Piše: Ersan Bijedić
Poigrali smo se brojkama nastojeći približiti zaradu trkača samo sa najvećih maratonskih trka, ne baveći se ostalim izvorima finansija za vrhunske maratonce. Zatim smo ih uporedili i sa trkama u regiji i BiH.
Najveću novčanu nagradu daje Dubai Marathon u UAE koji se od 2000. godine održava sredinom januara i gdje pobjednik/pobjednica nose rekordnih 200.000 dolara s tim da se za svjetski rekord otvara prilika za dodatnih 250.000 dolara. Poslije njega slijede maratoni iz serije “World Marathon Majors”, odnosno šest najvećih svjetskih maratona (Boston, New York, Chicago, London, Berlin, Tokio).
Tako pobjednica i pobjednik najstarijeg svjetskog maratona, Boston Marathona, nose nagradu od 150.000 dolara, drugoplasirani po 75.000, a trećeplasirani po 40.000. U Bostonu novac dobiva prvih 15 trkača, a novčane nagrade odnose i pobjednici u starosnim kategorijama. Bonus za svjetski rekord je 50.000 dolara, a za rekord staze 25.000. Ukupni nagradni fond je 706.000 dolara.
U New Yorku i Chicagu pobjednici dobivaju po 100.000 dolara, a planirane su i nagrade za najbolje domaće takmičare pa tako najbrži Amerikanac u New Yorku dobiva 25.000 dolara. U vrhu najbogatijih je i Tokio koji pobjedniku maratona, na koji se svake godine prijavi daleko najviše trkača, dodjeljuje 108.000 dolara. Ostala dva velika imaju nešto manje nagrade: London pobjednicima daje po 55.000 dolara, a Berlin 45.000. U Londonu drugoplasirani dobiva 30.000, a treći 22.500. Bonusi se daju za trku ispod 2:05 kod muškaraca ili ispod 2:18 kod žena, i to 100.000 dolara. Dodatnih 25.000 nosi onaj ko pobjedu ostvari uz rekord staze. U Berlinu bonus od 33.000 dolara dobiva prvi trkač ispod 2:04, a za svjetski rekord 56.000 dolara.
Možda nagrade izgledaju dobre, ali poređenja radi, nedavno je Damir Džumhur (trenutno 37. teniser svijeta) dobio 178.000 dolara za osvojeni ATP turnir u St. Petersburgu (iz ATP World Tour 250, dakle solidan teniski turnir, ali daleko od najboljih), dok je sedmična plata najboljih fudbalera u engleskoj Premier ligi često preko 100.000 dolara. S druge strane trkači mogu takmičarski maraton, na maksimumu potencijala, trčati maksimalno dva do tri puta godišnje.
Kakvo je stanje u regiji?
Nije potrebno puno iskustva da se primijeti kako je Ljubljanski maraton daleko najbolje organizovan u regiji, sa daleko najviše učesnika (npr. maratonaca je duplo više nego u Beogradu i Zagrebu zajedno), rezultatski kvalitetnim trkama, a čemu svakako doprinose respektabilne novčane nagrade. Tako je prošle godine maratonski pobjednik iz Ljubljane odnio 21.000 eura, a pobjednica 19.000. Poslije Ljubljane najbolje nagrade ima Zagrebački maraton koji je prošle godine pobjednicima u obje konkurencije podijelio po 6.000 eura, dok su ove godine dobili po 5.000 eura.
U Beogradu su nagrade u muškoj i ženskoj kategoriji jednake: 3.000 za prvo, 1.500 za drugo i 1.000 eura za treće mjesto, ali uz određene uslove. Naime nagrade se ne isplaćuju muškarcima koji ostvare rezultat sporiji od 2:25 minuta (ove godine je samo jedan trkač išao ispod 2:25), odnosno damama koje ostvare rezultat sporiji od 3 sata (ove godine su dvije žene trčale ispod 3). Slično je i u Skoplju gdje je prva nagrada 2.000 eura, ali za trkače ispod 2:19 i trkačice ispod 2:47. Ako pobjednik trči preko 2:19 (ili pobjednica preko 2:47) onda je nagrada 1.200 eura. Takva je raspodjela i za drugo mjesto, ispod 2:21 za muške i ispod 2:49 za žene: 1200 eura, preko 2:21 za muške i 2:49 za žene: 700 eura, kao i za treće mjesto: ispod 2:22 za muške i 2:51 za žene: 700 eura, iznad 2:22 za muške i 2:51 za žene: 500 eura. Pobjednici u obje konkurencije i u Podgorici nose po 2000 eura, dok je Novi Sad bez novčanih nagrada na oba svoja maratona.
I na kraju BiH…
Prvo se ovdje valja prisjetiti da imamo samo jedan maraton, “Stazama Branka Ćopića” u Bosanskom Novom (Novi Grad) koji nije atraktivna masovna trka kroz veliki grad, ali zasad organizatori uz puno entuzijazma uspijevaju održati i trku na 42.195m, ali bez novčanih nagrada za takmičare.
Da ne bi ostali samo na Novom Gradu, i dok ne dobijemo prvi veći maraton, zasad možemo spomenuti kakvo je stanje na našim najvećim polumaratonskim trkama. Na Sarajevskom polumaratonu novčane nagrade dobiva prvih pet u muškoj i ženskoj kategoriji: 1. mjesto 300 eura, 2. mjesto 200 eura, 3. mjesto 100 eura, 4. mjesto 50 eura, 5. mjesto 50 eura. U Banjaluci prvih deset dobiva novčanu nagradu: prvo mjesto 500 eura, drugo 400 eura, treće 250 eura, četvrto 100 eura, peto 50 eura, šesto 45 eura, sedmo 40 eura, osmo 35 eura, deveto 30 eura, deseto 25 eura. U Mostaru nagrade nose najbolja tri u obje polne kategorije: 1. mjesto 500 eura, 2. mjesto 250 eura i 3. mjesto 150. Nagrade u ženskoj i muškoj konkurenciji su jednake i na najstarijem polumaratonu u BiH, Šujičkom polumaratonu: 1. mjesto 100 eura, 2. mjesto 75 eura, 3. mjesto 50 eura, 4. mjesto 25 eura, 5. mjesto 13 eura.
Vrijedi spomenuti i 1. Bilećki polumaraton koji je zakazan za 5. novembra, a gdje su najavljene sljedeće novčane nagrade u obje konkurencije: /1. mjesto/: 300 eura, /2. mjesto/: 200 eura, /3. mjesto/: 100 eura, /4. mjesto/: 50 eura, /5. mjesto/: 25 eura.
Dakle generalno u dugoprugaškom trčanju nema novca, samo individualni sportski ciljevi i lično zadovoljstvo njihovim ispunjavanjem. Zašto se onda kao rekreativci/amateri ne bi bavili nekom laganijom aktivnošću koja ne zahtijeva nivo napora kao da treniramo profesionalno, je sasvim druga tema, ali je činjenica da se ovim sportom, čak i uz gore spomenuto saznanje da kategorija pravog profi dugoprugaša zaobilazi veliku većinu nas, ipak širom svijeta bavi veliki broj zaluđenika trčanjem.
Vaši komentari
