NIKOLA LEKO: Kako smo istrčali dva polumaratona, u dvije države, u jednom danu

Pošto je veći dio sezone otpao, odnosno utrke su otkazivane ili se termini pomjerali, dogodilo se i to da 21. Sinjski polumaraton i 3. Ramski polumaraton budu isti dan 30. 8. 2020 godine.

1416

Piše: Nikola Leko

Kako u Ljubuškom postoji mala skupina trkača rekreativaca, ljudi koji svakodnevno uz posao i obveze nalazi vremena za trčanje, i ostvaruju zapažene rezultate, te je na incijativu gospodina Ante Tomića samoincijativno ponovno pokrenula HAK Ljubuški, rodila se ideja da se isti dan trče dva polumaratona u dvije države s incijativom da se iz Sinja pošalju pozdravi od Gospe iz Sinja u Ramu.

Ante Tomić nam je predložio da, pošto smo se ranije prijavili na Sinjski polumaraton koji se trebao održati u 3. mjesecu 2020., ali je bio odgođen zbog pandemije koronavirusa, da isti dan trčimo i Ramski polumaraton, i mi smo prihvatili. Ante Tomić i Željko Madžar su već istrčali maraton. Ante je imao svakako bogato iskustvo u trčanju. Mi mlađi smo htjeli iskušati nešto novo, izazovnije i zahtjevnije, gdje možemo staviti na kušnju upornost i izdržljivost.

Pripreme

Pripreme za dva polumaratona su tekle mjesec dana. Svakodnevno smo trenirali uz nasip  u Ljubuškom uz predivan ambijent pored rijeke Trebižat. U Ljubuškom imamo savršenu stazu u dužini od 19 kilometara gdje svakodnevno poslije posla ili obveza treniramo i to je naša baza za pripreme za polumaratone.

Pred polazak

Tjedan prije trke svi smo bili u iščekivanju jer je to bio jedan velik izazov za nas. Na kavi smo razgovarali s Antom o planu kako istrčati, a da se sve poklopi. Slagali smo planove kako trčat s kojim vremenom, kako stići na drugi polumaraton, da li će sve ići po planu, gdje ćemo noćiti itd. Poslije radnog tjedna dogovorili smo se da će jedna ekipa krenuti  popodne u subotu i prenoćiti u Sinju, a druga krenuti u nedjelju u ranojutarnjim satima autom iz Ljubuškoga. Jutro pred polazak dogovorili smo se spremiti opremu i naći na kavi. Spremili smo opremu, a kapa je bila neizostavan dio jer smo znali da nas sutra čeka vrelo jutro i dan.

Krenuli smo prema Sinju u subotu 29. 08. 2020. gdje smo došli predvečer, smjestili se u centru grada u jednoj baš lijepoj starinskoj kući s dalmatinskim štihom i malo bacajući na Zagoru. Otišli smo po startne brojeve u centru grada, večerali i lagano prošetali gradom pričajući o sutrašnjoj utrci, zatim u nabavku hrane i pića pana spavanje.

Utrka

Velik je dan bio 30. 08. 2020. Probudili smo se u 6 sati ujutro uz zrake sunca koje je obasjavalo predivan Cetinski kraj. Lagano smo doručkovali, spremili stvari i popili kavu čekajući vrijeme za start i razgovarajući da trčimo vrijeme 2:30:00, jer je staza dosta brza, ide se iz grada kroz polje do rijeke Cetine, idealna za napravit dobro vrijeme u proljeće. Trka kreće od Kluba picadilly u centru grada pa van grada i ide se Sinjskim poljem do mosta na Cetini. Tu je okretište i nazad opet prema gradu gdje je cilj ispred Picadillya.

