LARISA SPAHIĆ: Trkačka iskustva iz zemlje fjordova – Norveške

Da li sam kompetentna pisati o trkačkoj zajednici i utrkama u Norveškoj općenito? Definitivno ne. Živim tu tek 9 mjeseci i učestvovala sam na svega dvije utrke. Zato odmah na početku napominjem da je tekst subjektivan i da pišem skromna lična iskustva iz ove države.

889

Piše: Larisa Spahić

Aktivna sam rekreativna trkačica zadnjih 5-6 godina. Učestvovala sam na raznim utrkama u Evropi.

Preseljenjem u Norvešku moje trkačke navike su se nastavile, ali sam imala neke izazove. Bergen je najkišniji grad u Evropi. Sigurno, nije mi bilo prvi put da trčim po kiši, ali da skoro svaki trening i/ili započne i/ili završi kišom to je već dobar izazov. Prvo što sam naučila cijeniti u Bergenu, je sunčano vrijeme. Tada sve ostavljam i idem van. Drugi izazov jesu planine. Bergen je poznat kao grad na 7 planina. Kao planinarka to jako volim i svakodnevno uživam u njima, ali kao dugoprugašica smatram izazovom. Nema treninga koji nije ispunjen brdima i teško je naći dužu trasu bez većih uspona. Tako uz svaki moj tempo, dužinski trening i interval, dodano je i brdo. Trkačima je poznato da brdo radi čudo od kondicije pa se i moja u znatnoj mjeri popravila dolaskom u grad među sedam planina.

Aktivna nacija

Norvežani su definitivno aktivna nacija. Naviknuti na surove uvjete apsolutno se ne obaziru na kišu i hladno vrijeme. Imaju istu izreku kao i mi: Detfinnesikkedårligvær, bare dårligeklær (Nema lošeg vremena, nego samo loša oprema). Možda bih prije rekla da im je izazov trčati u jako toplim vremenskim uvjetima jer se zadnjih godina i u Norveškoj bilježe temperature oko 30 stepeni ljeti (što je za ovu državu na sjeveru jako toplo). Kroz koji mjesec došla sam i ja na svoje. Oguglala na kišu, brdo me nije dotuklo, nego ojačalo. Istražila sam dobre staze i obogatila treninge planinskim trčanjem. Jedno prelijepo novo iskustvo koje mi je postalo redovna aktivnost. Upoznala sam i jednu super aktivnu i veselu Hercegovku, Majdu, te smo ujedinjene počele osvajati nove vrhove, obarati lične rekorde, a pri tome se odlično zabavljati i uživati u norveškim prirodnim ljepotama (bosanski inat i hercegovačka zadrtost u paketu).

Polumaraton u Bergenu

Prijavile smo se na Bergenski gradski polumaraton (Fjordkraft Bergen City Marathon 27 April 2019, http://www.bergencitymarathon.no/?lang=en ) i oko 3 mjeseca se pripremale za njega. Majdi je to bila prva utrka i imala je želju da prvi polumaraton istrči ispod 2h, što je popriličan izazov jer Bergenski polumaraton ima dosta uspona i nije nimalo lagan. Startnina, uz osiguranje koje je obavezno, iznosi oko 70tak eura. Za naš standard dosta skupo, ali za norveški sasvim uobičajeno. U paketu se dobije majica, voda, čokoladica, trkačke novine i popusti uz narančastu torbicu s logom utrke. Organizacija je bila zaista na vrhunskom nivou i u pet utrka (maraton, polumaraton, štafetni polumaraton, 5km i dječja utrka) bilo je ukupno 12.300 prijavljenih trkača. Grad je vrvio veselim, pozitivno nabrijanim i u šareno obučenim trkačima. Majda i ja smo bile jedine koje smo učestvovale pod bosanskohercegovačkom zastavom.Prije samog starta smo imali odlično zagrijavanje uz energičnog i veselog trenera. Jako puno trkača je bilo prijavljenih na polumaraton. Iako smo puštani u valovima, podijeljeni u grupe, možda jedina zamjerka ove utrke mi je gužva na stazi koja ti uzima dodatnu energiju zbog prestizanja i izbjegavanja trkača. Znale smo šta nas čeka i gdje moramo dobro zapeti pa smo spremne startale. Već smo stazu prošle nekoliko puta tokom priprema. Duž staze je bilo mnogo navijača i volontera koji su nas motivirali da trčimo dalje i što bolje. Staza prolazi kroz najljepše dijelove grada i ova utrka je jedna od najpopularnijih gradskih utrka u Norveškoj. Bilo je i 5 pacera za koje si se mogao odlučiti da pratiš. Po ulasku u cilj dobile smo prelijepe medalje oslikane glavnim znamenitostima Bergena. Vodu, peciva i folije za zagrijavanje smo također dobile u cilju. Rezultate smo mogle provjeriti odmah nakon utrke. Kroz cilj smo prošle za 1:55:56 s razgrnutom zastavom BiH. Uspjele smo istrčati ispod 2h. Majdi zaista iskrene čestitke jer je ovo njena prva utrka i prvi polumaraton, a svaki trkač zna šta to znači. Meni nije prvi put, ali je svakako bio izazov ostvariti ovaj rezultat na stazi sa dosta uspona.

