MT PODCAST: Mirsada Burić, državna rekorderka, olimpijka iz Barcelone 1992. godine i istinska heroina BiH

Piše: Nicolae Golea

Osma epizoda MT podcasta donijela nam je “prekooceanski” podcast, jedan jako važan razgovor kroz koji je ispričana, u skladu sa tehničkim i vremenskim ograničenjima i mogućnostima, jedna iznimno bitna priča u bh. atletskoj historiji.

Život bh. atletičarke Mirsade Burić (8. 4. 1970.) u kratkom periodu ratne 1992. godine je postao pakao, a zatim i nevjerojatni san. Doživjela je i preživjela tešku životnu dramu: zatočeništvo u logoru, izlazak i šestosedmične pripreme (po granatiranim ulicama Sarajeva i podzemnom parkingu Holiday Inn-a) za Olimpijske Igre u Barceloni 1992., a potom i vrhunac – nastup na tim Igrama.

Organizatori Olimpijskih igara u Salt Lake Cityju 2002. su izabrali Mirsadu Burić za jednu od deset olimpijskih ličnosti kojih se ljudi najviše sjećaju. Uz imena kao što su Jesse Owens, Nadia Comaneci itd.

Njezina priča je obišla svijet, i dan danas ne prestaje zanimanje medija u svijetu, dok je kod nas nedovoljno izrečena, tu i tamo napomenuta, ali ponajviše zbrda zdola ponegdje ukratko prepričana. Bitna je jer je prije svega teško životno iskustvo naše atletičarke koja je uspjela preživjeti sve prepreke i ružne scene koje su joj se odvijale pred očima, zatim hrabro trenirati ulicama opkoljenog Sarajeva i pojaviti se na Olimpijskim igrama predstavljajući tek međunarodno priznatu Bosnu i Hercegovinu sa inatom i ponosom da se može i mora. I ta priča traje cijeli njen život koji je nakon toga izgradila u SAD-u redovito promovirajući zemlju iz koje dolazi.

Na ljeto će biti punih 30 godina od tih Olimpijskih Igara koje su historijske za Bosnu i Hercegovinu i poseban, neizmjeran i neopisiv osjećaj za njih desetoro sportaša, “10 veličanstvenih” kako su im mediji tepali, koji su se tada pojavili u Barceloni. Jedna od njih je Mirsada, i dan danas rekorderka BiH u dvije discipline: 5.000m – 15:53.45 i 3.000m u dvorani – 9:26.08.

Rezultat na 5.000m je istrčala u SAD-u 1995. godine i ne samo da je vrijedan jer je i dalje aktualan rekord naše zemlje, nego je sam po sebi iznimno važan ako ga mjerimo sa današnjim uspjesima naših atletičarki pa i atletičara – rijetko kad su mu blizu.

Drugi rekord je iz Italije 1991. godine kad je još uvijek njen atletski razvoj tekao normalno i vodio je putem jedne talentirane i perspektivne atletičarke ka velikoj karijeri.

Gotovo punih je 30 godina otkako živi i radi u SAD-u. Velika mi je čast što se odazvala pozivu i bila gost u MT podcastu iako rijetko ima priliku razgovarati na našem jeziku i radije i lakše bi danas, nakon toliko godina, govorila na engleskom, ali za naše gledatelje i slušatelje uložila je od srca dodatne napore da premosti male jezične izazove koji su sasvim normalni za nekoga tko je toliko dugo na drugom govornom području i ne koristi se našim jezikom.

Mirsada nam je ispričala same početke svoje atletske karijere koja se dogodila slučajno nakon jednog običnog školskog krosa. Zatim treniranje u atletskoj sekciji Reljevo pri AK Željezničaru, putovanja diljem Jugoslavije, ali i Europe sa juniorskom, kasnije i seniorskom reprezentacijom bivše zemlje. Kako ju je rat zatekao u rodnom Bojniku i kako je proživjela 13 dana u logoru, a potom 6 sedmica priprema u skladu s mogućnostima i odlazak u Barcelonu koji je bio krajnje neizvjestan i opasan. Govorila je o svom životu koji je neprekidna borba i kako se za sve što je ostvarila u životu, a toga je jako puno, morala snažno boriti bez zadrške.

Mirsada Burić je ne samo naša atletičarka koja je ispisala historiju, ne samo rekorderka na 3000m u dvorani i 5000m na otvorenom, nego je i istinska heroina Bosne i Hercegovine.