HAALAND VS. COLEMAN: Ili kruške vs. jabuke

Piše: Ante Pokrajčić

Gotovo svi portali, vijesti, novine… su objavile “vijest” koja je, uz veću ili manju dozu senzacionalizma u sebi, glasila ovako: “Izvrsni mladi norveški napadač iz Borussije Dortmund, Erling Braut Haaland (19), je u utakmici osmine finala nogometne Lige prvaka protiv PSG-a u 14. minuti nakon kornera Parižana odbio loptu iz svog peterca i tim potezom pokrenuo kontranapad Borussije, a onda istrčao sprint.

Haaland je istrčao 60 metara za 6.64 sekunde i tako bio blizu svjetskog atletskog rekorda na 60 metara koji drži Chris Coleman (6.34).“

Ovaj dio “…i tako bio blizu svjetskog atletskog rekorda na 60 metara koji drži Chris Coleman (6.34)” – je nešto što je ujedno i žalosno i smiješno, pa ćemo taj dio malo bolje interpretirati, čisto za buduće naraštaje. Da, E. B. Haaland je brz. Jako je brz! Ima sve odlike vrhunskog napadača, a po nekom mom skromnom mišljenju, već se i nalazi u samom vrhu svjetskih napadača. Također, po nekim mjerenjima, nalazi se, ako ne na vrhu, onda definitivno u samom vrhu i najbržih nogometaša današnjice. I tu bi sva priča o Haalandu i sprintu trebala prestati. Ali ne! Netko je izvalio da je on istrčao 60 m za 6.64s, i da bi s tim rezultatom bio 8. na zadnjem svjetskom dvoranskom prvenstvu u atletici, pa je netko drugi to prenio, pa je netko treći to još nakitio, netko četvrti prepisao, netko peti dodao nešto svoje i tako do širokih narodnih masa dođe “vijest” da je Haaland bio jako blizu svjetskog rekorda, pa se još navodi i vrijeme svjetskog rekorda koje iznosi 6.34. Onaj tko sport prati samo površno, ovu “vijest” je možda i uzeo i prihvatio onakvu kakva je plasirana, ali bilo koji drugi, imalo bolji poznavatelj sporta, a pogotovo trčanja i atletike, se na ovakvu nebuloznu “vijest” samo nasmijao. I ja sam se u početku samo nasmijao, ali kada sam vidio da je “vijest” uzela maha, da se širi brže od korona virusa, morao sam pojedince ispraviti. Iako sam sve potkrijepio činjenicama, od notornih nepoznavatelja sporta, atletike i trčanja sam optužen kao mrzitelj sporta, nepoznavatelj nogometa, jalni i ljubomorni Balkanac i što sve ne. Iako se protiv “fejs i Internet ratnika” nikada ne treba boriti, jer to je već unaprijed izgubljena borba, meni moja ljubav prema trčanju, 20 godina aktivnog treniranja, praćenja, čitanja, a na kraju krajeva i zdrav razum, te logički način promišljanja, nisu dali šutjeti pa sam morao utvrditi dva pojma:

1. 6.34
2. Blizu svjetskog rekorda

6.34

6.34 jeste vrijeme svjetskog rekorda Christiana Colemana, ali to vrijeme je mjereno elektronski, iz bloka, u dvorani, s pucnjem prilikom starta i brzinom reakcije koja je iznosila 0,149 s. Tko je ikada bio na jednom satu tjelesne kulture kada se radio sprint, mogao je naučiti da postoje dva načina starta i to niski i visoki, te posebna, treća vrsta, leteći start. Niski start se izvodi iz „startnog bloka“ te se primjenjuje na sprinterskim disciplinama, odnosno disciplinama do 400m. U svim disciplinama koje su duže od 400m, koristi se visoki start, bez “startnog bloka”. Ona posebna, treća vrsta, leteći start je start iz brzine, ili kako u narodu volimo reći “iz zaleta”. Kod one gore “vijesti” u istu rečenicu se stavlja nečije vrijeme iz niskog i nečije vrijeme iz letećeg starta. Uspoređuju se dva sporta. Miješaju se kruške i jabuke. Brkaju se osnovni atletski pojmovi. Uspoređuje se neusporedivo. Kakve i kolike su razlike u pitanju, navest ću samo jedan primjer, a to je trka Usaina Bolta iz 2009. godine kada je srušio svjetski rekord na 100m (9,58 s). Naime, njegovi prolazi svakih 10 m su bili sljedeći:

Start: vrijeme reakcije 0,146 (trebalo mu je 146 tisućinki da mu tijelo uopće reagira na pucanj, dok to vrijeme reakcije kod letećeg starta ne postoji, odnosno vrijednost mu je 0)

0m-10m: 1,89 (ukupno vrijeme 1,89)

10m-20m: 0,99 (ukupno vrijeme 2,88)

20m-30m: 0,90 (ukupno vrijeme 3,78)

30m-40m: 0,86 (ukupno vrijeme 4,64)

40m-50m: 0,83 (ukupno vrijeme 5,47)

50m-60m: 0,82 (ukupno vrijeme 6,29)

