno i ‘normalno’ da napravim”.

– No, navečer kad sam legao u krevet nisam mogao dugo zaspati i u jednom trenutku sam shvatio da sam odlučio što sam smatrao da se od mene očekuje da odlučim, što će pronaći najveće odobravanje okoline. Shvatio sam da sam odabrao komfor zonu i nisam slušao srce. Shvatio sam da je triatlon nešto čime se želim baviti u životu, u isto vrijeme svjestan da taj sport na ovim prostorima niti je bio razvijen poput npr. nogometa niti je pružao ni blizu mogućnost za ostvarivanje egzistencijalne sigurnosti poput nekih razvikanijih sportova. Bila je to duga neprospavana noć puna dvojbi, ali ujutro nisam imao nijedne nedoumice, ističe Vištica.

Sedam teških godina

– Nazvao sam poslodavca i rekao da sam se predomislio i da bih uzeo drugu poziciju. U tom trenutku moje prvo zanimanje postalo je triatlonac i tad sam odlučio da ću pokušati napraviti što je više moguće u sportu premda sam tek bio na početku dugog puta posutog žuljevima i znojem, odnosno postajanja profesionalnim triatloncem.

Tako je rođeni Ljubušak sedam godina paralelno radio i trenirao dok nije došao u poziciju da se profesionalno posveti ovom sportu.

– U tih sedam godina sam svako jutro ustajao u 5 sati da bi obavio prvi trening prije posla, a odmah nakon izlaska iz firme bih išao na drugi trening.

Upravo je u tome i ono što drži svojim najvećim dostignućem.

– Najvećim uspjehom u prvom redu smatram to što sam uspio doći do razine gdje mogu živjeti od nečega što volim. Trebalo je puno ustrajnosti i discipline da do toga dođem. Bilo je lako dok bi se vidio napredak jer te to gura da ideš dalje. Međutim, bilo je mjeseci, pa i godina stagnacije u kojima je trebalo zadržati disciplinu i ustrajnost. Pobjeda na Europskom prvenstvu u dugom triatlonu 2013. godine mi je otvorila vrata profesionalnog sporta, zaključio je Andrej Vištica.

Osvajač Embrunmana i Vichyja

Osim pobjede na Europskom prvenstvu u dugom triatlonu 2013. godine najveći uspjesi Ljubušaka su pobjeda na jednoj od najtežih utrka na Ironman distanci, Embrunmanu 2015. S te utrke ima i dva druga mjesta 2016. i 2017. Pobijedio je i na utrci iz Challenge serije u Vichyju 2014., bio drugi na Ironmanu Wales 2015. i treći na Ironmanu UK 2016.

Najbolje vrijeme 8:18

Da bi približili odnos i vrijednost rezultata u Ironman distanci kojom se bavi Vištica vrijedi spomenuti da svjetski rekord u ovom sportu drži Nijemac Jan Frodeno sa vremenom 7:35:39 (postavljen 2016. godine), dok je bh. rekorder Mirsad Abdaković sa 10:21:31 (2013. godine). Vištica je u Vichyju (2014.) ostvario svoje najbolje vrijeme sa 8:18:50, ali kasnije nije bio u prilici popravljati to vrijeme jer je uglavnom nastupao na teškim stazama. Tako hrvatski rekord u Ironman distanci i dalje drži Dejan Patrčević (8:12:02) koji je to vrijeme postavio 2011. godine.

Svatko ima svoju planinu

Kao svoj sportski cilj Vištica ističe da želi dosegnuti maksimum svog potencijala. Kakav će to rezultat donijeti, tek ćemo saznati…

– Kažu da svatko ima svoju planinu. Nekome je vrh njegove planine plasman u Top 10 na Ironman utrci, nekome je postati svjetski prvak. Ja se u prvom redu želim popeti na vrh svoje planine. Vrijeme će pokazati koliko je taj vrh visok. Ironman Svjetsko prvenstvo na Havajima je daleko najprestižnija utrka u ovom sportu i nadam se da ću se jednog dana popeti na postolje na toj utrci.

Tjedan s 30 – 35 sati treninga

Ispričao nam je kako izgleda jedan njegov trening tjedan.

Treniram 2 – 3 puta dnevno. Ukupno u tjednu skupim 30 – 35 sati treninga, 25 – 30km plivanja, 500 – 700km bicikliranja i 100-tinjak kilometara trčanja.

Između tri discipline u Ironmanu uvijek je neka od njih jača strana…

Plivanje sigurno nije. Plivanje je dosta specifičan sport i ako se u djetinjstvu nije savladala ispravna tehnika, kasnije se to jako teško nadoknađuje. Nekad sam bolji na biciklu, nekad na trčanju, teško je reći što mi ide bolje.

