TWO CITIES MARATHON: Osvježavajuća priča sa velikim potencijalom

Već dugo je bilo pomalo frustrirajuće primijetiti da u regiji jedino naš glavni grad nema maratonsku trku.

1965
Zona starta/cilja Two Cities Marathona

Piše: Ersan Bijedić

O tome smo ranije radili i temu. Sarajevo ima zanimljivih i odličnih kraćih trkačkih manifestacija, super trail trka pa i jedan pomalo ekstremni, Unusual Marathon, ali dosad nije imao i maraton sa zadovoljenim osnovnim kriterijima kojim bi privukao i ozbiljnije takmičare.

Zato je lijepo da se pojavio neko, u ovom slučaju Udruženje Dečki u plavom na čelu sa predsjednikom Darkom Lončarom, sa željom da sprovede ovakvu zamisao pa nam, između ostalog, otvori i priliku da jurimo šest maratonskih finišerskih medalja u šest glavnih gradova Ex-Yu republika.

Generalno

Bilo je zanimljivo kako će se ovaj put održati maraton jer su organizatori zbog pandemije koronavirusa dobili striktne odrednice kako postupiti, što su svi mogli vidjeti i na TV ekranima. Trkači su držali distancu na startu, nosili maske nakon prolaska trijaže, mjerenja temperature i dezinfekcije. Dodatno je stvari zakomplikovala činjenica da je samo dva dana prije starta donesena nova mjera da je na otvorenom moguće okupljanje samo 100 ljudi (za razliku od ranijih 300). Tako su na manje od 24 sata prije starta B i C izmjene štafete dobile upute da im okupljanje nije pred Vijećnicom, već na Otoci (B) i Grbavici (C). Sasvim novi momenat za jednu trku. Ipak, sve je prošlo bez greške. Na takve stvari je možda uticao i prosto manji broj učesnika, ali s druge strane vrijedi spomenuti da je sa 75 finišera Two Cities Marathon dosad najbrojnija maratonska trka ikad održana u BiH. Uz njih su nastupila i 53 štafetna tima (159 trkača). U normalnim okolnostima ovaj događaj sigurno ima potencijal da bude puno masovniji, a nadamo se da ćemo tako nešto imati priliku vidjeti već na sljedećem izdanju, zakazanom za 18. 7. 2021. godine.

Ante Pokrajčić je bio C izmjena MT štafete, a u nastavku su njegovi dojmovi sa posljednjih 14km.

– Kada mi je Ersan prije par mjeseci rekao da će u Sarajevu trčati maraton u sedmom mjesecu, jednostavno sam mu rekao da je budala. Međutim, kako život i korona pišu čudne priče, a u nedostatku ikakvih utrka posljednjih mjeseci, tako je i mene uspio nagovoriti na trčanje štafete. Kao što smo već na nekoliko mjesta mogli pročitati, zadnjih 10-ak kilometara nisu nimalo naivni, a uz veliku vlagu koja je bila u nedjelju, meni je trka umjesto jakog treninga poslužila kao neobavezno nedjeljno mučenje. Sama organizacija je bila iznad očekivanja, a posebnu pohvalu bih uputio policiji u Istočnom Sarajevu, dečki su bili na svakom raskrižju i nisu samo sjedili i buljili u mobitele, nego su usmjeravali i pokazivali kojim smjerom treba ići, a promet su propuštali samo kada nigdje na vidiku nije bilo trkača. Miljama ozbiljniji pristup nego što smo inače naučili kod nas, gdje puste “pajdu”, “jarana”, “frenda”, bez obzira što direktno ugrožava sigurnost natjecatelja. Svaka čast! Već u Federaciji je bilo drugo stanje i povratak u realnost. Stvar su, koliko toliko, izvukli volonteri i pripadnici Crvenog križa. Al’ ajde, malo pomalo, valjda ćemo nadoć’ jednog dana… Pozitivna stvar cijelog ovog događaja je i TV prijenos, ma kakav on bio, jer nemamo baš priliku uživo pratiti trkačke događaje, pogotovo one domaće.

