ROK PUHAR: Maraton je brzo postao moja glavna disciplina, sljedeći cilj je 2:16

Rezultatom u maratonu (2:18:22) koji je istrčao 23. aprila ove godine u Hamburgu, Slovenac Rok Puhar (danas je napunio 25 godina, rođen je 14. 9. 1992.), je privukao pažnju šire javnosti.

1183
Sa maratonske trke na SP-u u Londonu
Banner

Piše: Ersan Bijedić

Već taj njegov prvi maraton je u okvirima najboljih rezultata trkača sa prostora Balkana svih vremena, a sa 25 godina pred njim je čitava karijera u disciplini za koju je odlučio da bude njegova glavna.

– Najvećim uspjehom smatram moj maratonski debi u Hamburgu i ispunjenu normu za Svjetsko prvenstvo u Londonu. Sa vremenom 2:18:22 posjedujem i najbrži debi u istoriji Slovenije jer niko dosad nije trčao prvi maraton ispod 2:20, priča Puhar za Moje trčanje – trcanje.net.

Ističe da je za njegov razvoj bio jako bitan polumaraton u Ljubljani 2014. godine kad je postao državni prvak sa 1:07:41. Taj lični rekord je ove godine u Veroni sveo na 1:05:47. Državni je rekorder na 5.000m za juniore sa 14:22.37.

– Vjerovatno bih imao rekord i na 10.000m, ali je nažalost jako malo ovih trka, čak i na stazi. U ovoj disciplini sam najveći uspjeh postigao u Oderzu (Italija) gdje sam na nešto kraćoj stazi od 10km, ali vrlo zahtjevnoj, trčao 29:33 i bio samo minutu iza europskog prvaka Daniele Meuccija.

Prvi polumaraton za 2 sata

Puhar je prvi polumaraton trčao krajem 2008. godine – bez treninga.

Trčao sam polumaraton za 2 sata, ali mi se svidjelo i već sljedeće godine sam išao na nekoliko rekreativnih trka. Tad sam još uvijek bio dosta mlad i debeo. Onda sam 2010. godine ušao u trening i brzo sam napredovao. Krajem te godine sam već bio u reprezentaciji Slovenije za Europsko prvenstvo u crossu.

Za maraton se odlučio krajem prošle godine…

– Htio sam vidjeti šta mogu napraviti u toj disciplini. Čim sam počeo trenirati shvatio sam da će to biti moja glavna disciplina. Inače sam kasno počeo trenirati, nisam bio posebno talentovan i nedostajalo mi je brzine, ali sam uvijek bio vrlo izdržljiv. Nisam planirao već ove godine trčati prvi maraton, ali kad sam to ipak napravio, vidio sam da sam stvarno stvoren za maraton.

Nastup na SP-u u Londonu

Danas na prostoru bivše Jugoslavije nema trkača koji se kreću blizu 2:18. To je Puharov tek početni maraton i plan je popraviti rezultat.

– Maraton će biti moja glavna disciplina i zbog toga što moraš stalno biti spreman. Tri sedmice jakog treninga su premalo za maraton, moraš raditi pola godine za jedan nastup. Moj sljedeći cilj je maraton za oko 2:16, za šta mislim da sam bio sposoban već u Hamburgu. Ipak moglo bi potrajati dok istrčim to vrijeme jer ću nastupiti na dosta drugih trka koje odstupaju od plana, ali ih moram trčati zbog sponzora i reputacije, pojasnio je.

Hamburška trka mu je donijela ispunjenje norme za Svjetsko prvenstvo u Londonu gdje je bio 66. sa vremenom 2:33:12.

– Maraton na SP-u u Londonu mi je bio preblizu i nisam se mogao pripremiti u miru. Trčalo se i po vrućini, a taj loš nastup je onda još zapečatio i rastrgan bedreni mišić.

Sljedeće godine je Europsko prvenstvo u Berlinu, a Puhar ističe da je još motivisaniji.

– Nadam se da će biti uslovi za postizanje ličnog rekorda jer teško da ću na jesen poslije toga moći trčati još jedan kvalitetan maraton. Do EP-a planiram trčati trke na 10km i polumaratone. Nažalost većinu u inostranstvu, jer kod nas je malo tih trka.

Nesretna pozicija čak i vrhunskih atletičara

Znamo da atletika nije osobito profitabilan sport, od njega mogu uglavnom živjeti oni koji postižu vrhunske plasmane na velikim takmičenjima. Ni Puhar sa svojim odličnim rezultatima u Sloveniji nema dovoljno mogućnosti bezbrižno se spremati za takmičenja.

