Dakle, počeli ste s trčanjem iz bilo kojeg razloga. Nadalje, prirodno, slijedi da odredite neki cilj. Zašto trčim? Neki će trčati da reguliraju i održavaju tjelesnu težinu. Drugi žele da poslije osam sati rada u uredu i sjedenja pokrenu svoje tijelo. Razloga je, uistinu, mnogo i nećemo ih sve nabrajati.
Polumaraton je najpopularnija distanca u svijetu rekreativnog trčanja. Da bi ste ga istrčali dovoljno je trenirati pola godine i to tri puta sedmično. Misli se na sporija vremena, iznad 2:30h. Nekima i manje, ali preporučuje se trčati prvi polumaraton tek poslije pola godine aktivnog trčanja kada vaše tijelo ojača i bude spremno za sve napore jedne ovakve distance. Sada, čitajući, ovo izgleda puno za one koji počinju s trčanjem. Vjerujte, to je zaista malo što se trebate angažirati, a dobiti ćete mnogo, mnogo više. Pola godine brzo proleti, postanete dugoprugaš. Istrčite svoju prvu utrku. Tada shvatite da se osjećate jako dobro. Prepoznajete sve dobrobiti trčanja. Naveliko ste ušli u svijet dugoprugaša. Počinjete živjeti zdravije. Upoznajete mnoge druge trkače. Primijetite u sebi zov drugih utrka u drugim gradovima i počinjete da putujete. Pored mali milijun dobrobiti koje možemo imati od trčanja ovdje želimo izdvojiti nekoliko njih koje dobijete bez da vam treba puno ulaganja vremena, napora, novaca…
Prvo i osnovno, što je neizbježno u pravljenju bilo kakvog popisa, je zdravlje! I, naravno, najvažnije. Znanstveno je dokazano da trčanje pozitivno utiče na zdravlje. Osnovno: smanjuje razinu lošeg kolesterola, masti, triglicerida i šećera u krvi. Umanjuje rizik od nastanka raznih bolesti, ojačava srce i krvne sudove itd. Ako se baš zagrijete za trčanje i počnete raditi na boljoj formi i kvalitetnijoj izvedbi, onda dolazi i značajnija izmjena u prehrani. Pazite šta jedete i birate samo najzdravije stvari. Sve više počinjete da pazite svoje tijelo.
Uz poboljšanje fizičkog zdravlja dolazi i promjena psihičkog stanja. Trčanjem se oslobađaju hormoni zaduženi da se osjećate sretnije, radosnije, zadovoljnije. Zna se često dogoditi da neke obveze i poslove završimo poslije treninga poletnije i uspješnije na kojima smo prije zapeli. Dobijemo zanos. Nije tajna da su trkači jako organizirani. To dolazi sa trkačkim stažom.
Još jedna jako bitna stvar koja dolazi od trčanja je „socijaliziranje“. Svima nama ustreba solo treninga da se malo „saberemo sami sa sobom“. Što je jako dobra stvar, čak i terapija. Međutim, kroz trčanje se upoznaje mnogo ljudi što jako obogaćuje. Bilo da se radi o treningu s ekipom, utrkama ili školi trčanja. I lagani trening trčkaranja sa ekipom je terapija. Možete da se ispričate i podijelite iskustva.
Sudjelovanje na utrkama dovodi vas u priliku da svaki put upoznate nekog novog i nešto novo. Brojne su lijepe priče o trkačkim prijateljstvima. Pogotovo što na takvim događajima učestvuju ljudi iz brojnih zemalja svijeta koji donose sa sobom bogatstvo razlika, a međusobna podrška je neizostavni dio. Također, brojne su utrke koje imaju i humanitarni karakter i stoga ste u prilici da budete društveno korisni i na taj način.
Putovanja jako obogaćuju i otvaraju vidike. Običan čovjek je u mogućnosti da putuje jednom do dva puta godišnje. Otprilike, to je vezano za godišnji odmor, zimski i ljetni. Ostatak godine se radi i eventualno predahne za neki praznik. Prosječan trkač ima priliku da putuje i više puta godišnje. Uvijek vas mami neka nova destinacija na kojoj se trči polumaraton, maraton ili neka druga utrka. Takvi eventi su većinom vikendima i gotovo da ne postoji zemlja u kojoj ne možete otići na neku dugoprugašku utrku. Imate mogućnost da trčanjem posjetite puno više destinacija i više puta godišnje otputujete, bilo gdje, što inače ne biste, osim ljetovanja i zimovanja. Sukladno s mogućnostima.
I najmanja promjena, sudjelovanje na utrci u susjednom gradu, preko vikenda, može da vas znatno „restartira“ i da vam napuni baterije. Možda se fizički umorite ali psihički budete potpuno osnaženi za nove radne pobjede. To može da izgleda ovako: doputujete petkom navečer ili subotom, razgledate grad i družite se. Nedjeljom utrka uz još druženja, povratak kući – „ko nov“. Prosječan trkač rekreativac će posjetiti puno destinacija u toku svoje karijere. Tako završite na utrkama u gradovima za koje ste mislili da nikada nećete posjetiti. Možemo da krenemo od sebe, naše zemlje, i zapitamo se koliko je gradova u kojima nismo bili a tako su lijepi za posjetiti i imaju brojne znamenitosti. Istina, nemamo baš puno utrka u raznim gradovima, za sada, ali ima koliko ima. A sigurno je malo onih koji su obišli sve i istrčali. Zatim, gradovi u regionu u kojima se trče maratoni i polumaratoni. Dovoljno je da se angažirate s ekipom, lokalnim klubom ili slično i ostvarite popuste u troškovima putovanja ali i na startninama, ako se prijavljujete i dolazite organizirano.
Mnogi su ovako krenuli, a kasnije u staž pridodali brojne finišerske medalje, od kojih svaka ima svoju bogatu priču. Od lokalnih utrka do velikih i prestižnih svjetskih maratona. Berlin, New York, Boston, tko zna, jednog dana moguće je! Trkači turizam je jako dobra stvar. Treba „samo“ trčati!
Vaši komentari
