Piše: Ersan Bijedić/Foto: Dražen Filipović
Sun Run Gradac ne postoji dugo, ali su djevojke brzo počele sanjati da u svom kraju naprave događaj sličan onima kakve su kroz prethodni period navikle sa zadovoljstvom posjećivati u regiji.
Organizacija
Manifestacija održana na 1. maj je zaista imala pravi ugođaj i atmosferu opuštenog rekreativnog sportskog događaja sa dosta uloženog truda vidljivog od same ažurnosti pri preuzimanju startnih paketa, broju okrjepnih stanica i volontera koji su nastojali pružiti svu potrebnu podršku trkačima na teškoj stazi po toplom vremenu. Na nekim račvanjima je možda samo nedostajalo malo više osjećaja za usmjeriti trkače. Događaj je vidljivo bio odlično prihvaćen od mještana, a završno proglašenje pobjednika pretvoreno u zabavu.
Staza
Trka u Gradcu je kao osnovni dojam za sve trkače imala tešku stazu, prilično valovitu, sa par teških uzbrdica koje su uzimale dah i najjačima. Ali u isto vrijeme vrlo zanimljivu stazu uz obalu mora, na nekim dijelovima uz samu plažu, sa jednom kratkom dionicom koja ima elemente trail trke. U Gradac se u budućnosti sigurno neće dolaziti da bi popravili lični rekord, već po izazov koji nosi specifične okolnosti. “Sve je lakše uz ovakav pogled na more”, kazala je Lucia Kimani. Staza spaja mjesta u Makarskoj rivijeri koja su brojni Bosanci i Hercegovci navikli posjećivati: Gradac, Brist, Podacu, Zaostrog i Mali Drvenik gdje je okretanje i trk nazad. Ovoga puta je to okretanje bilo pomjereno zbog radova na putu i sigurnosnih razloga pa je staza bila kraća, ali od organizatora saznajemo da će sljedeće godine i to biti udešeno na pravu mjeru (vjerovatno i AIMS certificirano).
Trka
Manifestacija je za prvi put imala sasvim pristojnu brojnost (preko 300 trkača na polumaratonu i humanitarnoj trci na 4km), a posebno kvalitet. Kod muških su na postolju završili Darko Živanović, Ante Živković i Ivan Bulić, a kod žena Lucia Kimani, Nikolina Stepan i Marija Vrajić. Više uzbuđenja je ponudila ženska trka koju sam imao priliku ispratiti većim dijelom na samoj stazi. Vrajić je imala sigurno treće mjesto, a Kimani i Stepan su vodili borbu za pobjedu do oko 15. kilometra kad se bh. trostruka olimpijka počela odvajati (rezultati). Lucia je plijenila pažnju ljudi koji su izišli ispratiti prvu trku u Gradcu (“Jel to ta Sandra Afrika”, vikao je neko u Zaostrogu), imala cijelim tokom podršku. Mještani su je prepoznali kao glavnog favorita, ali i vrlo simpatičnu osobu koja je i pri dodjeli nagrada zavrijedila najveći aplauz.
Završnica
Nedavno sam u Zenici na noćnom ceneru imao priliku učestvovati na trci sa navijačima uzduž dobrog dijela staze, a gdje je posebno motivirajuća bila ciljna ravnina. Takva ciljna ravnina, sa glasnom podrškom gledaoca, u Gradcu je produžena na gotovo čitav završni kilometar pa uz podignut adrenalin trkače tjera da izvuku i posljednje atome snage.
Na šta potrošiti silne novce?
Nagradni fond u obje konkurencije je nosio pobjednici/pobjedniku 2.500 kuna, drugom 1.500, a trećem 1.000, što je sasvim pristojno za ovakvu trku i s obzirom na ukupno stanje u ovom marginalnom sportu koji pažnju okupira gotovo isključivo samo samih aktera – trkača. Voditelj priredbe je tokom dodjele nagrada pitao olimpijku iz Rija, nositeljicu niza medalja sa svjetskih ultramaratonskih prvenstava i već svojevrsnu legendu dugih pruga u regiji, Mariju Vrajić, na šta će potrošiti novac. “Na račune”, odgovorila je.