BOJANA BJELJAC: Volim doći u svoju zemlju, ali u BiH nemam uslove da napravim rezultat

Hrvatska danas ima pomalo nevjerovatnu konkurenciju u ženskim dugim prugama, posebno maratonu, sa šest - sedam djevojaka koje su već bile ili pretenduju nastupiti na najvećim svjetskim takmičenjima.

2165
Foto: Dražen Filipović

Piše: Ersan Bijedić

Tako nešto nikad nije imala bivša država, niti imaju ostale bivše republike u regiji. A na vrhu je trenutno među njima ipak jedna Bosanka: Bojana Bjeljac iz Bosanskog Novog, odnosno današnjeg Novog Grada.

Bjeljac je prije oko dva mjeseca istrčala novi hrvatski rekord na 10.000m (33:08.1), a potom 7. aprila u Hanoveru maraton za 2:31:26 (poređenja radi, rekord BiH u maratonu od 2011. godine drži naša trostruka olimpijka Lucia Kimani sa 2:34:57), što je čini drugom najbržom maratonkom u Hrvatskoj svih vremena.

Bojana je samo prije nekoliko godina bila rekreativka koja je prelaskom u AK Dinamo Zrinjevac iz Zagreba te u reprezentaciju Hrvatske, počela trenirati ozbiljno, a onda i ostvarivati izuzetne rezultate.

– Uslovi u Hrvatskoj i BiH se mnogo razlikuju. Prvenstveno tamo mi je trener Mladen Kršek, dosta pogodnih staza za trčanje kroz šumu (Maksimir), atletska staza koju kući nemam, dvorana zimi kad je hladno.Tamo mi je glavna stvar trening, hrana, odmor, trening, priča Bojana Bjeljac.

Stvari su svakako drugačije i u finansijskom smislu.

– Ne mogu reći da se i ovdje može živjeti od atletike, ali zasad mi je ipak dobro, imam stipendije i u kategorizaciji sam sportista.

Vrlo često je u rodnom Novom Gradu kod svoje porodice.

Kad sam u Novom Gradu trčim uz cestu kuda prolaze auta i na stadionu od šljake. To mi ne smeta jer volim kada dođem kući kod tate i sestre. Treniram u takvim uslovima i sama, bez igdje ikog, i to me psihički jača, pa kad dođem na bolje uslove, bude mi lakše.

Lucia Kimani i Bojana Bjeljac

Ipak smatra da vjerovatno ne bi postigla što jeste da nije otišla u Hrvatsku.

Volim doći u svoj grad i svoju zemlju jer tu sam rođena i odrasla, ali vjerovatno ne bi bilo rezultata bez borbe u jakoj konkurenciji koja tamo vlada. Ne kajem se i ponosna sam. Naučila sam puno lekcija za tri godine mog boravka u Hrvatskoj i stekla iskustvo, što u trčanju, što u životu, kaže Bjeljac, inače rođena 10. aprila 1989. godine.

Bojana je i druga polumaratonka Hrvatske svih vremena sa 1:13:28. Nastupila je na SP-u u polumaratonu u Valenciji 2018. i na SP-u u Londonu u maratonu 2017. Na EP-u u Berlinu 2018. je na maratonu osvojila 20. mjesto.

Sljedeći veliki izazov je Svjetsko prvenstvo u Dohi, gdje će biti nezgodno zbog klime, sparine i vrućine u tom gradu. To nije pogodno za maraton. Želim što bolje otrčati i biti što bliže maratonskoj normi za Tokio 2020. godine od 2:29:30, zaključila je Bojana Bjeljac.

Najveći motiv mi je moj tata

Atletika zahtjeva specifičnu posvećenost i bez kontinuirane motivacije nije moguće biti na maksimumu svojih mogućnosti, pa tako ni ostvarivati prave rezultate.

– Moj najveći motiv za posvećenost ovome je moj tata. Kad je bio zdrav volio je mnogo da radi i bio vrijedan. Sad nažalost jedva hoda, a još uvijek ima snage da me podrži i bodri bar na daljinu, kad ne može uživo zbog zdravstvenih problema. On je uvijek bio moja mama i tata. Kad odrastete uz jednog roditelja naučite da je život surov, da je život borba i da bez bola i patnje nema uspjeha. Uz to, svi koji su mi u životu značili te iz nekih sebi poznatih razloga okrenuli leđa, su me motivisali da se okrenem sportu i živim za maraton.

Povreda i bolest pred trku

Bojana je 7. aprila u Hanoveru istrčala maraton za 2:31:26 što je čini drugom najboljom maratonkom Hrvatske svih vremena. Prva, Lisa Nemec, je trenutno pod četverogodišnjom suspenzijom zbog dopinga.

– Nije bilo sjajno u pripremi za maraton. Preko zime sam imala povredu tetive koja me mučila mjesec dana. Nakon toga sam se razbolila, to me držalo skoro tri sedmice. Onda sam išla na pripreme u Keniju i bila još pod temperaturom šest dana pa se još otrovala hranom i vodom. Doslovno nisam mogla ustati iz kreveta pet dana, a to se sve odrazilo na formu. Četiri nedjelje visinskih priprema u Keniji su se ipak isplatile. Bila sam spremna za rezultat oko 2:30, ali toplo vrijeme u Hanoveru je rezultiralo sa 2:31:26, sa čim sam jako zadovoljna.

Uticaj visinskih priprema

Bojana kaže da je “sasvim slučajno” oborila hrvatski rekord na 10.000m (33:08) iako je jasno kako iza toga stoji mukotrpan rad.

– Trener Kršek je znao da ću dobro otrčati tu trku, jer sve treninge koje sam odradila kada sam sišla sa visine, su ukazivali na to. Visina dosta pomogne da nakon nje dobro možemo trenirati i trčati jer poboljša opšte stanje krvne slike. Taman za tih 10.000m mi je prošlo 13 – 14 dana od Kenije što je, kažu, najbolje vrijeme da se postigne rezultat nakon visinskih priprema. Zadovoljna sam i sretna jer sam postala državni prvak u polumaratonu, državni prvak na 10.000m sa državnim rekordom. Samo da posluži zdravlje i idem ka još boljem.

Vaši komentari