Piše: Branislav Lazić
Recimo pojedini opisi predstavljanja i najava učešća na ultri i IM podsjećaju na slijetanje Gagarina na Mjesec ili osvajanje Marsa. Samoreklama, sponzori, suplementarija, brend gurui ili nešto treće ili sve zajedno… ko će ga znati.
Sindrom hipokinezije
Ali šalu na stranu, s obzirom na današnjicu i sindrom modernog doba hipokinezije nije ni za čuđenje ovakvim nastupima i reakcijama. Virtuelni tempo života, buka, zagađenost vazduha i vode, sve češće i više oštećuju ljudski organizam, mlađa populacija je najviše rizična. Nedovoljno kretanje smanjuje funkcije organizma, što uslovljava slabiji fizički razvoj i deformitete. U 19. vijeku 95 % utrošene ljudske energije u proizvodnji na globalnom nivou bilo je iz mišića čovjeka, dok je za 5 % energije izvor bio u drugim prirodnim resursima. Sto godina kasnije osnovni izvor energije u 95 % slučajeva je nafta, električna, atomska, sunčeva energija. Danas se energija čovjekovih mišića koristi sa jedva 1%. Sa nekadašnjih 16 časova rada u toku dana, došlo se do 42 radna časa u toku nedjelje, ili 8 radnih sati u toku dan,a što je upola manje. Da bi sve funkcije organizma bile u ravnoteži, potrebno je da čovjek napravi 10.000 – 14.000 koraka dnevno.
Svaka fizička aktivnost je za pohvalu
Zbog svega ovog navedenog nije ni bitno što neko ističe da je supermen u odnosu na druge i da je njegova disciplina najteža, itd. Lično smatram, a siguran sam da i većina koji ste u ovoj oblasti misli da je sve to za veliku pohvalu i respekt. Ogroman „lajk“ za onog koji pokrene onog drugog, te onaj i oni koji organizuju, istrče ili izdrže neku od pomenutih disciplina. Jednostavno kritici u ovom slučaju nema mjesta, bilo koja fizička aktivnost je zahtjevna na svoj način zbog činjenice da smo svi individue, koje se dijele po starosnim kategorijama, polu i nekim socijalnim i profesionalnim faktima svojstvenim nama samima.
Kategorizacija rezultata
Neke naučne činjenice o intezitetu, obimu i fiziologiji je nemoguće pobiti koliko god neko bio pristrasan o bilo čemu, niti su za poređenje. Samo znam da trkač dugih pruga (10km i maraton) ne koristi pedalu, zavjetrinu, niti koristi skiju, otpor vode, neopren, veslo, niti ga neko čeka beskonačno na „ček pointu“, itd. Iz mog ugla atletske discipline 10.000m i maraton najviše lome duh i tijelo (vrhunski i rekreativni nivo). Ilustracije radi, pogledajte samo paklene norme za Olimpijske igre na 5km (15:20), 10km (32:15). OI norma ženskog maratona je 2:45 (naš region), i duboki naklon svim djevojkama koje su je ispunile i učestvovale na OI, ali je ona ipak rekreativna u odnosu na norme 5 i 10km. Onaj ko se iole razumije u atletski sport i trčanje zna šta je napor i pakao u sportu te porediti maraton sa ultramaratonima i ostalima.
Dakle nivo napora u pojedinom sportu zavisi od nivoa rezultata za koji se pojedinac bori – ako ide do maksimuma svog potencijala onda je intenzitet najveći mogući i tad je priprema za 10K teža nego za npr. Ironman od 15 sati.
Vaši komentari
