ANA ŠTEFULJ / DNEVNIK JEDNOG TRKAČA: Smještaj u Itenu

U prošlom serijalu tema o Keniji i treniranju u Itenu obuhvatila sam temu i cijene smještaja u jednom od najpoznatijih kampova u Itenu.

909

No, navedeni kamp nije jedina mogućnost koju trkači i ostali sportaši ovdje imaju na raspolaganju.

Cijene smještaja mogu biti širokog raspona, ovisno o usluzi koju nude, a na vama je da procijenite što je za vas najbolji omjer cijene i kvalitete. Koje su to mogućnosti i koja su moja iskustva s drugim smještajem kojeg sam ovaj puta odlučila isprobati, saznat ćete u nastavku.

MT NAPOMENA: Ana je na pripremama u Itenu boravila i u novembru prošle godine, a o čemu je napisala zanimljive osvrte koje možete čitati ovdje: LINK1, LINK2.

Smještaj u kampu s punom uslugom

Tijekom svog prvog boravka u Itenu, bila sam smještena u High Altitude Training Centre (HATC) kampu, koji je samo jedan od kampova koji se ovdje mogu pronaći. Navedeni kamp nudi najviši raspon usluga, ali je zato i cjenovno jedan od najskupljih smještaja u Itenu. U HATCu ćete za cijenu od 52EUR po noćenju dobiti 3 obroka dnevno, pravo korištenja atletske staze koja se nalazi 2,5 kilometra od kampa, bazena, teretane i saune. Možda je raspon usluga širok, ali to i dalje ne opravdava visoku cijenu.

U Itenu postoje i drugi kampovi koji su cjenovno prihvatljivi, no samim time morate biti spremni na kompromis, odnosno prihvatiti manji raspon usluga koje ćete dobiti za tu cijenu. Odnosno, nitko drugi vam neće ponuditi atletsku stazu, bazen ni teretanu (barem ne potpuno opremljenu teretanu), osim HATCa. To ne znači da ove usluge ne možete koristiti u HATCu, iako ste smješteni negdje drugdje, no za njih ćete morati izdvojiti jako puno novaca. Primjerice, ako želite koristiti atletsku stazu koja je u vlasništvu HATCa, za jedno korištenje morat ćete izdvojiti 2200 KESa, što je 17 EUR. Nisam sigurna da li postoji viša naknada za korištenje atletske staze igdje drugdje u svijetu. No, dobra je vijest da većinu ovih usluga ne trebate ili da imate jeftinije alternative. Primjerice, atletska staza u Itenu gotovo se ne koristi jer se nalazi na 2400m nadmorske visine, iako je najkvalitetnija staza koja postoji u okolici. Gotovo svi treninzi odrađuju se u Eldoretu, gdje je korištenje staze besplatno, ali morate uračunati cijenu prijevoza do Eldoreta, koja može varirati ovisno o vrsti prijevoza koju odaberete. Najjeftinije je odabrati matatu, a cijena u jednom smjeru je otprilike 150KESa, odnosno nešto više od 1EURa.

Što se tiče teretane, u drugim kampovima se može pronaći teretana, ali puno slabije opremljena od one koju ćete naći u HATCu. No, budući da smo trkači i zaista ne trebamo puno opreme, ono što se nudi drugdje može zadovoljiti vaše potrebe. Naravno, HATC nudi mogućnost korištenja njihove teretane uz mjesečnu naknadu (nisam sigurna kolika je, ali je jako visoka). Druga opcija je koristiti teretanu u Eldoretu.

Bazen je nešto što predstavlja luksuz i nije usluga koja je većini nas nužna ili uopće potrebna. Primjerice, tijekom mog boravka u HATCu niti jednom nisam koristila bazen, kao ni saunu.

Osobno ne znam sve kampove koji postoje u Itenu, ali znam da ih ima nekoliko. Ovaj puta isprobala sam RUNIX Athletic Center. RUNIX trenutno vodi Julian Ranc, francuski trkač. RUNIX ima svojih prednosti i nedostataka u odnosu na HATC, no cjenovno je daleko prihvatljivi. Cijena smještaja iznosi 35EUR po noćenju, što je jedna od najvećih prednosti. Iako smještaj nema svoj bazen, a opremanje teretane je u začecima, kamp nudi sve što je potrebno za ugodan život u Itenu. U cijenu su uključena 3 obroka, a hrana je bolja (kvalitetnije začinjena) u odnosu na onu koja se poslužuje u HATCu, a u jelovniku se zna pronaći i pizza i hamburger. Pristup kavi i čaju je neograničen, a kao najveću prednost istaknula bih fleksibilnost oko vremena posluživanja doručka. Naime, svi jaki treninzi odrađuju se rano ujutro, odnosno najčešće trkači napuštaju kamp prije 7 ujutro. Većina trkača želi konzumirati doručak ranije i samo treba najaviti kada žele da je doručak poslužen. Primjerice, danas je jedan trkač zahtijevao da doručak bude poslužen u 5 ujutro, kako bi konzumirao obrok dovoljno rano prije samog treninga i doručak je zaista bio poslužen u to vrijeme. Takva fleksibilnost u HATCu ne postoji i oni poslužuju doručak u za to predviđeno vrijeme, bez obzira što su potrebe korisnika smještaja drugačije.

