Piše: Ersan Bijedić
Već smo pisali o braći Robertson sa Novog Zelanda koji već desetljeće žive u Itenu, tamo je i europski rekorder u maratonu, Sondre Moen, Švicarac Julian Wanders (60:09 polumaratonac), a nešto ranije je u Keniji Viktor Röthlin izgradio švicarski nacionalni rekord u maratonu (2:07:23).
Ako mogu svi šampioni, mogu i ja
O ishrani
“Kada ste u Keniji imate osjećaj da ste se vratili 50 godina unazad na selo. Kada odete u trgovinu da kupite namirnice, ne znate šta da kupite. Mesa baš i nema, a to što ima ne preporučuju da se jede, jer ga ne drže u frižideru. Za meso smo išli u 30 kilometara udaljeni Eldoret. Kenijci baš i ne vole meso, najčešće jedu ugali (kukuruzno brašno), palačinke na njihov način, rižu ili povrće”.
Bilo je sasvim logično da se u “Dom šampiona” zaputi i Bojana Bjeljac (rođena 10. 4. 1989.), djevojka iz Bosanskog Novog (Novog Grada) koja u posljednje dvije godine nastupa pod zastavom Hrvatske čija je maratonska prvakinja za 2016. i 2017. godinu. Bjeljac je prošle jeseni u Zagrebu istrčala drugi najbolji rezultat Hrvatske svih vremena (2:38:38).
– Pripreme u Itenu su bile moja želja, vidjela sam da se svi najbolji maratonci i polumaratonci tamo pripremaju. Isto tako i moja kolegica iz Srbije, Olivera Jevtić, koja tamo ide već 11 godina, pa smo se trener Mladen Kršek i ja odlučili za Keniju. Pomislila sam u sebi: “mora da ima nešto dobro u tom Itenu”, priča Bjeljac.
– Kad smo prvi dan došli malo sam se šokirala zbog uslova i načina života, prljave vode, puno prašine, suženog izbora hrane, bez TV-a, WiFi-ja (ko želi internet može si ga kupiti, samo što košta 50 dolara za 25 dana), radija, nismo imali ništa. Ali rekoh sebi: “ako mogu svi šampioni, mogu i ja”.
Nije bilo lako adaptirati se
O treningu na nmv
“Treninzi na visini se dosta razlikuju. Gore je teško vezati dva teška treninga dan za danom. Što u nizini odradimo s lakoćom, na planini se mora pametno i oprezno. Prvih dana ni rastrčavanja na 2400m nisu jednostavna. Pogotovo jer skoro nigdje nema ravnog, sve je trčanje gore – dole. Prašina koja se diže iz njihove crvene zemlje je dodatno znala otežati trening, ali na sve se navikneš… Kao i na vjetar koji je skoro svaki dan duvao”.
Iten je grad sa nešto više od 40.000 stanovnika na 2.400 metara nadmorske visine.
– U početku sam imala jake glavobolje po cijele dane, zbog visine od 2400m i promjene klime. Kad sam se adaptirala, bilo je lakše.
Ističe je da je bilo odlično iskustvo trenirati sa kenijskim dugoprugašicama.
– Tek kad radite s njima zapravo vidite koliko su oni bolji i napredniji od nas u svakom pogledu. Vidjeli smo kako treniraju, pa smo naučili i mi nešto od njih, priča Bojana koja je oduševljena tamošnjom gostoljubivošću:
– Kenijci su jako susretljivi, rado bi ti pomogli za trening i sparingovanje na treningu, a svi od onih najmlađih, pa do najstarijih, su vrlo ljubazni. Skromno žive, a svi su sretni. Neki ljudi bi imali šta naučiti od Kenijaca po pitanju osnovnog lijepog ljudskog ponašanja i kulture.
Efekti priprema
O kolegama
“Vidjela sam puno bjelaca da se spremaju u Itenu, sretala sam ih kada trče na treningu i svi se međusobno pozdravljaju”.
Ipak najvažnije je kakve će efekte na kasnije performanse imati 25 dana u Itenu, odnosno trening na nadmorskoj visini koji se preporučuje svim maratoncima.
– Jako sam zadovoljna sa učinkom na trening, mislim da bi svako ko ima mogućnosti trebao otići gore na pripreme. Prvo da nauči cijeniti ono što ima kod kuće i da nauči da su svi šampioni skromni i dobri ljudi.
Bojana Bjeljac kao osnovni cilj pred sobom svakako ima Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine, a u bližoj budućnosti dvije trke na proljeće.
– Sebično bi bilo reći kako očekujem da ću biti najbolja ove godine jer i druge djevojke se spremaju i treniraju svako na svoj način, a to se poštuje. Za prvi dio godine mi je plan istrčati jedan polumaraton i jedan maraton pa ćemo za dalje vidjeti, izjavila je Bojana Bjeljac.
Iten – “Dom šampiona”
Na ulazu u Iten stoji kapija sa natpisom: “Welcome to Iten Home of Champions” (Dobrodošli u Iten, dom šampiona). Tamo je svoju veliku trenersku priču počeo katolički redovnik, Colm O’Connell, koji je iz Irske u Iten stigao 1976. da predaje geografiju u St. Patrick srednjoj školi. Pokrenuo je usput i atletsku sekciju, a rezultat toga je niz olimpijskih medalja u različitim trkačkim disciplinama. Npr. iz njegovog treninga su, između ostalih, ponikli i svjetski i olimpijski pobjednici, Wilson Kipketer i David Rudisha. Osim njih Iten je odgojio niz drugih šampiona među kojima su: Paul Chelimo, Mary Keitany, Edna i Florence Kiplagat, Asbel Kiprop, Wilson Kipsang itd.
Vaši komentari