Općenito je stanje u atletici vrlo teško, što nije pošteno ako pogledate koliko teško moramo trenirati i koje norme moramo dosegnuti. U nekim sportovima, međutim, jednostavno je previše novca i teško je razumjeti zašto ga nema u atletici, govori Puhar koji ima određenu podršku, ali nedovoljnu da se smatra profesionalcem:

– Imam jednog ličnog sponzora koji me finansijski podržava (SILUX), a nekad dobijem donaciju od moje općine Šenčur ili kluba (Triglav Kranj). Vrlo sam zahvalan svima, i bez ovog sponzora, pitanje je bi li ikako trenirao. Srećom sad se mogu usredotočiti na trening pa ću možda uskoro doći do nivoa da mogu živjeti od ovoga. Od države nemam nikakve pomoći. Iduće sezone bih trebao sklopiti ugovor sa našim atletskim Savezom, ali mogu koristiti samo sredstva za pripreme, što nije baš korisno, jer moram živjeti kao i svako ljudsko biće i radije bih iskoristio taj novac za svakodnevni život. Na trkama su novčane nagrade male, tako da se čini da atletičari moraju biti amateri koji treniraju uz posao i postižu nadljudske rezultate, čak i ako su učesnici najvećih takmičenja. To je gotovo nemoguće uz toliku količinu treninga i smatram da je nepošteno u poređenju sa drugim sportovima.

Možete uspjeti i ako niste talenat

Za Puhara je maraton posebna disciplina jer…

– U maratonu možete uspjeti i ako niste talenat. Najvažnije je disciplinovano trenirati nekoliko godina. Za njega treba maksimalna izdržljivost, ali i brzina. Maraton je i najduža trka u kojoj se ima smisla takmičiti. To je definitivno posebna disciplina, veličanstvena. Trkači su također sasvim drugačiji ljudi. Svi su vrlo prijateljski raspoloženi, otvoreni i brzo se upoznajemo.

A osnova za baviti se ovom disciplinom je…

– Potrebno je živjeti zdravo, paziti na prehranu, regeneraciju i pametno trenirati. Morate biti uporni svaki dan i po svakakvom vremenu.

Besmisleno je stalno raditi intervale

U jednom intervjuu je kazao da u posljednje vrijeme trenira drugačije od dugoprugaša u Sloveniji.

– U Sloveniji, kao i na Balkanu, skoro svaki dan se rade intervali, teški treninzi, što je besmisleno. Najčešće imate jedan dan fartlek, a sljedeći dan kratke intervale na stazi što je za tijelo posve isti trening. Zato nema maratonaca, ali neko vrijeme možete biti dobri u kraćim disciplinama. Takav trening tijelo iscrpljuje tako da nemamo dugogodišnje dugoprugaše. Ja radim dva teška treninga sedmično, jedan duži, drugi kraći. Osim toga obično radim i dužinsko trčanje. Dužinsko trčanje mora biti kvalitetno, ne smije biti lagano, jer će vam to donijeti izdržljivost za maraton. Svi treninzi su povezani i svi su važni.

Sve je dobro, ali trčanje je glavno

Cross trening (bicikliranje, plivanje) ne upražnjava previše, ali redovno radi na snazi.

Svaki drugi sport može imati pozitivne učinke i za trkače, ali glavna stvar je, naravno, trčanje. Dobro je da trčiš što je moguće više na mekanijim podlogama. Bicikliranje i plivanje se obično rade u vrijeme povrede ili izvan sezone. Tokom priprema to ne bih preporučio, osim plivanja kao regeneracije. Važno je raditi na snazi i stabilizaciji, kao i na tehnici.

Nije trčao u BiH

Zasad ga nismo imali priliku upoznati na trkama u BiH…

– Nisam trčao u BiH, niti poznajem koje trke postoje jer nisam imao poziva. Čuo sam samo za Sarajevski polumaraton i Vidovdansku trku. Od trkača poznajem Dušana Babića, koji je trčao na 800 i 1500 metara, Osmana Junuzovića i, naravno, Amela Tuku.

Gebreselassie kao uzor

Kao najvećeg uzora među trkačima ističe etiopsku legendu Hailea Gebreselassieja.

– Gebreselassie mi je uzor i zbog toga što je dobar čovjek, dosta pomaže ljudima u svojoj domovini. Vrlo je pozitivna i skromna osoba. Osim njega bih istakao trkače kao što su Ryan Hall, Yuki Kawauchi, Zane i Jake Robertson. Oni pokazuju da je sve moguće.

                                                                          LIČNI REKORDI

1500m 3:58.29 Ponzano Veneto (ITA) 03.07.2015.
3000m 8:29.59 Celje (SLO) 05.09.2012.
3000m, dvorana 8:40.49

 

Beč (AUT) 19.01.2013.
5000m 14:22.37 Koblenz (GER) 28.05.2014.
10.000m 30:33.69

 

Minsk (BLR) 10.06.2017.
10 km, cesta 30:30 Slovenske Konjice (SLO) 28.09.2014.
Polumaraton 1:05:47

 

Verona (ITA) 12.02.2017.
Maraton 2:18:22

 

Hamburg (GER) 23.04.2017.

 

 

 

Vaši komentari