Piše: Selma Brčić
Naravno, u ove redovne aktivnosti spadaju i sami treninzi.
Post je odricanje hrane, pića, seksualnih užitaka, ružnog govora i ponašanja. Ovo ne znači da se mora odreći i samih treninga. Naravno, treninzi koje obavljamo u toku mjeseca posta bi trebali biti reducirani.
Opcija netreniranja u toku mjeseca ramazana meni lično nije bila ni na kraj pameti. Naravno, treninge koje sam imala, dosta sam reducirala i prilagodila drugim obavezama koje su se javile.
Da li trenirati u toku samog posta, ili pak nakon iftara? Meni je lično zavisilo od vrste treninga koje imam. Volim da eksperimentišem, pa sam i po pitanju samih treninga eksperimentisala. Zbog jutarnjih/dnevnih obaveza, sve treninge sam morala prebaciti na poslijepodnevne, odnosno večernje.
Trening trčanja, u poslijepodnevnim satima, nekih 3 sata prije samog iftara, nije se pokazao kao dobra odluka, bar ne meni. Plan je bio odraditi 6k, i 6k je i odrađeno, al Bože mili, nikad više. Visoka temperatura još uvijek, iako je dan bio pri kraju, nesnosna sparina, mušica milion (mojih letećih proteina), žeđ, učinili su jako teških 6k trčanja. Poslije na vijestima sam imala šta i čuti/vidjeti, taj dan je bio najtopliji dan. Wow! I kontam se poslije: „ E, jesi i Selma izabrala dan kad ćeš da trčiš i period prije iftara!“ Ali zbog ovog iskustva, Selma više ne trči u toku posta, ma kakav dan da je. Treninge trčanja sam pak prebacila na period poslije iftara, nekih sat, do sat i pol. I taj period mi jako dobro odgovara. Što se tiče jačine treninga, srednjeg su intenziteta (Onaj ko je trčao samnom, zna što je moj srednji intenzitet, eheheh).
Treninge snage sam radila dok postim. Vremenski period je bio 3 – 4 sata pred iftar. Ovi treninzi, za razliku od samog trčanja, u periodu posta, su mi jako odgovarali. Naravno, cijeli trening je bio srednjeg intenziteta, u pravom smislu srednjeg intenziteta, i trajao je oko 45-60 min.
Kako je tijelu, u toku samog posta, uskraćen unos hrane i pića, tako bi se i broj treninga trebao reducirati/prilagoditi. Tijelo je općenito pod opterećenjem pri samom treningu u periodu mimo posta. Ako se doda i post na regularnu jačinu treninga, posljedice mogu biti loše po organizam. S toga smatram da je sasvim dovoljno da se treninzi reduciraju na oko 3 puta sedmično. Ja sam svoje treninge svela na tri treninga u toku sedmice, kombinirajući trčanje i treninge snage, ponekad i pilates umjesto treninga snage. I mislim da je sasvim dovoljno, meni kao rekreativcu, da ostanem u formi, i da poslije mjeseca posta, nastavim sa normalnim treninzima.
Moja ishrana u toku mjeseca ramazana, tj. vrijeme između iftara i sehura, se puno ne razlikuje, od ishrane mimo ramazana. Iako sam veliki gurman, nastojim da se hranim zdravo. Vrlo je bitno šta čovjek jede na sehuru, a šta u vrijeme iftara. Hrana za sehur trebala bi da nam da energiju i vitalnost da se izdrži cijeli dan u postu. Kad je iftar u pitanju, obzirom da tijelo nije dugo primalo hranu, bilo bi poželjno da je obrok srednje veličine, odnosno da svom stomaku ne priredimo veliki šok. Hrana bi trebala biti raznovrsna i ne bi trebala da je preslana, masna, začinjena, jer samim tim tijelo traži dodatnu količinu tečnosti, koju u toku dana ne možemo unijeti. U danima kad imam trening trčanja, za iftar malo manje nego obično jedem, te nakon treninga regularan obrok imam, jednako kao i poslije svakog drugog treninga izvan mjeseca posta.
Kad je unos tečnosti u pitanju, bilo bi poželjno da čovjek u periodu između iftara i sehura pije što više vode, čaja, prirodnih sokova, da bi tijelo bilo hidrirano, i da bismo mogli izdržati i sam post, a onda i aktivnosti u toku dana. Ja sam rekreativac, i nisam stručnjak po ovim svim pitanjima, ali ovo je moje mišljenje i moje iskustvo.
Dragi moji, nastavite sa svojim fizičkim aktivnostima, samo u manjem intenzitetu. I uživajte u blagodatima mjeseca posta. Volim vas.
Vaši komentari