Flåmsdalenløpet

Odlučila sam se prijaviti i na “norveški najljepši polumaraton”, kako ga reklamiraju, Flåmsdalenløpet (https://www.flamsdalenlopet.no/). Taman mi je u to vrijeme dolazila sestra s porodicom u posjetu pa sam kao rođendanski poklon i zetu uplatila startninu jer je i on dio ekipe Zenica trči. Tako smo nas dvoje pod zastavom BiH i u Zenica trči majicama jedini koji smo predstavljali našu državu i našu rodnu Zenicu. Ja sam ga doživjela kao najljepši, najteži i najsiromašniji polumaraton na kojem sam bila.

Najljepši, jer se trči Flåmskom dolinom, jednom od najljepših predjela Norveške. Idilična priroda, planine i na desetine veličanstvenih vodopada.Flåm je prelijepo turističko mjesto koje leži na najdužem fjordu u Norveškoj –Sognefjordu, dugom 204km. Okružen je planinama odakle se pruža odličan pogled na dramatične uvale koje završavaju u fjordu. Dramatičnosti su doprinijeli i sivi oblaci uz nisku izmaglicu pri vrhu planina pokrivenih snijegom.Pravi prizor norveške surove klime i prekrasne prirode.

Najteži, jer je samo prvih 5-6km relativno ravno, a onda slijedi konstantni uspon. Moj Garmin je zabilježio 1670m ukupnog uspona. Zadnja 2km da ti duša na nos izađe. Staza je bila u jednom smjeru. Trčalo se od Flåma do Myrdala, mjesta koje je dostupno jedino turističkim vozom ili makadamskim strmim putem kojim smo mi trčali drugu polovinu polumaratona. Prva polovina je bila djelomično asfaltirana i nije imala tako veliki uspon. Svemu ovome treba dodati kišu i hladnoću koja nas je potrefila tog dana.

Najsiromašniji, jer platiš 700kr (oko 70eur), a samo se broj dobije. Na okrepama voda, sok i koja banana. U cilju vafli i kafa (to priznam). Prvi polumaraton na kojem ni medalju nisam dobila… Ne znam ni ko im je mjerio stazu jer je duža za skoro 2km. Nazad se možeš vratiti ili pješke putem kojim si trčao (jer niko ne može po tebe doći) ili vozom koji košta u jednom smjeru 410kr (oko 41 eur).

Inače ne trčim za neke rezultate. Cilj mi je da se zabavim i da odradim najbolje što mogu. Sjetila sam se dva dana nakon utrke pogledati rezultate i iznenadila da sam osvojila 2. mjesto u svojoj kategoriji. Bila sam 16. u ukupnom ženskom poretku. Bilo je ukupno 150 učesnika. Ovo je bilo treće izdanje ove utrke. Mislim da je organizovana poluamaterski i da su mogli puno više obezbijediti za trkače u cijeni startnine. Staza je duža za 2km i to ona zadnja dva kilometra s najvećim usponom u utrci. Prosto su me dotukli jer sam zadnji kilometar kao i uvijek dala sve od sebe i onda skontala da još nema cilja na vidiku.

