PRIMOŽ KOBE: Gura me to što imam vjere u sebe, što znam i osjećam da mogu trčati još brže

Najbolji slovenački maratonac, Primož Kobe (rođen 23. maja 1981. godine) je primjer da stanje u muškoj konkurenciji nije tako loše na trkačkoj sceni Ex-Yu prostora kako mnogi vole reći.

2000
Primož Kobe u Sieni

Piše: Ersan Bijedić

Kobe je u Sieni 11. aprila ove godine istrčao svoj lični rekord u maratonu od 2:13:36, i to sa skoro punih 40 godina.

On je drugi maratonac Slovenije svih vremena jer je ispred samo Roman Kejžar sa 2:11:50 (Torino, 2000. godine), dok nijedna bivša republika nema državni rekord bolji od Primožovog ličnog. Najbliže je državni rekord Srbije, odnosno Borislava Devića sa 2:13:57 (Houston, 1995.). Od aktivnih trkača na ovim prostorima najbliži su mu opet sunarodnjaci Mitja Krevs (2:16:36, Siena 2021.) i Rok Puhar sa 2:18:22 iz Hamburga 2017. godine.

Osvrt na Sienu

Primož kaže da je bio odlično spreman za maraton u Sieni, ali da sve nije išlo po planu na toj trci. Cilj je naravno bio plasman na Olimpijske igre u Tokiju, odnosno norma od 2:11:30.

– Nisam imao grupu i zbog vjetra nisam mogao trčati brže. Bio sam razočaran. Uslovi nisu bili najbolji, puhalo je i kiša je padala. Start je bio u 7 sati. Bio je još mrak. Na startu je bilo puno vrhunskih atletičara, koji su tražili norme za OI, tako i ja. Trebao sam trčati 2:11:30 da bih se kvalificirao i mislim da sam bio sposoban za to. Ali kad je krenula trka, trčao sam u grupi za 2:08 – 2:09. Znao sam da je to prebrza grupa za mene i odlučio sam da sačekam grupu Talijana koji su trčali sporije. Ali onda se pokazalo da je ta grupa prespora, jer su trčali sporije i sporije. Pošto je puhalo, odlučio sam se ostati u grupi i štediti se. U drugoj polovici sam trčao sam, ali se nije moglo puno postići na tom vjetru, osvrt je Primoža Kobea na njegov ipak najbolji maraton.

Duga i bogata karijera

Susretao se i sa bosanskohercegovačkim atletičarima.

– Poznajem Đuru Kodžu sa kojim sam trčao na nekoliko trka, također i Luciu Kimani i Sinišu Marčetića, sa kojim sam dobar drug.

Iza njega je duga karijera i niz vrijednih rezultata.

– Najznačajniji su mi sigurno svi nastupi za reprezentaciju i sva učešća na europskim, svjetskim prvenstvima te na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. gdje sam bio 46. između 105 učesnika maratona. Vrlo sam ponosan na početak karijere 2010. prije koje sam igrao fudbal i bavio se rekreativno trčanjem. Nakon samo 9 mjeseci treninga u Ljubljani na polumaratonu sam istrčao 1:04:55 i pobijedio. Onda sam 2012. u Linzu uz vjetar istrčao maraton 2:14:50. Puno mi znači i slovenački rekord na 10km na cesti ove godine u Berlinu, gdje sam trčao 29:21. A najbolje sam bio spreman aprila ove godine u Sieni, gdje sam trčao lični u maratonu 2:13:36.

Napada 2:11

Njegova takmičarska karijera je trebala biti zaključena sa OI u Tokiju.

– Moja karijera se trebala završiti 2020. godine Tokiju, ali povrede i dvije operacije Ahilove tetive između 2016. i 2018. godine, a onda i pomicanje Olimpijskih igara u Tokiju, su produžili moju karijeru. Imao sam i imam još vjere da mogu trčati brže. To znam, to osjećam, i to me gura dalje. Sa 40 godina sam trčao svoje najbolje trke. Ali samo do sada. Osjećam se super. Sljedeće godine idem na 2:11:00 i slovenački rekord kojeg sada drži Roman Kejžar sa 2:11:50 (Torino, 2000.). Znam da to mogu, samo se treba sve poklopiti, samouvjeren je Primož.

Glavni cilj za iduću godinu mu je upravo spomenuti rekord.

– Prvi cilj mi je sada istrčati taj rekord u maratonu, a onda nastupiti na Europskom prvenstvu u Minhenu na maratonu. Potom ću se odlučiti za dalje. U vrijeme OI u Parizu ću imati 43 godine i trenutno nemam taj cilj. Ali nikad ne reci nikad.

Poruka za amaterske trkačke koji prate našu web stranicu?

Spori napredak je pravi napredak. Ako tražite prečice, pasti ćete. Ne gledajte vrhunske trkače kako treniraju, nego prilagodite trening sebi i vlastitim sposobnostima. I trebate znati da trčanje nije samo trčanje, nego su tu i vježbe, koje su jedan vrlo važan dio slagalice.

10K Berlin

Sam svoj trener

Njegov trener je ranije bio Roman Kejžar.

– Sada već tri godine treniram sam i pišem sam sebi planove. To je vrlo teško, ali ima i prednosti. Sada dvije godine sarađujem sa Srđanom Đorđevićem u Ljubljani. S njim radim kondicijsku pripremu i tehniku. Dobar rezultat se teško ostvari sa slabim planom treninga. Pošto sam diplomirao na Fakultetu za sport u Ljubljani, i pratim razvoj vrhunskog treninga dugoprugaša i maratonaca, dobio sam puno iskustva šta je dobro, i šta je dobro konkretno za mene. Mislim da zbog toga i napredujem. Puno sam naučio od drugih trenera i treninga u Keniji. Dobar trening je slično kao prehrana, treba biti sastavljena od svih sastojaka. Ali treba znati koje su potrebe za tvoj sport. Treba znati kada je uzimati, koliko i kako. Nisam pristaša puno kilometara, niti treninga pretjerane brzine. Ali za maraton treba raditi puno jer je distanca duga i ako želiš trčati brzo, trebaš trenirati i brzinu. Ali to nije sve, rekao je Primož Kobe.

Osim trkačke karijere, čime se još bavi Primož Kobe?

– U mom gradu, Novom Mestu, organiziram Novomeški polumaraton, koji će sljedeće godine već imati peto izdanje. Dobrodošli svi u prvome vikendu 10. mjeseca. Zadnje dvije godine smo ugostili i prvenstvo Slovenije u polumaratonu. Trka je vrlo dobro organizovana i na visokom nivou, čak imamo i prijenos na televiziji. Pošto imam grupu od oko 80 rekreativnih trkača, koja se zove FIT KLUB Novo Mesto, za njih organiziram treninge, trkačke kampove i izlete na maratone. Ove godine bili smo u Rimu na maratonu, a bili smo po svim poznatim maratonima po svijetu. Sada sam počeo da radim i sa vrlo obećavajućom hrvatskom maratonkom – balkanskom prvakinjom u maratonu Anom Štefulj (2:36:28), koja je ove godine i pobijedila i na Mostarskom polumaratonu (1:15:14). Tako da mi posla ne nedostaje, nego vremena.

 

Vaši komentari

Banner