Započeo suradnju s Brettom Sutonom

U startu je Vištica radio s trenerom Dorijanom Pavlišom, potom šest godina s Josephom Spindlerom. Potom je odlučio biti sam svoj trener.

Biti sam svoj trener ima i prednosti i mana. Prednost je da imaš više fleksibilnosti u planiranju treninga i kombiniranju s ostalim obvezama. S druge strane, teško je biti objektivan sam sa sobom i često preispituješ je li ono što radiš ispravno. Uglavnom, jedno zanimljivo iskustvo.

Novost je da je poslije osvojenog 2. mjesta prije deset dana na utrci Embrunman započeo suradnju s australskim trenerom, Brettom Sutonom.

– On je možda najuspješniji trener ikad. Lani sam se dvoumio da li pitati njega da me trenira ili pokušati sam. Pošto je tad govorio da ide u penziju, nisam ga ni pitao. Ali očito nije dugo izdržao u penziji, pa je počeo ponovno trenirati. Sreli smo se u Švicarskoj i dogovorili suradnju.

Suplemente izbjegavam

Kad govorimo o sportovima izdržljivosti, količini fizičke aktivnosti i energije koja se tu treba uložiti, obično smatramo da se ti sportisti moraju suplementirati (koristiti dodatke prehrani). Ipak u primjeru Ljubušaka je to minimalno…

Nastojim sve nutrijente dobiti preko prirodne hrane i smatram da suplementi nisu potrebni ako je krvna slika u redu. Da imam npr. manjak željeza rješavao bih to suplementima, a pošto nemam problema, suplemente izbjegavam.

Trčanje i biciklizam doživljavaju ekspanziju

Sportovi izdržljivosti se razvijaju posljednjih godina u BiH i regiji, prvenstveno u rekreativnom smislu.

– Trčanje i biciklizam doživljavaju ekspanziju, a mislim da će se to vremenom preslikati i u triatlon. Mislim da se već vide veliki pomaci u odnosu na period prije 10-ak godina kad sam se ja počeo baviti sportom.

Žena i majka kao jedina publika

Na svom Youtube VLOG-u (video blog) i jednom od svojih snimaka Vištica u šali spominje ženu i majku kao svoju isključivu publiku. Iako je u samom svjetskom vrhu svog sporta, realnost je da je možda ispod medijske popraćenosti npr. jednog nogometnog drugoligaša u BiH ili Hrvatskoj.

– Nogomet ipak ima puno dužu tradiciju i triatlon se s njim ne može mjeriti po popularnosti. Kod nas još dosta ljudi ni ne zna što je to triatlon. Drugi problem je što utrke traju predugo i nije ih lako učiniti zanimljivima za TV publiku.

Olimpijski triatlon i Ironman triatlon su dva različita sporta

Triatlon je i olimpijska disciplina od 2000. godine i Olimpijskih igara u Sydneyu, ali se održava na dosta kraćim dionicama (1500 metara plivanje, 40 kilometara bicikliranja, 10 kilometara trčanja) od dugog triatlona za koji je specijaliziran Vištica.

– Olimpijski triatlon i Ironman triatlon su dva različita sporta koja zahtjevaju dosta različit plan treninga. Za biti kompetitivan u olimpijskom triatlonu u prvom redu treba biti u stanju plivati 1500m na razini finalista na prvenstvu Hrvatske u plivanju, a oni najbolji nakon plivanja i bicikla još istrče 10km za 29 minuta. Ja sam brzo shvatio da ću plivanje teško dovesti na razinu da bih mogao biti kompetitivan u olimpijskom triatlonu. U toj disciplini je dopuštena vožnja u zavjetrini na biciklu, tako da ako isplivaš iza grupe nemaš nikakve šanse da ih uloviš. U Ironmanu je zavjetrina zabranjena tako da se eventualni nadostatak nakon plivanja može nadoknaditi na biciklu i trčanju. Osim toga, kvalifikacijski ciklus je iznimno zahtjevan. Ne postoji norma, nego se skupljaju bodovi kroz 2 godine i 50 najboljih se kvalificira na OI. Na početku se zbog velike konkurencije treba skupljati bodove po utrkama u Aziji i Južnoj Americi, da bi se onda uopće moglo upasti na utrke u Europi ili utrke Svjetskog kupa. Osim što je teško, to je i financijski iznimno zahtjevno, pojasnio je Ljubušak.

Vaši komentari