Piše: Ersan Bijedić
Djevojka rodom iz Novog Grada (Bosanskog Novog) je sa 2:23:39 oborila rekord koji je dosad držala Lisa Stublić Nemec sa 2:25:44 (Cirih, 7. 4. 2013.), a uz to je postala i najbrža maratonka svih vremena sa Ex-Yu prostora jer je iza sebe ostavila i Oliveru Jevtić koja je u Roterdamu 2003. godine trčala 2:25:23.
Kako je ova trka izgledala iz Bojanine perspektive?
– Trka je bila savršena, od vremenskih uslova, grupe u kojoj sam trčala, mog ličnog osjećaja, forme… sve se poklopilo i donijelo ovakav rezultat na koji sam jako ponosna. Naravno, bez stručnog znanja mog trenera Mladena Kršeka to bi bilo nemoguće, priča Bojana Bjeljac.
Izdržat ću 30km
Na upit kojim bi rezultatom bila zadovoljna prije trke, odgovara – “bilo kakvim koji bi donio hrvatski državni rekord”.
Bojanin progres
Na OVOM LINK-u možete vidjeti Bojanin maratonski progres. Na ovoj listi nedostaju još samo njeni maratoni u Novom Sadu i rodnom Novom Gradu (ukupno 20 maratona). Iz liste možete “pročitati” i posebno inspirativan put za svakog amatera koji nije prošao omladinske kategorije u atletici, već sa trčanjem počeo samostalno i iz rekreacije. Jer upravo takav je put Bojane Bjeljac. Spoj dobre genetike, pravog treninga i visoke motivacije garancija su uspjeha i sa ovakvim sportskim putem.
– Večer uoči trke sam razgovarala sa mojom drugaricom Talijankom Giovanom Epis (koja je trčala 2:23:54, op.a.) i pitala sam je kako planira trčati. Ona mi je odmah rekla da planira proći oko 1:12 polumaraton pa šta bude. Bila sam spremna da krenemo jako. Rekla sam sebi, izdržat ću bar do 30-tog, a poslije šta bude. Treninzi su mi svi bili brži nego prošle godine kada sam trčala 2:26:07, tako da je samo trebalo to realizirati na trci. Trener je dan prije trke napisao na papiru koliko bih mogla trčati i rekao nam pokazati papir nakon trke. Pisalo je okvirno između 2:23:30 i 2:24:30.
Savršena grupa
Šta je bilo ključno za ovakvu izvedbu?
– Ključna stvar je bila to što smo imali savršenu grupu koja je držala ujednačen ritam od početka do kraja, s tim da smo se prema kraju počeli raspadati kao grupa i svako je trčao sa zadnjim atomima snage i jakom psihom. Zatim podrška od mog tima koji me pratio na maraton je isto bila presudna: trener Mladen, pomoćni trener Nebojša Pešić – Nele, Bojan Kuljić, naš fotograf, snimatelj i motivator, te Primož Kobe kao moralna podrška. Oni su mi pomogli da izvučem maksimum i odradim gotovo savršen maraton na savršenoj stazi, prvi dio 1:11:50 i drugi dio 1:11:49, kazala je Bojana.
Patike za rekord
Bjeljac je Valencia Marathon trčala u Nike Vaporfly Next % 2.
– Kupila sam nove Vaporfly 2 za trku, da karbonski potplat bude gotovo nov novcat, jer i to je ključno. Već nakon par trka patike gube moć odbacivanja od podloge i onda ih koristim za trening.
Kakav je osjećaj oboriti ovaj državni rekord kojem si se očito postepeno, ali sigurno približavala posljednjih godina?
– Iskreno nisam još svjesna šta sam napravila i kakav sam rezultat trčala. Obuzimaju me ponos i sreća jer sam prva žena u Hrvatskoj koja je probila granicu od 2:25. Puno je truda uloženo od strane mog kluba, trenera, Saveza i svih ljudi koji su mi pomogli u mojim pripremama za ovu trku života i mogu slobodno reći da sam ponosna na sebe.
Okrepa u Valensiji
Ana Štefulj je zbog kasnije prijave imala problem sa okrepnim stanicama u Valenciji, ali nije bilo idealno ni za ostale elitne takmičare.
– Ja sam bez tri okrepe ostala jer ih nije ni bilo, a jednom sam uzela pogrešnu i vratila nazad. Inače pijem svakih 5km okrepu i nakon toga vodu. Jela sam dovoljno u sedmici prije trke. Velika je greška izbjegavati hranu i misliti da, ako imamo manje kila, da ćemo bolje trčati.
Oporavak i ishrana
Šta je najvažnije što primjenjuješ za oporavak? Koliko paziš na ishranu, imaš li nekoga da se brine za taj dio?
– Trener se stalno ljuti na mene jer ne pazim na prehranu. Jedem baš sve i puno slatko, a to nije dobro jer se od toga tijelo više kiseli. Najvažnije za oporavak mi je dobar san, kvalitetna hrana, mir i društvo ljudi koje volim i koji me vole. Baš nikog nemam po pitanju prehrane da se brine o tome. Ja sam sigurno jedna od težih maratonki sa 55 kilograma na 167cm visine. Mislim da, kad bih dovela prehranu i kilažu u red, da bih još bolje trčala. Ali ja sam primjer da kilogrami i ne znače puno, niti tu postoji neka matematika i pravilo, sve je individualno, smatra Bojana.
Podrška sponzora 0
Ni sa ovakvim rezultatima Bojana Bjeljac nema podršku kakvu bi danas realno očekivali da ima profi sportista – olimpijac i državni rekorder.
– Podršku imam od kluba (AK Dinamo Zrinjevac), Saveza i Olimpijskog odbora u vidu stipendija kao kategorizovani sportista 1. kategorije. Ali to nije ni u visini minimalne plaće koja bi bila dovoljna za život. Dobro bi mi došla podrška od sponzora koju do sada u Hrvatskoj nisam dobila. Gdje god smo pitali, rekli su da nisu zainteresovani za mene. I živim kao podstanar. Podrška sponzora 0, kaže Bojana.
Doping kontrole
Otkad se atletikom bavi na ovom nivou, Bojana je dužna redovno u svrhu doping kontrola ažurirati podatke o svom kretanju.
– Od 2017. godine sam u Adamsu i testirana sam 71 put, vjerovatno najviše testova od svih atletičara u Hrvatskoj. To je prosjek jednom mjesečno. Adams je aplikacija u koju moramo unositi adresu gdje spavamo i treniramo da bi kontrolori mogli doći kada god požele da nas testiraju. Meni su dolazili u ranim jutarnjim satima i kasno navečer i svaki put sam se rado odazvala na testiranje, izjavila je Bjeljac.
Dalji planovi?
– Trenutno oporavak. A zatim želim vratiti rekord 10K na cesti, trčati rekord na 3.000m i još brže 10.000m na atletskoj stazi. Želim se još poboljšati u polumaratonu, kao i u maratonu. Najveća želja su mi Olimpijske igre u Parizu, zaključila je Bojana Bjeljac.
Vaši komentari
