Piše: Nicolae Golea
Ovaj događaj organizira grupacija „Avaz“ koja slavi ove godine 25 godina rada. Zbilja su u vlasništvu svega potrebnog da bi se organizirala jedna fantastična utrka koja bi uz još malo truda privukla puno više učesnika i pažnje. Radi se o tome što u biti organizator želi napraviti, utrku koja će se samo održati iz godine u godinu ili događaj koji će rasti svake godine i doživljavati ogromnu popularnost (uz bok utrkama u nekim od najpoznatijih svjetskih građevina poput “Empire State Buildinga” u Njujorku, “Messeturma” u Frankfurtu, “Taipeia 101”, “Willis Towera” u Čikagu ili londonskog “Towera 42”).
Bosanski teferič ili sportska utrka
Pri samom dolasku na plato spomenute građevine odmah nas je zapuhnuo i omamio dim ogromnih roštilja zbog čega se na momente teško može doći do daha i pomislite da ste na nekom lokalnom teferiču, a ne na sportskoj manifestaciji u centru glavnog grada BiH. Da se razumijemo, protiv teferiča nemam ništa, naprotiv, takva vrsta manifestacije je iznjedrila jednog od najboljih dugoprugaša naše zemlje – Islama Đuguma. On u svojim intervjuima, vrlo rado i simpatično, voli istaknuti i opisati svoje početke trčanja koji su se davno dogodili upravo na lokalnim teferičima kada su organizirane i utrke na kojima je spomenuti dugoprugaš redovno pobjeđivao i „otkrio se“. Sve ostalo nije historija nego i više od toga, ali o velikim uspjesima olimpijca Đuguma drugom prilikom. Isti taj Islam je upravo sudio i upravljao utrkama na 780 stepenica. Trudio se da svaki start bude precizan i regularan. Odlična je stvar da jedna takva istinska legenda bude dio ovakvog događaja.
Na prvu pomisao jako zabavna utrka, ali ukoliko učestvujete i možebitno opasna
Islam Đugum nije mogao s nama svima u isto vrijeme biti na svakom od 36 spratova i pratiti ponašanje svih učesnika. On je svoje napravio u najavi utrke, dao je osnovne smjernice kako se ponašati i savjete kako istrčati utrku bez nekih poteškoća. Dok je još i razumljivo da revijalni dio programa, utrka djece i novinara na tri sprata, započinje grupno – svi odjednom pa k’o se snađe, nipošto nije dobro i nadasve je opasno da centralni dio manifestacije tj. takmičarski u obje konkurencije bude isto tako pušten i mjeren ručno kao da se radi o utrkama na kojima je spomenuti olimpijac trčao kao dijete.
U želji da se ostvari prednost na ravnom dijelu staze do ulaska u toranj i prvih stepenica, već je ogromna borba i gužva pa su tako nekima nastradali startni brojevi. O stvaranju „čepova“ na ulaznim vratima i na prvih nekoliko spratova, da ne govorimo. Stepeništa su obično projektirana da se normalno mimoiđu dva čovjeka i nikako ne mogu propustiti desetine brzih trkača željnih što boljeg plasmana. Tako nastaje potencijalna opasnost da se učesnici ozljede. Nekolicina ih je posrnula i pala u svoj gužvi i dobro je da je sve prošlo bez većih ozljeda.
U samom finišu marljivo radi nekoliko tehničara kako bi uspjeli svima što preciznije očitati broj i vrijeme završetka utrke. To doslovno izgleda ovako: jedan prati dolazak i zapisuje krupnim slovima broj takmičara, drugi sa unutarnje strane kroz staklo prati krupno zapisane brojeve kolege i unosi ih u laptop. Tako dobivamo krajnji rezultat svakog pojedinca koji, uzgred, da biste saznali morate se malo potruditi i istražiti. Ili sačekati dodjelu službenog certifikata o završenoj utrci na kojemu piše zabilježeni vaš rezultat od strane marljivih tehničara. Službene objave i lako dostupne svima o vremenima svih takmičara, u vrijeme pisanja ovih redaka, nije nigdje bilo.
Dvije organizacijske intervencije riješile bi problem i upotpunile ugođaj i kvalitetu utrke
Organizator je pripremio za naše prilike jako dobre novčane nagrade. Takvo što privuče profesionalce koji su primorani posjećivati mnogo ovakvih događaja i osvajati novčane nagrade kako bi mogli dalje ulagati u karijeru, jer su im ostali vidovi financiranja mizerni ili nedovoljni. Njih je vrlo malo, većina takmičara je iz rekreativnog svijeta. Rekreativci vole nastupati, družiti se i krunisati jedan trening ciklus novim ostvarenjem – najboljim rezultatom do sada u rekreativnoj karijeri.
Idealno rješenje za gore navedene nedostatke je primjena drugačijeg sistema natjecanja u takmičarskom dijelu programa. Sve što je potrebno su elektronsko mjerenje vremena i puštanje u određenom vremenskom razmaku takmičara – hronometarski. Obično se na ovakvim utrkama svaki novi takmičar pušta 30 sekundi poslije. Time se izbjegavaju naguravanja, potucanja, čupanja, laktarenja, proklizavanja, čepovi i zakrčenja te nemogućnost prolaska i prestizanja sporijih takmičara. Tim sistemom se vrlo rijetko dođe u priliku da sretnete više od jednog takmičara u nekoliko stepenica. Tada je uz pridržavanje trkačkog bontona vrlo lako prestići ili propustiti kolegu. U samom finišu utrke, čim biste prošli kraj senzora koji očitavaju vrijeme prolaska vašeg čipa najpreciznije moguće, vaše vrijeme se pojavi na displeju i odmah je dostupno na uvid po potrebi i želji. Rekreativci vole da precizno i lako dostupno vide svoje vrijeme utrke. To je čar koji razumiju samo oni koji se time bave. Osim toga, hronometarskim puštanjem se dobiva na zanimljivosti i spektakularnosti utrke, napetost raste i pobjednik se zna tek kada su svi takmičari istrčali. Opasnost od ozljeda i prljavih nastupa je svedena na minimum.
Iskreno se nadamo da će organizator odabrati u narednim godinama želju za unapređenjem ove utrke koja ima sve potrebno da bi bila istinski spektakl i utrka primamljiva široj trkačkoj masi. Šteta bi bilo da iz godine u godinu imamo ovakve mogućnosti, a da utrka stagnira.
Vidimo se i dogodine, uz poboljšanja, nadamo se!
Vaši komentari