Raj za trail trkače

Da sumiram, Norvežani su jako aktivna nacija bilo da planinare, trče, skijaju, voze kajake, penju se po stijenama ili slično. Norveška je raj za trail trkače. Priroda i planine su na sve strane. Izađeš iz zgrade i preko puta je već planinarska staza. Prosto nema dijela Bergena (a tako je i u ostalim norveškim gradovima) iz kojeg kroz 10 – 15 min pješke ne možeš doći do neke planinarske ili šumske staze. Kada je vikend, “korzo grada” je na obližnjim gradskim planinama, a ne u centru grada. Prema mom iskustvu s norveških utrka mogu reći da je Bergenski polumaraton jedan od najbolje organizovanih i na vrhunskom nivou, a Flåmski jedan od najsiromašnijih na kojim sam bila i poluamaterski, a startnina za drugi je bila čak i skuplja. Utrke su popularne u Norveškoj i svako mjesto ima neku svoju utrku, a veći gradovi po nekoliko u jednoj godini. Kroz moja istraživanja primijetila sam da planinskih utrka u Norveškoj ima jako puno, možda i više nego gradskih/cestovnih.

“To-do” lista

Neke od meni najzanimljivijih utrka u Norveškoj na kojima imam želju učestvovati:

  1. Midnight Sun Marathon – utrka se trči u jednom od najsjevernijih gradova u Norveškoj – Trømsu. Utrka nosi naziv po fenomenu zvanom polarni dan ili ponoćno sunce. To je prirodni fenomen koji se pojavljuje sjeverno od Arktičkog kruga i južno od Antarktičkog kruga, a tijekom kojeg je sunce vidljivo 24 sata na dan, odnosno uopšte ne zalazi ispod obzora. Obzirom da je Trømso na krajnjem sjeveru Norveške u vrijeme kada je utrka, možete doživjeti ovaj fenomen.
  2. Polar Night Half Marathon – je još jedna zanimljiva utrka u Trømsu, ali u zimskom period. Kao što možete doživjeti ljeti da dan traje skoro 24h tako možete doživjeti i da dana uopšte nema. Utrka se održava ”u sred dana” – tokom polarne noći. Tada je također odlično vrijeme da doživite prirodni fenomen zvani Aurora borealis, polarnu svjetlost koja je zimi jako česta pojava u ovom gradu.
  3. Preikestolen Marathon – je nešto za trail dugoprugaše. Ultramaraton dug 62km uz 2500m uspona. Preikestolen je jedna od najpopularnijih norveških turističkih destinacija. Ako ste vidjeli kakve kataloge o putovanju u Norveškoj, Preikestolen je morao biti u njima.
  4. Spitsbergen Marathon, Svalbard – Svalbard je skupina otoka na otprilike pola puta od Norveške do Sjevernog pola. Pod jurisdikcijom je Norveške, ali ima poseban status i zakone jer ga svojataju i Danci i Rusi. Zato je ugovorom dogovoreno da je to demilitalizirana, slobodna ekonomska zona za sve. Na njemu se nalazi i svjetska banka sjemena. Uz njegovu nedirnutu, surovu, nesvakidašnju prirodu, sigurna sam da će trkači doživjeti neobičnu arktičku bajku.
  5. Oslo Marathon – to je najpopularnija i najmasovnija utrka u Norveškoj koja svake godine okupi oko 20.000 trkača. Trči se kroz najljepše dijelove ovog grada.

Nadam se da ću imati priliku iskusiti ove zanimljive, ali i druge utrke u Norveškoj. Do tada toliko o mojim trkačkim iskustvima iz ove prelijepe zemlje fjordova.

Vaši komentari

Banner