Džemal Jašarević na Vrelu Bosne

Staza

Moj osnovni cilj je bio trčati maraton u Sarajevu, ali me prinudna pauza u junu (16 dana netrčanja) natjerala da se prebacim na štafetnu trku. Bio sam B izmjena u štafetnom timu Moje trčanje, ali potom kao trening prošao i rutu C izmjene, odnosno posljednjih 28km maratona “Dvije čaršije”. S obzirom da nisam poznavao rutu i očekivao da ću biti sam zbog malog broja učesnika (što se i desilo), mislio sam da bi moglo biti problema. Ipak se desilo da je na svakoj kritičnoj poziciji bio volonter koji me mogao uputiti. Srednja trećina staze ima blage uzbrdice, jedinu težu baš na 28. kilometru, ali ništa preteško za korektno pripremljenog trkača. Moj dojam je da je posljednja trećina dosta teža. Ovdje smo često dosta subjektivni, jer vrednujemo stazu prema ličnom iskustvu i subjektivnom osjećaju na konkretnoj trci (gdje se vrlo često radi o pitanju ispravnog tempiranja), ali lično sam taj posljednji dio prošao u trening ritmu. I opet je djelovalo kao dosta teško. Ovaj valovit dio ima najteži uspon na 35. kilometru, a sama staza je po tome najteža ako se stavi u konkurenciju šest glavnih gradova Ex-Yu republika (prisjetimo se i toga da je ovaj put temperatura bila niska za juli). Ali je i takva da vam zaista daje mogućnost vidjeti Sarajevo. Koliko je to za prosječnog rekreativca moguće u sadašnjem limitu od 5 sati – druga je priča.

Dražen Filipović je bio A trkač MT štafete i jedini je među nama prošao prvih 14km trase.

Ljetni maraton je svakako nesvakidašnji izazov. Stoga sam pristao da trčim prvu dionicu štafetne utrke misleći na ljetnu žegu koja nas čeka tokom trajanja utrke. Hercegovcima sam prepustio vrele sarajevske ulice jer se sigurno lakše nose sa toplotnim udarom. Međutim, vrijeme je između 8 i 9 sati bilo gotovo idealno za trčanje, a prvi dio staze sa blagim spustom je zasigurno i najmanje zahtjevna dionica sarajevske maratonske trase.  Isto tako najatraktivnija dionica i znamenitosti grada su odmah na početku utrke.

Sa organizacione strane sve je proteklo gotovo savršeno sa obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju. Jedini nedostatak koji smo ja i nekolicina trkača doživjeli jeste manjak volontera na jednoj od raskrsnica, kada smo pogriješili smjer. Međutim s obzirom na okolnosti i da je riječ o prvom izdanju maratona organizatoru ćemo progledati kroz prste.

TV prijenos

Veliko osvježenje je bilo poslije trke “premotati” na BHT1 i čuti sportske TV komentatore Velida Spahu i Ognjena Dujkovića kako tri i pol sata rade prijenos maratona uz uključivanje Igora Kristića sa izjavama u zoni starta/cilja. Ako izuzmemo greške koje su vjerovatno primijetili samo trkači, prijenos je bio vrlo korektan i super pozitivna stvar za promociju trčanja. Isto tako i samog Sarajeva jer su lijepo pričali o znamenitostima grada koji ste mogli upoznati na jedan novi način. Po najavama, ovo bi moglo postati i tradicija, a nadamo se – sa dosta više učesnika i u normalnim okolnostima.

Sljedeća godina

Organizatori već rade na izdanju za sljedeću godinu.

– Zadovoljan sam kako je prošao prvi maraton, s tim da smo uvidjeli neke greške koje ćemo nastojati ispraviti. Imali smo određene propuste na okrepnim stanicama, dok zbog epidemiološke situacije nismo smjeli imati voće, toalete itd., što se nadam da ćemo biti u prilici osigurati sljedeće godine. Zamolio bih sve učesnike trke da svoje prijedloge, zamjerke i sugestije pošalju na e-mail udruženja Dečki u plavom (deckiuplavom@gmail.com), kako bi zajedno s njima unaprijedili trku, rekao je ispred organizacije predsjednik udruženja Darko Lončar.

Najavio je da će građani Sarajeva i Istočnog Sarajeva, osobe sa invaliditetom, studenti i nezaposleni sljedeće godine biti oslobođeni plaćanja startnine za Two Cities Marathon.

– Već smo poduzeli prve korake da naredne godine (18. 7. 2021.) imamo spektakl u Sarajevu i Istočnom Sarajevu. U saradnji sa BHT1 ćemo opet imati TV prijenos za sve zaljubljenike atletike. Potrudit ćemo se da u sklopu manifestacije osim državnog prvenstva u maratonu imamo i Balkansko prvenstvo te Balkansko vojno prvenstvo. Nastojat ćemo da Sarajevo pozicioniramo visoko na regionalnoj maratonskoj sceni, izjavio je Lončar.

Darko Lončar i Top 3 žene

Vaši komentari

Banner