Krećemo prvo od sebe
Već smo oduševljeno pisali kako je u 2016. godini primjetan dobar i kvalitetan rast rekreativnog trčanja u Bosni i Hercegovini. Od samo nekoliko utrka godišnje, ako pogledamo u nedavnu prošlost rekreativnog trčanja u BiH, već ove godine dobili smo nove/stare utrke koje trebaju steći afirmaciju i promociju kako bi opstale. Kažemo nove/stare jer je nekoliko njih organizirano u zadnjih tri-četiri godine, ali zbog slabog interesa i odziva sve se svelo na životarenje i održavanje.
S pravom, po viđenom ovog proljeća, možemo govoriti o prijelomnim trenutcima trkačkih evenata u Bosni i Hercegovini. Veći broj novih trkača, logično, rezultira većem broju prijava na utrke i krajnji rezultat je opstanak, a zatim i rast jednog takvog događaja.
Pozivanje između sebe nije uzaludno i trenutno je jako koristan lako dostupan alat promocije
Jedno udruženje i klub trčanja organizira određenu utrku. Na nju poziva kolege iz drugog kluba ili udruženja da podrže na bilo koji način. A načina je mnogo. Odzivom i dolaskom na samu utrku, promocijom putem društvenih mreža i još na druge načine možemo podržati jednu domaću utrku. Sve vodi tomu da brojnijim interesovanjem i „dizanjem prašine“ oko jednog događaja dajemo prostor za napredak i ulazak više sponzora u podršku organizacije. Organizacija napreduje, utrka jača i biva na kraju i regionalno prepoznata te dolazimo do trkačkog turizma itd. Stoga, nimalo nije naivna i smiješna „borba“ na društvenim mrežama i sličnim platformama o međusobnoj promociji utrka. Kao takva ne smije biti podcijenjena i neozbiljno shvaćena. Radi se o trenutnim, početničkim, uslovima gdje je svaki milimetar prostora od presudne važnosti.
U skladu sa svojim mogućnostima svako od nas će se pojaviti na što više utrka. Svojim dojmovima, slikama doprinosimo dodatno promociji. Od velike pomoći je dobronamjerna kritika i ocjena događaja koja će doprinijeti daljnjem razvoju i poboljšanju kvaliteta.
Šta možemo očekivati
Postoje utrke koje se organiziraju već desetak godina, te još nekoliko utrka uz njih koje imaju već stabilan projekt i zagarantovanu posjetu za održivost događaja, ali uz veliki organizacijski posao na svim nivoima. To su organizacije i eventi koji su prošli dugogodišnji postepeni rast. Utrke koje dolaze tek trebaju proći sličan put. Ne smije nas obeshrabriti ukoliko se na jedan takav događaj prijavi i pojavi nekoliko desetaka ljudi. Uz gore spomenuti trend porasta rekreativnog trčanja, ukoliko na njemu svi radimo promoterski, već narednu godinu na mlađim utrkama možemo očekivati zasigurno udvostručene brojke prijava i nastupa.
Mobilizacija domaćih snaga kao glavni cilj za opstajanje na pravom putu
Idealan scenarij, kojeg optimistično vidimo u narednih pet godina, je da jedna domaća utrka u Bosni i Hercegovini ima dovoljan broj svojih trkača. Zamislite polumaraton na kojemu učestvuje 1000 domaćih trkača. Ili jednu trail utrku na kojoj imamo 200-300 finišera iz Bosne i Hercegovine. Nisu to nerealne cifre, ali su cifre na kojima se mora dobro i brižljivo raditi u svim segmentima. Uz škole trčanja širom BiH koje ove godine broje zajedno nekoliko stotina polaznika što su fantastične brojke, svaki individualac može doprinijeti popularizaciji trčanja i rastu trenda novih trkača. Dobar primjer su neki ljudi koji oko sebe imaju takozvane mini škole trčanja u kojima guraju i pomažu svoje prijatelje da potrče i stasaju. Jednostavno ništa ne može proći nezapaženo i za očekivati je da će povući za sobom nove ljude koji će početi trčati. Poslije toga će svaka stotina trkača iz susjednih zemalja i šire na one gore brojke biti samo šlag i totalni rezultat koji će dati apsolutnu snagu za biranje resursa organizacijskim timovima. Tada će obični trkač rekreativac još više uživati u svakom događaju trčanja jer će kvaliteta samo rasti. Trčimo i promovirajmo domaće!