Osim toga, u RUNIX kampu odjeću peru besplatno, odnosno u sklopu cijene smještaja, što nije slučaj u HATCu, gdje ili ćete samostalno prati odjeću, ili ćete platiti za pranje. Pranje se plaća po komadu odjeće i kreće se od 10 do 30 KESa, što ne zvuči puno, ali kada zbrojite sve te komade odjeće na dnevnoj i tjedno razini, zapravo je puno.

Generalno, vidljivo je da kamp vodi trkač i da je sve podređeno trčanju. U kampu vlada obiteljska atmosfera i svi stanovnici kampa okupljaju se u blagovaoni/dnevnom boravku gdje se nalazi TV, Internet, društvene igre i PlayStation. Što se tiče same smještajne jedinice, u kampu se nalaze objekti unutar kojih se nalaze 2 jednokrevetne spavaće sobe, kupaona i WC. Sama smještajna jedinica je velika, čista i ima dovoljno mjesta za odložiti sve stvari.

Oba kampa imaju u ponudi i uslugu sportske masaže, koju možete i ne morate koristiti te ju morate dodatno platiti. U HATCu ćete za to izdvojiti 2000KESa (16EUR), a u RUNIX 1000KESa (8EUR). No, što se tiče masaže, u oba slučaja postoje bolje opcije. Tako možete pronaći masažu za 400KESa, ali i za 1000KES puno kvalitetniju masažu. Oba kampa posjeduju i bicikle koji se mogu koristiti za rekreaciju ili praćenje trkača. U HATCu ćete to platiti, a u RUNIX možete slobodno posuditi bicikl bez naknade. Možda najveća prednost HATCa je njegova pozicija, odnosno da se nalazi svega 100m od glavne ceste, dok se RUNIX nalazi na nekih 550m od glavne ceste.

Smještaj u privatnim stambenim jedinicama

Kada govorim o smještaju u privatnim jedinicama, to se odnosi na jedinice gdje ćete u cijenu dobiti smještaj, a za hranu i ostale usluge se uglavnom trebate pobrinuti sami. Cijena takve usluge može varirati od 60EUR mjesečno pa do 10EUR dnevno, ovisno o kvaliteti i lokaciji stambenih jedinica. Ono što nikako ne bih savjetovala jest da uzimate privatne stambene jedinice koje nisu u sklopu većeg smještajnog objekta, budući da veći objekt najčešće znači sigurnost. Ukoliko ste smješteni u stambenim jedinicama gdje nema nadzora, vrlo vjerojatno ćete biti opljačkani.

Primjerice, smještaj C&C Guesthouses nudi smještaj za 10EUR noćenje, a ukoliko želite uključiti i hranu, to će koštati 20EUR. Što se tiče prehrane, najveći je problem ukoliko nemate mogućnost sami pripremati obroke (ako obroci nisu uključeni u cijenu smještaja). No, ukoliko imate mogućnost samostalno pripremati obroke, u Itenu je moguće unajmiti osobu koja će vam kuhati (čistiti, spremati) za jako malo novaca (ovdje je osoblje obično plaćeno 100 USD mjesečno). Dakle, mogućnosti su raznolike. Ukoliko nemate mogućnost pripreme obroka, to znači da ćete morati obroke konzumirati u restoranima. Iako su cijene obroka u restoranima jako niske, pitanje je da li je to dugoročno prihvatljivo, ponajviše zbog kontrole što se konzumira i koliko je to nutritivno balansirano.

Zaključak

Trenutno u Itenu boravi jako puno trkača, od rekreativnih do profesionalnih i elitnih, i svatko bira ono što zadovoljava njegov standard i financijske mogućnosti. Drugim riječima, u Itenu se može boraviti za jako malo novaca, a možda ćete za smještaj dati pristojnu europsku cijenu, na vama je odabir. Ja osobno nisam zahtjevna i bitno mi je da imam pristup obroku (bilo da mi se sprema hrana ili si ju sama trebam pripremati), čistom krevetu i sigurnom okruženju gdje neću brinuti da li će moje stvari nestati.

Nadam se da ću imati prilike probati i neke druge smještaje u budućnosti, kako bih mogla napraviti detaljniju analizu razlika. Možda ono najvažnije od svega jest vaše okruženje, odnosno ljudi s kojima dijelite smještaj. Ukoliko imate dovoljno fleksibilnu i otvorenu grupu ljudi s kojom boravite, lakše ćete organizirati svoje slobodno vrijeme, odlaske na treninge, izmjenu iskustava i sve ostalo.

Vaši komentari

Banner