U 9:00 sati krenuli smo nas 80 trkača na startu. Uvjeti su bili ekstremni, dosta je sparno i temperatura zraka je iznosila 32 stupnja. Čuje se pucanj krećemo nas 6 trkača iz Ljubuškoga i puštamo ljude ispred nas jer je dogovor prvi dio staze trčati što laganije. Trčimo kroz polje uz rijeku Cetinu, nema hlada, morali smo paziti na tempo. Dosta trkača je odustalo, ljudima je dolazilo dosta brzo loše, neki trkači su se precijenili, nisu naviknuli trčati na tako visoke temperature i sunce. Okrepa je bila na svako 4 do 5 km, pazili smo da nam voda bude prioritet. Trčali smo lagano i stalno je misao bila da se moramo čuvati, a ne potrošit, tako da smo sretno stigli do cilja svi. Ante Tomić i Perica Biško su osvojili srebro u svojoj konkurenciji.

Drugi polumaraton u danu

Poslije trke smo se istuširali i otišli na dodjelu medalja, nešto prezalogajili i oko 13:30 krenuli za Ramu. Imali smo podršku ekipe iz Ljubuškog koja je bila ovaj put logistika i naši vozači. Put od Sinja do Rame traje sat i pol, to vrijeme smo iskoristili da se odmorimo malo u autu i da nadoknadimo izgubljenu tekućinu. Ramski polumaraton je jedna jedinstvena trka koja pruža predivan pogled na Ramsko jezero svih 21,100 km. Došli smo u Ramu oko 16 sati, dovoljno vremena prije trke čiji je start u 17. Tamo nas je dočekala vrijedna članica našega tima, Monika Vištica koja nam je pokupila naše startne brojeve i tamo smo stigli direktno na start koji se nalazi na 900 metara nadmorske visine, nakon čega slijedi spuštanje oko 16 kilometara. Za sve trkače je bio organiziran prijevoz busevima sa Šćita do samoga starta. Oblačimo se, nervoza je već u zraku, lagano komentiramo da nije vruće, da se osjeća dašak vjetra. Pričamo s ostalim trkačima, ne vjeruju da smo već jedan polumaraton istrčali. Vrijeme ide, minute do starta, znamo što nas čeka brza staza jer je nizbrdica 80%.

Čuje se pucanj krećemo ne znamo kako će reagirati naša tijela. Opet je dogovor da krenemo lagano, sva je ekipa u pokretu što me posebno veseli. Nadali smo se vjetru, i dok trčimo osjećamo vjetar. To nam je davalo osvježenje jer poslije one vrućine i sparine vjetar nam je zaista bio odličan saveznik da stignemo do cilja. Obvezno stajemo na okrepnim stanicama govorimo da tko osjeti da može iza 10 kilometra, da pojača tempo. Kilometri prolaze, uživamo u pejzažu i ljepoti Rame i Ramskog jezera koje je sve bliže svakim kilometrom. Nastavljajmo spuštanje pomalo umorni prema selu Rumboci, ljudi nas dočekuju, daju vode, šta god treba. Govorimo ljudima trčimo iz Sinja oni pitaju “zašto”, a ja u šali kažem: “šaljemo pozdrave Gospe Sinjske”. Već na 15. kilometru vidi se Šćit i crkva gdje je cilj. Lagano trčimo, znamo da prije cilja ima jedno 500 metara uspona i dogovaramo se prehodati ga. Kad smo ga prehodali, nastavljamo još dva kilometra gdje hvatamo brži tempo. Mene na 20. kilometru hvata grč, stajem odmah da predahnem bar deset sekundi, ali znam da je cilj blizu.

Ulazimo u cilj, osjećaj je neopisiv, službeni spiker na razglas govori “pljesak za ekipu koja je istrčala dva polumaratona u jednom danu”, ostali trkači čestitaju. Misija završena: dva  polumaratona u jednom danu i 6 mušketira Perica Biško, Nikola Leko, Ante Tomić, Željko Madžar, Samir Sadiković (Maha) i Šimun Herceg.

Vaši komentari

Banner