60m-70m: 0,81 (ukupno vrijeme 7,10)

70m-80m: 0,82 (ukupno vrijeme 7,92)

80m-90m: 0,83 (ukupno vrijeme 8,75)

90m-100m: 0,83 (ukupno vrijeme 9,58)

Iz ovih prolaznih vremena lako je zaključiti dvije osnovne stvari:

1. prvih deset metara na sprint trci prilikom starta iz bloka je UVJERLJIVO NAJSPORIJIH 10 m, gotovo JEDNU SEKUNDU SPORIJIH od ostalih, i
2. najbržih 60m Bolt je ostvario od 40. do 100. m, a iznosi 4,94 s! Ukoliko netko želi uspoređivati neusporedivo, onda Haalandovih 60m od 6.64 sekunde eventualno može usporediti s Boltovih 4.94. Sve ostalo spada u domenu “bapskih priča” ili “šta dijete znade šta je sto kila”. Ili kad bi netko rekao da bi Ivo Karlović bio dobar lijevi vanjski u rukometu, jer eto, ima jak servis u tenisu od 240 km/h. Neki totalni laik može povjerovati, ali tko se god imalo razumije u ova dva sporta, samo će se upitati “a kakve veze jedno s drugim ima”. Tako je i ovdje. Uz maksimalni respekt prema Haalandu, uvjetima na kojima je iz letećeg starta 60m pretrčao za 6.64 s (trava, kopačke, koncentriranost na suigrače i protivničke igrače, na loptu i sve druge parametre), stavljat ga u istu rečenicu s iole ozbiljnijim svjetskim sprinterom, a posebno sa svjetskim rekorderom, je nedopustivo i smiješno.

Blizu svjetskog rekorda

Blizu svjetskog rekorda. Atletika i atletski rezultati su prilično egzaktni i lako dokazivi. Tu nema mjestu terminima kao što su “skoro”, “blizu”, “umalo” itd. Vrijeme je relativan pojam, a u atletici je jedna stotinka nekada ogromna, a ne 30 stotinki na 60m, gdje je pri toj brzini 0,30 sekundi ekvivalentno razlici od nekih 3,7 m. Ako ćemo povući tu neku paralelu i ići krajnje bukvalno kao primjer, 3,7 m na 60m je isto što i 37m na 600m, 370m na 6 km ili 1,307 m na polumaratonu. A priznat ćete, ako vas na polumaratonu netko “ostavi” 1,307 m, nećete baš reći da ste bili blizu tom protivniku. Eto, toliko je, preračunato u metre, “blizu” Haaland Colemanovom rekordu, s tim da je jedan to istrčao iz niskog starta, a drugi iz letećeg. Koliko je tek “blizu” bio Boltovom iz letećeg starta, neću ni spominjat. Ma, zapravo hoću, zašto ne bih, kad već pravimo primjere i koliko je nešto nekome blizu, izanalizirat ćemo i ovo i biti dosljedni do kraja. Boltovih 4,94 iz letećeg starta je za 1,70 s brže od Haalandovih 6,64, također iz letećeg starta. Pri toj Haalandovoj brzini od 36 km/h, odnosno 10 m/s, to je razlika od 17m. Na 60m, naravno. Ako ćemo opet biti bukvalni pa prevodit na rječnik kojega će šire narodne mase razumjeti, to je na polumaratonu… puno! Nestvarno puno! I daleko od “blizu”. Ipak, ovdje Haalandu ide u prilog što nije trčao na stazi i u atletskoj opremi, da jeste vjerojatno bi koju desetinku bio brži pa bi za Boltom zaostao nekih 14-15m. Na 60m iz letećeg starta, naravno!

Ne degradirajmo atletiku

I na kraju, po ne znam koji put, svaka čast Haalandu, prije njega se pisalo i o vrhunskom odrazu Cristiana Ronalda pa ga se guralo u sam vrh svjetskih skakača u vis, prije toga je bila aktualna priča o Ivici Oliću i njegovim vanserijskim sposobnostima na 100m, jedno vrijeme je bio aktualan Rory Delap sa svojim dalekometnim loptama iz „auta“ gdje ga se proglašavalo velikim favoritom u bacačkim disciplinama, pa zatim odraz, i u dalj i u vis, Giannisa Antetokounmpoa gdje bi odmah mogao uzeti medalju na Olimpijskim igrama u dvije skakačke discipline… primjera je mali milijun.

Ne dopustimo ovoliku degradaciju kraljice sportova, jer deset puta ponovljena laž postaje istina, a onda nam nema povratka, pa ćemo se čuditi zašto trčanje nema publicitet, zašto ga guraju na zadnje stanice u novinama ili zašto nije medijski popraćeno. Meni je razumljivo da široke narodne mase moraju o nečemu pričati, ali ćete sutra susresti ljude koji će vam tvrditi da svaki profesionalni sportaš, a pogotovo nogometaš iz lige “petice”, može trčati polumaraton ispod 1:10, maraton ispod 2:30, bez problema skočiti u dalj preko 8m, baciti kuglu preko 20m, trčati 100m ispod 10s, a sve zbog ovakvih “vijesti”.

Vaši komentari