LUCIA KIMANI: Glavni ciljevi su mi OI u Tokiju i SP u Dohi, ali želim se oprobati i na 3.000m stipl i ultramaratonu

Rođena Kenijka, Lucia Kimani (21. juna 1981.), je već preko deset godina (konkretno od 2006. godine) državljanka Bosne i Hercegovine i sa puno uspjeha je našu zemlju predstavljala na brojnim međunarodnim atletskim takmičenjima.

1405
Foto: Dražen Filipović

Piše: Ersan Bijedić

Na trkama u BiH je uvijek rado viđena kao nasmijana, simpatična trkačica spremna savjetom pomoći manje iskusnim kolegama.

Drži četiri bh. rekorda

Živi na relaciji Prijedor – Banjaluka.

– Pola vremena sam u Prijedoru gdje živim, pola u Banjaluci gdje radim. Sviđa mi se ovdje jer su ljudi topli kao u Keniji. Ali život u BiH nije lagan, pogotovo ako hoćeš uspjeti kao sportista. Moraš sam investirati kako bi došao do ozbiljnijih rezultata. U zadnje vrijeme još teže jer kad idem na trke svi očekuju da budem najbolja, a zaboravljaju da nisam više u onom periodu kad je moj svijet bio samo trčanje. Sad je puno drukčije zbog mog angažmana u Školi trčanja Trk pa često idem na takmičenja samo kao podrška našim članicama, priča Lucia Kimani.

Za mnoge velike sportiste nastup na Olimpijskim igrama često ostane samo san, a Lucia je trčala tri olimpijska maratona: Peking 2008. (rezultat: 2:35:47, državni rekord), London 2012. (nije završila) i Rio de Janeiro 2016. (2:58:22). Osim toga ona drži i četiri državna atletska rekorda ostvarena 2007. i 2008. godine: na 10.000m (atletska staza): 34:03, na 10km (cesta): 33:13, polumaratonu: 1:12:55 i maratonu: 2:35:47.

Glavni cilj OI u Tokiju

Kao primarno dugoprugašica istrčala je oko 30 maratona.

– Mislim da je moj najvrjedniji rezultat onaj na 3.000m: 9:14 jer nisam nikako očekivala da mogu trčati ispod 9:20, kaže Lucia.

I pored velikog broja takmičenja na kojima je učestvovala ističe da i dalje ima puno neispunjenih ciljeva u ovom sportu.

– Na primjer, želim trčati 3.000m stipl i ultramaraton. Pogotovo stipl gdje su Kenijci najuspješniji. Želim se samo oprobati kako ne bih žalila što nisam i to trčala. Malo se bojim prepona na 3.000m stipl, dok moj trener Siniša Marčetić (njen muž, op.a.) kaže da imam izdržljivost za ultramaraton.

Ipak trenutni fokus je na ispunjenju norme za Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine što objektivno možemo očekivati i da ostvari. Bile bi to njene četvrte OI.

– Tokio je sad moj glavni cilj. Planiram sljedeće godine u aprilu trčati maraton kako bi provjerila svoju formu. Osim toga želim nastupiti i na Svjetskom atletskom prvenstvu u Dohi sljedeće godine (održava se od 28. septembra do 6. oktobra, op.a.), najavljuje Kimani.

Mogu vratiti pravu formu

Još 2008. godine u Pekingu je trčala državni rekord u maratonu (2:35:47), ali je sigurna da opet može doći na taj nivo forme. Ove godine nije trčala maraton…

– Zasad treniram malo manje, pogotovo jer nisam planirala maraton ove godine, a u zadnje vrijeme imam i puno obaveza. Sigurno se mogu vratiti u pravu formu, a bitno je samo zdravlje, manje drugih obaveza i potpuni fokus na trening. Onda dolaze i dobri rezultati. Ali nije lako jer treba investirati puno vremena i finansija pa se u tom smislu želim zahvaliti svojim sponzorima Juventa Sport, Sport Studio, Ministarstvu sporta RS, Trk Banjaluka i mom treneru, zaključila je Lucia Kimani.

Iz Kenije mi nedostaju crkva, hrana i porodica

Rodna zemlja joj nedostaje, a šta konkretno, izdvojila je sama…

– Nedostaje mi crkva jer je kod nas u crkvi puno živo i veselo. Ovdje je vrlo tiho. Nedostaje mi i kenijska hrana koja je puno slatka i naravno, moja porodica. Obično zimi idem na par mjeseci u Keniju, kaže Lucia koja tako taj period koristi i za pripreme:

– U BiH mi nedostaju i velike trening grupe. U Keniji je na tebi samo da izabereš u koju ćeš grupu, dok ovdje većina treniraju sami.

Zašto su Kenijci toliko brži?

Zašto Kenijci trče toliko bolje od nas?

– Većina trkača u Keniji su kao porodica, uvijek spremni da pomognu jedan drugom, uvijek su na visinskim pripremama. Trkači tamo treniraju i odmaraju. Ovdje trče i uporedo rade ili idu u školu što usporava oporavak, a onda i napredak. Uticaj imaju i prehrana i geni. Osim toga ovdje se djeca od malih nogu ne bave trčanjem, nego drugim sportovima pa tek kasnije dolaze na atletska takmičenja.

Fino je da je i kod nas došlo rekreativno trčanje

U BiH je sve više trkača, trka… rekreativno trčanje bilježi stalni uspon.

– Ovakav rast broja trkača sam prvo vidjela u Austriji. Da trče i stariji i mladi. Fino je da je to i kod nas došlo.

Savjet za trkače u BiH?

– Uvijek slušaj svoje tijelo. Nemojte forsirati danas do povrede, trčite na osjećaj i ostavite nešto i za sutra.

U BiH se ne mogu navići na vrućine

U BiH za preko 10 godina boravka navikla na sve, osim na vrućinu.

– U Keniji je samo u predijelu na moru toliko vruće kao ovdje. Mjesto gdje sam ja rođena je na 1.700m nadmorske visine i kad je najtoplije, temperature su oko 25 do 30 stepeni. A ovdje je ljeti stvarno užasno, to mi je najteže. Onda je nemoguće i trenirati, teško je disati, priča Lucia.

Vaši komentari

Banner